OSTALO je još točno 16 dana do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom.

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Prije 20 godina, 16. lipnja 1996. na kultnom stadionu Hillsborough,  nogometna reprezentacija Hrvatske odigrala je možda i najbolju, najzreliju utakmicu u svojoj, sad već 26-godišnjoj povijesti. Tog prekrasnog popodneva u Sheffieldu u drugom kolu Eura u Engleskoj igrali su debitant na velikoj sceni Hrvatska i aktualni prvak Europe Danska.

 

Hrvatska je u prvom kolu nakon velikih muka svladala Tursku 1:0 golom Gorana Vlaovića u završnici susreta, dok su Danci i Portugalci remizirali.

 

Danska je u očima svjetske nogometne javnosti bila favorit. Ipak je u tom trenutku ta reprezentacija branila naslov, dok je Hrvatska, premda moćna i potentna momčad s nekolicinom igrača iz vrhunskih europskih klubova, ipak bila nepoznanica.

 

 

U prvih 45 minuta nije bilo golova, no Hrvatska je od početka pokazala Dancima da planira uoči posljednjeg kola osigurati plasman u četvrtfinale. Igrači Ćire Blaževića od samog su početka bili bolji takmac, imali su inicijativu, no pravih šansi nije bilo.

 

 

U trenucima kad je Danska gubila sa 2:0, Peter Schmeichel dotrčao je pred suparnička vrata čekajući izvođenje kornera kako bi pokušao vratiti svoju momčad u igru. Od toga ipak nije bilo ništa, a veliki Danac morao je potom odmah trčati natrag pred svoj gol. Aljoša Asanović poslao je fantastičnu loptu preko cijelog terena, a sadašnji predsjednik HNS-a briljantno je primirio loptu, a onda je vanjskom lobao velikog Danca.

 

Svijet su obišle scene očaja jednog od najboljih vratara svih vremena te sreća i veselje Davora Šukera i Zvone Bobana, dvojca koji je danas na suprotnim stranama.

 

 

''Kao i naša genijalna devetka i pokorni izvršitelj muteža koji nam je oteo sebe na najbrutalniji način. Nekidan se nogopredsjednik čuo s mojim prijateljem rekavši mu da ne razumije o čemu pišem, i da ne razumijem kako stvari hodaju. Bit će da je tako, bit će da ja ne razumijem. On, u svojoj lucidnosti, eto, razumije'', kazao je Boban u svom sad već čuvenom intervjuu par riječi o bivšem prijatelju i vjerojatno najvećem nogometašu kojeg je Hrvatska ikad imala, ali i osobi koja danas svakom svojom gestom, svakom izgovorenom ili neizgovorenom riječi izaziva prezir i podsmjeh.

 

Zaista, imao je Zvone pravo. S razmakom od točno 20 godina možemo se samo s tugom i sjetom zapitati što se dovraga u međuvremenu dogodilo s čovjekom koji je bio idol nacije, a danas je personifikacija jada i bijede u hrvatskom sportu? Točnije, njihov simbol.