RUŽICA Meglaj-Rimac bila je istaknuta hrvatska košarkašica, poznata po iznimnim sportskim uspjesima i doprinosu razvoju ženske košarke u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj. Rođena je 15. veljače 1941. u Zagrebu u sportskoj obitelji. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1965. godine.

Početak košarkaške karijere

Košarkom se počela baviti 1956. godine pridruživši se klubu Jugomontaža, koji je kasnije mijenjao nazive u Trešnjevka, Industromontaža, Monting i Montmontaža. Tijekom karijere, koja je trajala do 1971., bila je ključna igračica svog kluba. Ružica je bila članica jugoslavenske ženske košarkaške reprezentacije od 1958. do 1971. godine, odigravši 167 utakmica i postavši rekorderka Jugoslavije po broju nastupa.

Sudjelovala je na Svjetskim prvenstvima 1959. u SSSR-u i 1964. u Peruu te na Europskim prvenstvima 1958. u Poljskoj, 1960. u Bugarskoj, 1962. u Francuskoj, 1964. u Mađarskoj, 1966. u Rumunjskoj, 1968. u Italiji (gdje je kao kapetanica osvojila srebrnu medalju) i 1970. u Nizozemskoj (brončana medalja).

U klupskoj karijeri Ružica je 1967. godine s klubom osvojila naslov prvakinja SFRJ. Također je bila najbolji strijelac državnog prvenstva 1966. godine s 349 koševa.

Nakon umirovljenja

Nakon umirovljenja 1971. Ružica je nastavila pridonositi košarci kao članica povjerenstva Međunarodne košarkaške organizacije (FIBA) za žensku košarku od 1976. do 1981. godine.

Bila je majka dvojice sinova, Davora i Slavena Rimca, koji su također postali uspješni košarkaši. Slaven Rimac, kao igrač Cibone i drugih europskih klubova, bio je hrvatski reprezentativac i danas je priznati trener.

U njezinu čast Hrvatski košarkaški savez od 1998. godine organizira Kup Ružice Meglaj Rimac, najprestižnije žensko košarkaško natjecanje u zemlji.

Ružica Meglaj Rimac preminula je 11. srpnja 1996. u Zagrebu. Jedna je od stotinjak velikana hrvatskog sporta koji imaju svoju plaketu na zagrebačkom jezeru Jarun.