''IZMJENU Šipić - Jaganjac sam napravio zato što sam primijetio da nam u prvoj utakmici protiv Japana nije djelovala dobro i morao sam posegnuti za pojačanjem u obrambenim zadacima, a jednako tako i u napadu. Pokazalo se da je mali Martinović dobro odigrao i koristim priliku da još jednom mladom igraču omogućim da igra na velikom natjecanju. Prema tome, držim da je ova moja odluka opravdana'', kazao je Červar nakon šokantnog remija s Japanom.

Nelogičnost zamjene Šipić - Jaganjac 

Točno je da je obrana protiv azijske momčadi bila smiješna jer je Červar iz samo sebi jasnih razloga tvrdoglavo inzistirao i, kako je sjajno zaključio Ivica Obrvan u razgovoru za Index, inatio se forsirajući nelogičnu 5-1 obranu protiv visinom limitiranog rivala umjesto da igra s logičnih 6-0. Međutim, odluka da pivota Šipića mijenja lijevim vanjskim Jaganjcem, igračem koji može solidno odigrati defenzivnu rolu, premda mu ona nije forte, nelogična je i dojma smo da je Lino shvatio da je protiv Japana pogriješio, a kako mu ego ne dozvoljava da to prizna, ova se rošada može protumačiti kao njegovo priznanje pogreške.

Červar je u Egipat zvao čak četiri srednja kružna napadača - Marića, Brozovića, Musu i Šipića. U situaciji kad nam je otpao Cindrić do kraja turnira, kad čekamo da vidimo što će biti s Karačićem i kad smo limitirani na šuterskim pozicijama, četiri pivota su previše i logična odluka je bila na tribine poslati onog koji ne može jednako dobro igrati u dva pravca - Šipića. Marin Šipić je korektan, jako dobar u ofenzivnom dijelu, no praktički je igrač manje u defenzivi. Zato je odluka da se napravi ta zamjena logična, ali problematičan je razlog zbog kojeg je uopće moralo doći do nje.

Červar već dugo ima problem s Jaganjcem

Lino Červar očito ima neki problem s Halilom Jaganjcem. To više nije ni tajna i taj nesporazum traje već neko vrijeme. Nije od jučer. U sastavu protiv Japana lijevog beka su igrali Marko Mamić i mladi Josip Šarac. Japanci nisu visoka momčad, a nisu ni igrali neke ekscentrične obrane poput 3-2-1 ili divlje 3-3. Ljudi su stajali na 6-0, u idealnoj situaciji da ih se razbije s vanjskih pozicija. Marko Mamić je utakmicu završio s nula golova, Šarac je uspio zabiti jedan, a lutajući Domagoj Duvnjak uspio je četiri puta zatresti mrežu, i to tek u finišu utakmice, kad je Hrvatska panično lovila japansku prednost. 

Nisu puno pomogli ni desni bekovi. Luka Šebetić je počeo utakmicu i nakon tri promašaja završio je na klupi te više nije ulazio u igru. Ušao je najbolji mladi igrač svijeta Ivan Martinović i zabljesnuo je s tri pogotka. MVP juniorskog svjetskog prvenstva 2019. na kojem je Hrvatska uzela srebro (Jaganjac je također bio dio te momčadi) nije se plašio šanse. Za razliku od puno iskusnijih kolega, nije bio u grču i Hrvatska je u tim trenucima igrala onako kako je trebala igrati od početka. Červar tako nije mislio. Martinovića je vratio na klupu, a protiv niskih Japanaca desnog beka mu je do kraja utakmice igrao Ivan Čupić. Epilog svega je da smo pet sekundi prije kraja spasili bod sedmercem protiv reprezentacije koja je prije dvije godine bila zadnja na svijetu.

Protiv Japana i Angole Červar je nizao bizarne kombinacije, a najviše je patio Halil Jaganjac 

U prvom poluvremenu protiv Angole gledali smo sličnu priču, čak možda i čudniju. Dok su Angolci zabijali, Červar je nizao čudne eksperimente. U prvih 20 minuta Hrvatska je igrala bez klasičnog lijevog beka. Igrali smo s dva srednja (Duvnjak i Kević), dva pivota (Marić i Musa) te opet s krilom Čupićem. U tim trenucima je Angola vodila. U 21. minuti Červar je valjda primijetio da mu na klupi sjedi Ivan Martinović i uveo ga je u igru. Martinović je donio preokret i s pet golova bio je najbolji strijelac Hrvatske.

S druge strane, Červar je Halila Jaganjca uveo tek u zadnjih desetak minuta, dovoljno da mladi šuter Nexea tek osjeti loptu i zabije jedan gol. 

Za razliku od Martinovića, koji je svoje rukometno ime počeo graditi u posljednje tri godine u njemačkoj Bundesligi i tako se probio u reprezentaciju, Halil Jaganjac je još kao klinac programiran da bude zvijezda, top igrač i budućnost hrvatskog rukometa. Prije tri godine Hrvatska je bila domaćin Eura, a 19-godišnji Jaganjac bio je u momčadi i učio je od najboljih. U utakmici za peto mjesto Červar mu je dao priliku, a mladi topnik odigrao je jako dobro. Nije postojao ozbiljan stručnjak koji Jaganjca u skoroj budućnosti nije vidio među rukometom elitom jer je takav tip igrača nacionalnoj selekciji bio potreban.

Hrvatska pada kad Duvnjak ostane bez snage. Netko mu treba pomoći

Naime, hrvatska rukometna reprezentacija već dugi niz godina, još od reprezentativnog umirovljenja Blaženka Lackovića, nema vrhunskog šutera na lijevoj strani kakvog moderni rukomet traži. Ivan Slišković bio je na toj razini, ali spriječila ga je mononukleoza, dok Stipe Mandalinić, premda igrač gromovitog šuta, nije nikad naučio igrati u dva pravca. A danas igrači profila Zlatana Saračevića ne opstaju. Zato se putem pogubio i praktički je nestao iz ozbiljnog rukometa.

Problem kroničnog nedostatka vrhunskog lijevog vanjskog godinama je morao krpati Domagoj Duvnjak. Hrvatska rukometna reprezentacija od 2010. samo je lani na Euru igrala finale velikog natjecanja. Zašto? Zato što smo uglavnom pucali u polufinalu, i to jer bi u ključnim trenucima Domagoj Duvnjak, na kojem se bazirala naša igra, pucao pod pritiskom i nagomilanim umorom.

Jaganjac je bio programiran da postane novi Lacković, ali Červar mu nikad nije vjerovao 

Naravno, na Euru u Hrvatskoj prije tri godine nitko realan nije očekivao da bi Jaganjac trebao odmah postati zvijezda, ali očekivali smo da će ga Červar polako pripremati za ulogu koju je nekad imao Blaženko Lacković.

Nažalost, to se nije dogodilo. Červar u ove tri godine i dalje nema povjerenja u lijevog vanjskog Nexea. Dokazao je to prije dvije godine, neposredno prije puta na SP, kad je na presici dan uoči puta u reprezentaciju uvrstio Jaganjca samo zato što se ozlijedio pivot Leon Šušnja.

''Šušnja se ozlijedio prije nekoliko dana i zasad nije sposoban za nastup na SP-u. Radi se o kružnom napadaču koji nam je bio jako bitan u fazi obrane, a umjesto njega vodit ćemo mladog Halila Jaganjca'', tada je rekao Červar.

Apostrofirali smo ovu izjavu jer je svakome tko prati rukomet zvučalo neobično da je Červar na SP vodio lijevog vanjskog samo zato što je zbog više sile otpao pivot, uglavnom zadužen za defenzivne zadatke.

Lani je upao zbog Šušnje, sad zbog Šipića. Nijedan nema veze s njegovom pozicijom

Vratimo li se na sam početak ovog teksta, vidjet ćemo da je izbornik Hrvatske i ovaj put napravio gotovo identičnu stvar. Dečka koji je programiran da bude novi Lacković s tribina je poslao na klupu samo zato što je otpao igrač koji s njegovom pozicijom baš i nema prevelike veze. Premda će pomoćni trener reprezentacije Hrvoje Horvat tvrditi da postoji logika zašto je Jaganjac upao umjesto Šipića, jer je navodno potreban u obrani 6-0, šteta je da se tom mladiću, koji je kao 18-godišnji klinac zanat pekao u PSG-u i učio od Hansena, Narcissea i Nikole Karabatića, ne pruži prava šansa da pokaže kako može postati ono što smo i prije nekoliko godina očekivali da će biti - stroj za golove.

Kaleb je u dvije rečenice otkrio puno toga 

"Mi Jaganjca stalno stavljamo u nekakav kalup, kao da nema dozvolu za šutiranje, a igra ispred bitno manjeg protivnika. To nema smisla", rekao je Nikša Kaleb komentirajući ulazak Jaganjca protiv Angole u zadnjim minutama dvoboja.

"Ne bih rekao da imam respekt. Prva mi je utakmica na tako velikom natjecanju i u podsvijesti je da ne možeš uzeti šut kad hoćeš. Kada je napravljena akcija za mene, nisam puno oklijevao. Adrenalin je bio velik i probio sam taj led", rekao je Jaganjac nakon utakmice s Angolom i dodao:

"Vjerojatno bih o tome trebao još manje razmišljati jer sam na fizičkoj razini da se borim s tim igračima. Mislim da će u budućnosti to još bolje izgledati."

Tijekom SP-a u Kataru 2015. veliki Veselin Vujović je u razgovoru za Index rekao zanimljivu rečenicu.

''Godine nisu važne. Ili valjaš ili ne valjaš, a igrač se ne stvara u deset nevažnih minuta protiv Irana, već u drami protiv Španjolske ili Danske. Mladom igraču trebaš vjerovati, samo tako će odrasti.''

Kako je rekao Kaleb, Červar ne vjeruje Jaganjcu i nikad mu nije ni vjerovao. Prije dvije godine ispred Jaganjca na SP-u u Danskoj i Njemačkoj bio je i veteran Damir Bičanić, lijevi bek koji u tom trenutku nije ni prošao pripreme, za razliku od Jaganjca, a nakon grijanja klupe u Francuskoj karijeru je donekle oživio u dresu PPD Zagreba. Odluka da veteranu Bičaniću da prednost u odnosu na talentiranog Jaganjca šokirala je i neke ljude iz Zagreba s kojima smo razgovarali o toj temi.

Gobac ''izdaju'' Jaganjcu nikad nije oprostio. Leži li tu problem?

Prije tri godine u rukometnim krugovima povukla se teza koja, ako je istinita, može donekle objasniti hladan odnos Červara prema Jaganjcu. Mladi reprezentativac je 2018. napustio makedonski Metalurg, u čijem je dresu kao 19-godišnjak bio najbolji topnik SEHA lige. Alfa i omega hrvatskog rukometa Zoran Gobac zvao ga je u Zagreb, ali je Jaganjac procijenio da bi u tom trenutku karijere mudrije bilo otići u Našice, gdje su mu obećani maksimalna minutaža i sve ovlasti u igri. Navodno mu Gobac to nikad nije oprostio. Premda nikad nije eksplicitno osudio potez mladog rukometaša, svi koji bolje poznaju prilike u hrvatskom rukometu tvrde da preko te ''izdaje'' gazda nije mogao prijeći.

Uostalom, sjetimo se u kakvim je uvjetima Blaženko Lacković stigao u Zagreb, a u kakvim je Domagoj Duvnjak otišao iz Zagreba.

Nadamo se da se varamo i da će Červar u nastavku turnira pružiti Jaganjcu pravu priliku. Dogodi li se to, sve je onda na njemu. Da pokaže što može i koliko zna.

Uspije li, bit će to veliki dobitak za hrvatski rukomet jer Halil Jaganjac je profil igrača za kojim hrvatski rukomet vapi od 2013., kad se od reprezentacije oprostio šuter iz Novog Marofa.