DANCI su još jednom, po četvrti put u nizu, pobjedom protiv Hrvatske u finalu postali svjetski rukometni prvaci te tako ispisali nove stranice rukometne povijesti. Ne samo da niti jedna reprezentacija nije uspjela postići takav uspjeh - iako su Francuzi i Rumunji bili četiri puta prvaci u pet natjecanja - nego niti jedna momčad nije to učinila uz makar i približnu dominaciju.

Danska je tako održala niz od 37 utakmica bez poraza u službenim susretima, a njihovu dominaciju dodatno potvrđuje činjenica da na ovom SP-u imaju najboljeg strijelca i igrača te najboljeg golmana. To su, dakako, Mathias Gidsel te Emil Nielsen.

Posebno je impresivna činjenica da su prosječno pobjeđivali s preko 12 golova razlike, a pritom su samo dvije utakmice dobili s manje od 10 golova prednosti - utakmicu u grupi protiv Čeha te samo finale protiv Hrvatske.

Pritom treba napomenuti da su protiv Češke odmarali igrače, a protiv Hrvatske vodili i 10 golova prednosti te onda malo ipak povukli ručnu kočnicu. Takva dominacija je nezapamćena te vjerojatno i neponovljiva. Pravo je pitanje: kako je moguća?

Danci su probili novi rukometni kod

Dovoljno je samo pogledati rezultate utakmica i prosjek golova kako bi se brzo shvatilo da se rukomet u posljednjih nekoliko godina jako promijenio. Sve reprezentacije koje su došle daleko na tek završenom Svjetskom prvenstvu napravile su to s brzom, napadački usmjerenom igrom.

Čak se i obrane igraju vrlo riskantno, tako da optimiziraju šanse za kontrama i brzim napadima, dopuštajući protivniku svaku situaciju koja nije baš čista. U tom smislu ne treba čuditi da su četiri polufinalista postizala redom preko 32 gola po susretu, a sami Danci su i tu bili najimpresivniji s obzirom na to da su postigli gotovo pa 37 golova u prosjeku.

Glavni razlog takve korjenite promjene u odnosu na rukomet od prije tek pet ili deset godina je, dakako, suđenje. Uvođenjem pregleda snimke, zabranjujući svaki kontakt u lice protivnika te pooštravanjem kazni za grubu igru, rukomet je postao igra kraćih napada te brže realizacije, a prekršaj - standardna metoda zaustavljanja protivničkog prodora - više nije toliko efikasan koliko je bio ranije.

Zato su Danci probili kod novog rukometa, uspostavivši igru ekstremno kratkih napada te specifičnog sustava obrane, koji im dopušta povećanje frekvencije udaraca i vlastitih prilika. Uz sjajnu koordinaciju s vratarom, postali su momčad koja igra daleko najefikasniji rukomet, iako uz veliku pomoć individualne klase najboljeg aktualnog igrača i vratara.

Zastrašujuća danska efikasnost

Kada se gleda danska igra ili pogledaju danske brojke, vidi se kompletan plan igre. U napadu, Danci su ekipa koja je postigla daleko najviše golova kroz prodore uz česta proigravanja na krilne pozicije. 16 udaraca po utakmici Danci izvode prodorima, a jedino su Šveđani usporediva ekipa. Svi drugi u tom su segmentu daleko lošiji.

Što se krilne igre tiče, samo je Nizozemci koriste više. Impresivna je brzina kojom Danci dolaze do takvih pozicija, s obzirom na to da po utakmici imaju najbrže napade i najviše udaraca.

Zanimljivo je vidjeti da su po vanjskim udarcima - onima s devet metara i više - zapravo ispodprosječna ekipa, gdje primjerice prednjače Francuska i Hrvatska. Osim toga, nema kod njih niti puno proigravanja na pivota, koji u danskom sustavu primarno služi kao bloker.

Ono što je ipak najimpresivniji podatak su izgubljene lopte. Danci su najbolja momčad ovog natjecanja, a samo je Hrvatska usporedivo dobra. Ako se pogleda njihov stil igre, koji podrazumijeva jako puno prodora i proigravanja kroz samo srce obrane, postaje jasno koliko ga je teško održavati bez velikog broja presječenih ili pogrešnih dodavanja.

To samo dodatno podupire tezu o njihovoj taktičkoj, ali i tehničkoj superiornosti u odnosu na ostale. Svaki danski igrač, a pogotovo oni vanjski, nevjerojatno je vješt s loptom, što im omogućuje igru s malo grešaka.

Upravo su tim metodama uspostavili daleko najefikasniji napad te šuteve na oko 70 posto efikasnosti. Obranu igraju potpuno suprotno. Ne dopuštaju prodore niti šut s linije, a protivnika ohrabruju na teške udarce, pogotovo one s vanjskih pozicija, često ostavljajući tek jednog čovjeka u bloku. Nakon takvih udaraca, trče brzo prema naprijed, bilo za kontru ili brzi centar.

Međutim, ova razina dominacije, uz sve taktički napredne postavke, bila bi nemoguća kada ne bi imali dva ključna igrača.

Ubojiti duet

Ako bi se pogledalo posljednjih 20 godina rukometa, nagradu za najboljeg igrača prema IHF-u dobio bi ili vanjski razigravač ili vratar. U tome su prednjačili Karabatić ili Hansen, ali s vremena na vrijeme bi isto priznanje dobio i netko poput Landina. Upravo na te dvije pozicije Danci imaju vjerojatno najbolje igrače svijeta.

Tako je MVP nagradu ovog prvenstva dobio Mathias Gidsel, koji je postigao 74 gola, čak 20 više od prvog pratitelja, uz veliku napomenu da nije izvodio sedmerce. Jednako tako, Emil Nielsen s nevjerojatnih 43 posto obrana najbolji je vratar natjecanja, značajno ispred pratnje.

Gidsel je u punom smislu riječi utjelovljenje danske igre u napadu. Tek je sedam pogodaka postigao šutevima izvana, a veliku većinu čine pogoci prodorima na crtu.

Vidjeli smo to vrlo jasno i u finalu protiv Hrvatske, kada je do gotovo samog kraja utakmice bio na 100 posto učinka. Gidsel je toliko bolji od konkurencije jer ima nevjerojatnu promjenu smjera u drugom koraku te gotovo pa nestvarno dobar udarac kroz kontakt, što ga čini skoro pa nezadrživim.

Osim toga, odlično skenira teren te zna - pogotovo nakon prvog koraka - dati loptu do drugog beka ili krila, otvarajući dodatni prostor. Razmišlja u pokretu te je tehnički doista odličan, a vrlo rijetko griješi kod proigravanja.

U obrani potpuno suprotno. Danci tamo dopuštaju i potiču protivnika na šuteve kakve oni izbjegavaju. Zato je njihov vratar Emil Nielsen otprilike dvije trećine svojih obrana sakupio braneći šuteve s 9 metara, uz nevjerojatnih 55 posto efikasnosti. Vidjeli smo to i protiv Hrvatske; Danci usmjeravaju napade tako da potiču vanjske šuteve uz lateralno kretanje pucača, čime je posao vratara prilično lakši.

Pritom je, mora se to priznati, Nielsen nevjerojatan majstor anticipacije pa se vrlo rijetko dogodi da nije u pravom kutu kod udarca. Njih dvojica okosnica su plana bez mane koji je ostavio sve reprezentacije bez odgovora, a Dance učvrstio na vrhu svjetske rukometne piramide.

Je li to održivo?

Danci su četverostruki svjetski te aktualni olimpijski pobjednici, a kadar im je satkan od igrača koji nisu niti blizu kraja svojih karijera. Nadomjestili su odlazak dvaju generacijskih igrača - Landina i Hansena - te djeluju bolje nego ikad prije. U tom smislu, kraj njihove dominacije doista se ne nazire.

Međutim, kao i u drugim sportovima, i za njihovu će se igru naći lijeka. Rukomet je dovoljno profesionalan i taktički razvijen sport kako bi se pronašlo rješenja za ovu dansku frenetičnost, a ta će rješenja vjerojatno podrazumijevati drugačije, gotovo sigurno i riskantnije, sustave obrana.

Dok upravo takvo što ne vidimo, Danci će nastaviti dominirati. Jedino što ih u tome zapravo može spriječiti je Gidselova ozljeda.