VIDOVIĆ (Zajc), Zajc, Bakrar, Soldo. Tako je izgledala lista strijelaca Dinama koji je, kada bi netko pogledao samo osnovne podatke s utakmice, pregazio Varaždin. No, istina je kudikamo drugačija. Plavi su odigrali najlošiju utakmicu u zadnjih nekoliko mjeseci kada je riječ o domaćem prvenstvu.

To u ovom trenutku i nije toliko važno. Između dva europska okršaja, veliki uspjeh je uzeti tri boda s jednog od najtežih gostovanja lige. Sama činjenica da se o kvaliteti Dinamove igre može raspravljati nakon pobjede od 4:0 govori da za njega vrijede sasvim drugi kriteriji u odnosu na ostatak ligaške konkurencije. I točno tako treba biti.

Najgore poluvrijeme u skoro tri mjeseca

Pisali smo o Dinamovom sjajnom nizu igre i rezultata u domaćem prvenstvu. Visoka pobjeda u Varaždinu donijela je tri boda, ali prvo poluvrijeme bilo je daleko najgore u skoro tri mjeseca. Zadnji put Dinamo je tako loše izgledao u drugom dijelu utakmice protiv Gorice 1. prosinca, kada se momčad Marija Kovačevića iz čistog mira povukla i prepustila suparniku inicijativu.

Dinamo je i u tom periodu imao jednu veliku šansu, onu Nike Galešića nakon kornera. No, ona je došla kao veliki poklon igrača Varaždina koji su, umjesto da loptu odstrane iz kaznenog prostora, pogađali sami sebe i servirali čist šut Dinamovom stoperu.

Čak i kada maknemo kreiranje šansi na stranu, Dinamova igra u posjedu ni u čemu nije izgledala dobro. Adaptacija Gabriela Vidovića na poziciju u veznom redu proces je za koji treba vremena, Monsef Bakrar s krila premalo sudjeluje u igri, a Arber Hoxha na drugoj strani djeluje potpuno ispuhano.

Kada se tome pridoda veliki broj tehničkih grešaka Mihe Zajca, kao i izostanak Sergija Domingueza koji je toliko dobar na lopti da se to uzima zdravo za gotovo, problemi u Varaždinu ne trebaju pretjerano čuditi.

Kako su Kovačević i sreća prelomili utakmicu

Ključan potez utakmice Kovačević je povukao na poluvremenu kada je Hoxhu ostavio u svlačionici, a umjesto njega uveo Dinamovog gospodara kaosa, Luku Stojkovića. Sada već opjevani "divljak" u zadnje vrijeme igra racionalniji nogomet, ali je i dalje jedan od rijetkih koji su sposobni u svakom trenutku prebaciti napad u višu brzinu.

Stojković je dao inicijativu, a sreća se pobrinula za ostalo. Kod prvog gola Vidović je pucao izvana, lopta je na putu do gola okrznula Zajca i prevarila Zeleniku. Kada je Dinamo na horuk zabio i drugi gol, susret je efektivno bio gotov.

Sjećate li se situacije iz osme minute?

A sve je u utakmici koja je 50 minuta podsjećala na sporu i negledljivu prošlu sezonu moglo završiti po identičnom skriptu kakav smo gledali dvije godine. Igrala se osma minuta kada je Varaždin centrirao s desne strane.

Na skok su došla čak četiri domaća igrača, a slabo odbijena lopta stvorila je konfuziju i nered kod Dinama. Lopta je nakon flipera stigla do Luke Mamića koji je s nekoliko metara skrenuo loptu prema golu.

U devet od deset situacija to završava golom. U onoj desetoj situaciji na golu stoji Dominik Livaković, čovjek rođen s nevjerojatnim talentom da spašava Dinamo iz sranja. Za ovakve trenutke i utakmice je doveden. Njegova obrana donijela je tri boda u jednakoj mjeri kao i četiri gola u drugom dijelu.

Sve je u redu, ali Dinamo mora bolje

Da je taj detalj otišao na drugu stranu, vrlo lako se moglo dogoditi da Hajduk danas bude na samo minus dva ili tri boda što bi unijelo ozbiljnu dozu panike po drugi put u sezoni, dva kola prije gostovanja na Poljudu.

Dinamo ne mora niti će pobijediti sve utakmice, a na putu do titule moraš osvajati bodove i kada padneš u formi. Nema nikakve drame, ali ni prostora za samozavaravanje. Ovo je, u odnosu na bilo koju SHNL utakmicu od početka prosinca, bilo osjetno lošije.

Ako Kovačević smatra da nije uvijek fer pričati o dojmu u Europi jer tamo Dinamo igra protiv višestruko skupljih protivnika, onda isti kriteriji moraju vrijediti i na drugu stranu. Dinamo će dugoročno napredovati i biti konkurentniji vani samo ako prihvati da za njega ne vrijede kriteriji kao za ostatak lige. Točno tako treba biti.