Foto: AFP

KADA JE delegacija ciparskog APOEL-a nakon neočekivano uspješnog prolaska kroz tri kvalifikacijska kola (Skenderbeu, Slovan, Legia) u Nyonu vidjela imena protivnika s kojima će igrati u skupini Lige prvaka, nitko nije razmišljao ni o trećem mjestu i proljeću u Kupu Uefa, a kamoli plasmanu u osminu finala najcjenjenijeg klupskog nogometnog natjecanja svijeta. Zenit, trostruki prvak Rusije u posljednjih pet godina i osvajač Kupa Uefa te Superkupa iz 2008. godine. Šahtar, trostruki prvak Ukrajine u posljednjih pet godina i osvajač Kupa Uefa i Superkupa iz 2009. godine te naposljetku Porto, aktualni prvak Portugala i osvajač Kupa Uefa iz 2011. godine. Dakle, APOEL i osvajači Kupa Uefa u posljednje četiri godine...

Zenit u Nicosiji pao za 120 sekundi

Prva utakmica bila je na rasporedu 13. rujna 2011. godine, a pred 22 tisuće gledatelja na GPS stadionu u Nicosiji srpski trener Ivan Jovanović suprotstavio se Zenitu u formaciji Chiotis, Jorge, Oliveira, Pursaitides, Ailton, Tričkovski, Manduca, Pinto, Morais, Marcinho i Bonaventura. Očekivano, poveli su Rusi u 63. minuti preko Žirjanova, međutim za samo 120 sekundi, između 73. i 75. minute Manduca i Ailton zabili su golove za preokret i neopisivo slavlje u polovici glavnog ciparskog grada zbog prve pobjede jednog tamošnjeg kluba u natjecanju po skupinama Lige prvaka.

Pobjede APOEL-a najveće senzacije Lige prvaka posljednjih godina

Petnaest dana kasnije APOEL je gostovao u Donjecku, a kako je Šahtar u prvom kolu poražen na Dragau, ukrajinski klub imao je imperativ pobjede. Gosti su se kao i mnogo puta kasnije izvanredno branili i što je najvažnije dobar dio utakmice i diktirali tempo igre. Gol Tričkovskog za vodstvo u 61. minuti bio je više no zaslužen i samo je nesreća tri minute kasnije kod gola Jadsona kriva što se APOEL nije vratio iz Ukrajine s tri boda. U odnosu na dvoboj protiv Zenita, u ciparskom sastavu došlo je do tek jedne promjene, a umjesto Marcinha ušao je Sanel Jahić. Nakon dva kola APOEL je s četiri boda bio na vrhu skupine, a uslijedilo je teško gostovanje u Portugalu. Umjesto Jorgea zaigrao je Kaka, a na mjestu Jahića Constantinos Charalambides. Porto je tradicionalno visoko napao Ciprane, a sve je rezultiralo brzim golom Hulka u 13. minuti.

Ailton srušio Porto

Međutim, kada su svi počeli razmišljati o golijadi ukazao se Ailton koji je u 19. minuti vratio stvari na početak. Kasnije je Porto napadao svim silama, ali momčad Ivana Jovanovića nije probio, štoviše APOEL je bio taj koji je u finišu utakmice napao i imao dvije prilike za pobjedu. Novi veliki remi na gostovanju i pet bodova nakon tri kola pokazali su da APOEL misli ozbiljno, a treneri ukrajinskog, ruskog i portugalskog prvaka bili su sve zabrinutiji. No, što bi sve to vrijedio kada bi u sljedećem kolu APOEL izgubio kući od Porta? 1. studenog prepune tribinama stadiona u Nicosiji pozdravile su svoje junake u nadi da se bajka može nastaviti. Porto je sada bio puno oprezniji, međutim na oduševljenje domaćih navijača APOEL je poveo iz kaznenog udarca Ailtona u 42. minuti.

Čudo Ivana Jovanovića - prvi ciparski klub u osmini finala Lige prvaka

Strpljiva igra Portugalcima se isplatila jer su izjednačili preko Hulka u 89. minuti, međutim cijela ova priča ne bi imala uporište da nije bilo onog dodira sreće i gola Manduce na očajnički ubačaj Charalambidesa s krila u posljednjim trenucima susreta. Pobjeda protiv Porta proglašena je nacionalnim praznikom, a nakon prvaka Rusije pao je i prvak Portugala. APOEL je nakon četiri utakmice imao osam bodova na kontu. Osmina finala Lige prvaka postala je san svih navijača, a ključnom utakmicom u ambicijama ciparskog kluba činilo se gostovanje u St. Petersburgu. Unatoč svim dotadašnjim dosezima, ukoliko APOEL izgubi posljednje dvije utakmice, gotovo sigurno ispada iz svih kombinacija. Zbog euforije klub je u međuvremenu u prvenstvu upisao dva poraza i remi, no za treće mjesto na ljestvici nitko nije mario... Ciprani su napunili baterije i u srijedu navečer hrabro istrčali na Petrovsky stadion,  impresivnom mirnoćom sačuvavši mrežu svih 90 minuta.

APOEL u društvu Reala, Barcelone, Milana i Bayerna

Još jedno čudo napravila je momčad Ivana Jovanovića, a nakon pobjede Porta u Donjecku postalo je jasno da je mali ciparski klub osigurao osminu finala Lige prvaka - prvi ciparski klub u povijesti kojem je to pošlo za rukom. Neopisivo slavlje na ulicama Nicozije uslijedilo je odmah po završetku utakmice - APOEL se kolo prije kraja natjecanja po skupinama našao u odabranom društvu s "teškašima" Realom, Barcelonom, Milanom, Bayernom. Trener Jovanović blistao je od sreće, a riječi su same curile: "Ovo je fantastičan rezultat za nas. Možda smo mali klub u usporedbi s europskim gigantima, ali smo momčad koja ima veliko srce. APOEL ima odličnu momčad koja je gladna uspjeha i igra napadači nogomet. Svi zajedno smo naporno radili i ostvarili veliki uspjeh". Tajnu uspjeha otkrit će nam za koji dan sam Ivan Jovanović, a sada pogledajmo tko su glavni akteri ovog nevjerojatnog uspjeha.

Pogodi koji je Cipranin!

Indikativno je da momčad APOELA u pravilu čini pet Brazilaca, tri Portugalca, Makedonac, Grk i jedan jedini Cipranin. Prema Transfermarktu APOEL nije ni blizu primjerice Dinamu. Momčad mu je procijenjena na 16 milijuna eura, što je deset milijuna eura manje od Hajdukove i tek nešto više od recimo Slaven Belupa. Najskuplji igrači kluba su brazilski branič Kaka, Sanel Jahić, domaći veznjak Charalambidis, Brazilac Gustavo Manduca, makedonski napadač Ivana Trickovski te nekadašnji napadač Kopenhagena i Atletico Mineira Ailton, a nijedan od njih ne vrijedi više od milijun i pol eura.

Pet Brazilaca, tri Portugalca, Makedonac, Grk i jedan jedini Cipranin

Trickovski je stigao iz Crvene Zvezda za 350 tisuća eura, Manduca i Jahić iz AEK Atene za 750 tisuća eura, a Kaka iz Herthe za sitniš od 250 tisuća eura. Nisu to velike zvijezde i igrači svjetski klase, već pametne kupovine iskusnih stranih igrača koji mogu biti nosioci igre. Cipar ima samo 800 tisuća stanovnika, baza nogometaša nevelika je i stranci su neminovnost. Međutim za razliku od HNL-a, na Cipar ne dolaze neprovjerene buduće "zvijezde" ili "velikani" koji su posljednje dvije godine odigrali tri utakmice. Politika je jasna - stranac je uvijek dobrodošao u klub, ali samo ako je najmanje dvostruko bolji od domaćeg igrača. Od dolaska 2008. godine predsjednik APOEL-a Fivos Erotokritou rukovodio se ovim i rezultati su postali stvarnost.

2009. godine na Stamford Bridgeu najavili skorašnju senzaciju

Ova momčad strpljivo se stvarala nekoliko sezona pod rukovodstvom Jovanovića i Erotokritoa, a da će, nastavi li tim tempom bljesnuti i u budućnosti, pokazali su nastupi iz 2009. godine, kada je APOEL također igrao u skupini Lige prvaka. Ždrijeb ni tada nije milovao APOEL, međutim Ciprani se nisu osramotili, dapače. U skupini s Chelseajom, Portom i madridskim Atleticom, APOEL je istina završio na posljednjem mjestu sa tri boda, ali je zato remizirao dvaput s Atleticom te napravio veliku senzaciju, odigravši 2:2 na Stamford Bridgeu. Treće mjesto pobjeglo im je samo zbog bolje gol razlike Atletica. Naime, na Cipru je završilo 1:1, a na Vincente Calderonu 0:0. Zbog tog jednog gola u gostima APOEL se nesretno oprostio od proljeća u Europa ligi.

U tri godine koeficijent APOELA skočio s 4.2 na 25.09

APOEL je te godine u kvalifikacije ušao u drugom pretkolu s mizernim koeficijentom 4.123, a putem je izbacio islandski Streymur, srpski Partizan te danski Kopenhagen. 2009. godine APOEL je bio 230. klub svijeta, a danas je 72. s koeficijentom 25.099. Samo ove sezone ciparski klub skupio je 12.350 bodova, što je sedmi najuspješniji rezultat u Europi nakon Real Madrida, Barcelone, Bayerna, Arsenala, Manchestera i Benfice. Ne treba ni napominjati da će APOEL zbog rezultata iz 2009. i 2011. godine sljedećih nekoliko sezona sigurno biti nositelj u svim kvalifikacijskim kolima Lige prvaka pa čak i u trećoj jakosnoj skupini pri izvlačenju skupina.

Prosjek od 10 tisuća gledatelja u ciparskoj ligi

Što je još važnije APOEL ima za tamošnje prilike nevjerojatni prosjek od deset tisuća gledatelja u domaćem prvenstvu, a glavni sponzor kluba je MTN grupa, telekomunikacijska kompanija iz Južne Afrike. Na koncu, dodajmo kako je samo jedan hrvatski nogometaš nastupao za ovaj klub, a radi se o nekadašnjem reprezentativcu te igraču Hajduka i Dinama Adrianu Kozniku, koji je 1997. godine u 11 utakmica zabio 12 golova, nakon čega ga je kupila francuska Bastia. Saznanje da uspjeh uistinu malog kluba u blještavoj Ligi prvaka nije utopija možemo zahvaliti samo predsjedniku Fivosu Erotokritou, trener Ivanu Jovanoviću i njegovim igračima. APOEL je danas svjetska priča, a ubrzo i nit vodilja...