HRVATSKI vaterpolisti uzeli su sedmo odličje u nizu na svjetskim prvenstvima. Protiv Mađarske u borbi za broncu (10:7) odigrali su potpuno drugačiju utakmicu nego prije dva dana, kada su ispali od Španjolske u polufinalu u jednom od najlošijih izdanja reprezentacije u posljednjih nekoliko godina.

Detonatori pobjede protiv Mađarske bili su obrana, Bijač na golu i čudesni Maro Joković

Za razliku od sterilne i panične igre u napadu koju smo gledali protiv Španjolske, mađarska se obrana od prve četvrtine morala braniti protiv pokretljivog, aktivnog i organiziranog napada Hrvatske.

Bijač i obrana briljantni, napad pokretljiv i opasan

Igrač više ni danas nije bio osobito uvjerljiv, međutim, ova nas je momčad navikla da u tom segmentu igre imamo puno problema i prostora za napredak. Ipak smo vidjeli brzinu, dobar protok lopte i, napokon, ideju što napraviti kad se protivnik brani. Neke akcije s igračem više koje su ostale neiskorištene, nisu bile posljedica bezidejnosti u napadu Hrvatske, već je na vratima Mađara fantastično branio ludi Victor Nagy. Akcije su imale glavu i rep, igralo se strpljivo i nijedna akcija nije bila upropaštena. Lončar je promašio dva čista zicera, ali bio je to plod vrhunske klase mađarskog golmana, a ne dekoncentracije u napadu.

Utakmica života Mare Jokovića 

Rezultatski gledano, ispada da je Hrvatska do bronce došla lagano, ali da u bazenu nije bio Maro Joković, nismo sigurno da bi ova priča završila medaljom. Dubrovčanin je i protiv Španjolske jedini vukao, preuzimao odgovornost i tražio šut. Uz Bijača na vratima, bio je jedina svijetla točka loše utakmice koja je Hrvatsku koštala finala. Danas je 31-godišnjak odigrao puno bolje, odigrao je jednu od svojih najvećih utakmica. 

U karijeri je osvojio sve

Maro Joković za reprezentaciju igra od SP-a 2007., kad je s 20 godina osvojio prvo veliko zlato. U karijeri je osvojio sve. S reprezentacijom ima dva svjetska zlata, jedno olimpijsko i jedno europsko. Ostale medalje nema ni smisla brojati. S Jugom je bio klupski prvak Europe, a u svakoj momčadi za koju je igrao redovito je bio jedan od ključnih igrača. Ipak, nikad ga nismo vidjeli ovako moćnog, razigranog, ubojitog. U utakmici za svjetsku broncu zabio je šest golova iz šest udaraca na gol. Zabijao je na sve moguće načine, pokraj i preko mađarskih blokova, a svaki od njegovih pogodaka dolazio je u važnim trenucima i svaki put kad bi se Mađari približili, Dubrovčanin bi ih nekim maestralnim potezom vratio na početak, a svojim bi suigračima vratio mirnoću i stabilnost. 

Joković je ubio Mađare, ne samo golovima već u svakom segmentu igre. Dokazao je da je jedan od najkompletnijih igrača na svijetu. Uvijek je pronalazio najbolja rješenja, razigravao je suigrače, u obrani je nekoliko puta blokirao mađarske igrače, širio je igru i donosio mirnoću.

Nemamo Sandra, ali tu je novi lider 

Joković je dokazao i da je lider ove momčadi, vaterpolist koji suigrače čini boljima i koji je reprezentaciji neophodan u borbi za Tokio i pohod na novo odličje.

Hrvatska je ostala bez Sandra Sukna i to je ogroman hendikep, ali ekipa se brzo naviknula. Joković je vođa ove ekipe.