Tekst: Zvonko Alač
Foto: Drago Sopta (Cropix)

NEKA samo netko još jednom krene s glorifikacijskim pričama o žestokom škotskom nogometu, Old firmu, Braveheartu i sličnim tričarijama - ako im ovako izgleda treća momčad u državi i ako je trenira ovakav "redikul", kakav li je tek ostatak lige?

> Video - Europska jesen osigurana: Dinamo uvalio Heartsu četiri komada!

> Plava krv BBB-a: "Nema života bez Dinama!"

> Jurčić: Ovo večeras je bilo predivno, ali to će se kod nas zaboraviti već za dva dana

> Tomečak: Ako ovako budemo igrali i dalje, nitko nas ne može zaustaviti

Ustvari znamo; Aberdeen, četvrtoplasirana momčad škotskog prvenstva, u 3. pretkolu Europske lige je od češkog Olomouca poražena 5:0.

Svaka čast večerašnjem izdanju Dinamovih igrača i trenera Jurčića (za razliku od onog što su pokazali u uzvratu protiv Salzburga) - gornji pasus nije podcjenjivanje jedne od najvećih i najuvjerljivijih Dinamovih pobjeda u europskim kupovima, ali ona je ostvarena protiv kluba koji je samo zbog krajnje dvojbene i nedefinirane stare slave zasluživao neki veći respekt - slično kao i Red Bull.

Kakav je to klub protiv kojeg Carlos izgleda kao Roberto Carlos?

Hearts je pokazao nulu od igre, stajanja na terenu, taktike, makar natruhe napada (prvo proigravanje preko centra imali su u 30. minuti), a o nepostojećoj obrani dovoljno govori i podatak da su Badelj i Morales bez nekih većih prodavanja finti (što su na bokovima radili Mandžukić, Tomečak i Sammir) samo polazili kroz sredinu, a Vrdoljak je stigao postići i "bobanovski" gol, što mu stvarno nije u opisu radnog mjesta ili vještina.

Što tek reći o Carlosu? Protiv "Pazinke" iz Edinburgha se doimao kao moderni, dvosmjerni, žustri bek pored kojeg se dovođenje Cufrea čini nepotrebnom i rastrošnom egzibicijom.

Svakako, javit će se poklonici drevne mudrosti prema kojoj "protivnik igra onoliko koliko mu dopustiš", ali ova "grupa građana" što je stajala preko puta Dinama večeras i koju je sa svih strana svijeta skupio pobjednik litvanskog "Plesa sa zvijezdama" Vladimir Romanov, najprije podsjeća na parodiju internacionalne selekcije iz "Bijega u pobjedu".

Heartsu se "igra" svodi na golmanovo ispucavanje, od davljenika iz HNL-a nismo vidjeli ovako katastrofalnog i podređenog protivnika domaćinu. Njihov run 'n' gun nogomet ne prolazi "južno od granice", a dodamo li tome kako se umjesto nogometnim, služe tek šakačkim vještinama, vidljivo je kako je nakon šokantnog poraza i kukavičke igre protiv Red Bulla, upravo Hearts bio najbolji izbor za podizanje morala i davanja smisla ovoj Dinamovoj sezoni.

Pogrešno bi bilo misliti kako je ova pobjeda "dokaz Dinamove snage", ali je igra svakako putokaz

Istina, Dinamovi igrači su bili sjajni, gotovo bez lošeg mjesta u momčadi, rezerve koje su ušle su dale dodatni impuls ionako napaljenoj i ofenzivnoj momčadi, a Mandžukić i Papadopoulos su se poigravali s braničima gostiju. Sammir je dvije godine nakon Bremena konačno odigrao pristojnu europsku utakmicu a posebna priča i posebna klasa je Mario Mandžukić, koji je ove europske sezone ono što je 2007./08. bio Ognjen Vukojević - strijelac u svakoj utakmici. Jedino je Ogi golove postigao većinom u porazima dok je večeras Mandžukić bio personifikacija goropadnog Dinama protiv smiješnog protivnika.

Dinamo je večeras na terenu imao 11 buldoga - svi su od prvog do zadnjeg grizli, uklizavali i riskirali na svakom dijelu terena. Kada se tako igra, onda rezultat i može biti upitan, ali zalaganje i dojam koji su ostavili igrači, ma kako Hearts bio loš - nikako.