Foto: Getty Images / Guliver Image

SLUŽBENO je krenula i Serie A, nekoć nogometna NBA liga, a danas posrnuli velikan koji se polako pridiže. S Hrvatima u glavnoj ulozi, u okršaju Juventusa i Fiorentine, Stara Dama još jednom je pokazala kako bježi tri koraka konkurenciji (2:1).

Juventus dominantan

Ponovo je Juventus oduševio taktičkom i kadrovskom fleksibilnošću. Igra s puno rotacija u posjedu, gdje svatko u fazi napada može preuzeti bilo čiju poziciju i pokriti bilo koju zonu i dalje je nerješiva enigma za talijanske obrane. Trojac Asamoah – Lemina – Khedira u sredini kreativno i nije najbolja opcija na svijetu, ali kontrola utakmice od sinoć  pokazuje da se s puno dinamike u kretnji i ispravnih odluka na lopti može tako nešto nadoknaditi. Zadnja linija Juventusa ponovo je kontrolirala igru, s tim da su nakon 20. minute napravili promjenu – dotad se često događalo da je Chiellini srednji od trojice stopera, ali budući da je Kalinićeva dužnost u obrani bila pritisnuti tog stopera čime bi onemogućio Juventusu da resetira napad i promijeni stranu preko zadnje linije, tamo je pozicioniran Bonucci, koje je to prirodnija rola i bolji je na lopti. Prvi put kada bi Fiorentina zakasnila u sredini u preuzimanju, igrač u toj poziciji primio bi okomiti pas iz obrane, sa sasvim dovoljno vremena da inicira napad. U drugačijim okolnostima, ovakva postavka veznog reda bi vrlo teško igrala na lopti s presingom za svojim leđima.

Juventusov plan napada bio je jako jednostavan i jako učinkovit. Dybala je startao vrlo nisko, s pozicije desetke, čime bi jednog od stopera Fiorentine izvukao van, a Mandžukić bi startao vrlo visoko i jednog od obrambenih privukao i zalijepio za sebe. To su koristili vezni igrači (prije svih Khedira) i ulascima z drugog plana razbijali su Fiorentininu formaciju. Prvi gol je pao nakon što je Chiellini povukao loptu iz zadnje linije i centrirao Khediri koji je bio u naletu, a drugi je pao nakon dva takva utrčavanja – najprije se lijevi bek Sandro našao na poziciji gdje inače ordinira desetka, gurnuo loptu u kazneni prostor za Asamoaha koji je utrčao iza leđa obrani, da bi Higuain zabio odbijanac. Korištenje fizički moćnih igrača u završnici kojima kreacija nije najveći forte i najbolji je dokaz koliko je Juventusov sustav prilagođen pojedincima unutar njega i koliko slobode uživaju dok god se pridržavaju osnovnog dogovora. Dani Alvesa bilo je čudno vidjeti u nekom novom dresu i treba tek vidjeti kako će Juventus izgledati s desnim bekom koji nije kao svi koji su dotad tamo igrali, trkač koji bez lopte trči visoko i širi teren, već je najkorisniji s loptom koju dobiva u noge. Ali za ovu fazu sezone, Juventus izgleda već jako dobro.

Fiorentina je romantična, starinska ekipa

Sousa, nekadašnji veznjak Borussije iz Dortmunda i Juventusa koji je s tim klubovima osvojio vezane Lige prvaka, napravio je velik posao u Toskani. Fiorentina je jasno posložena momčad s dobrom selekcijom i dopadljivim nogometom, ali poput prethodnika Montelle, našao se u crnoj rupi i ekipa s razine interesantnog projekta i dalje nije prešla na razinu ozbiljnog konkurenta za naslov.

Glavni problem u njihovoj igri je nedostatak intenziteta, posebno u fazi obrane , i tu zaostaju za europskom elitom. Igra s puno povlačenja i "lažnog presinga" čiji je cilj jedino kupiti suigračima dovoljno vremena da se povuku u dublju zonu nesretna je formula za Juventus, koji je jučer i bez pravog playmakera 90 minuta kontrolirao zbivanja na terenu. Za visoki presing koji bi suparniku onemogućio vrijeme da kvalitetno organizira napad fali takva navika igračima, a bez toga kao barem opcije u igri, danas ne možeš biti u samom vrhu. Problem u igri na lopti je što je suparnik sposoban vrlo brzo zgusnuti teren i pritisnuti ih čim izgubi loptu, pa Fiorentina koja igra usku obranu ne stigne raširiti teren kako bi sačuvala loptu pasom u stranu na nebranjenog igrača, posebno kada na jednom od bokova zaigra vezni igrač kao sinoć, koji je tamo zbog bolje kontrole lopte – nema kvalitetnog rasporeda u prostoru koji bi mu omogućio da to dođe do izražaja. Iz kratkih napada proizlazi njihova nemoć, zbog koje su u 60. minuti i „gubili“ 14-0 u udarcima na gol. Fiorentina može biti opasna tek ako se kao ekipa primiče s linijama suparničkom golu, u suprotnom dolaze s premalo igrača naprijed – s Iličićem kao jedinim igračem moćnim 1 na 1 teško mogu kreirati višak s manje igrača koji dolaze naprijed. Bernardeschi je od najvećeg talijanskog talenta i nacionalnog projekta pao u treći plan i zasad su sve prognoze u vezi njegove karijere uveličane, te mu treba promjena sistema ili ekipe kojom bi prodisao punim plućima, u ovakvoj Fiorentini on je skoro pa višak.

Hrvatski pečat

Tri hrvatska reprezentativca koja se bore za mjesto u prvom sastavu Čačićeve momčadi sinoć su pokazala otprilike gdje su posljednjih sezonu ili dvije. Mandžukić je od neosporno prvog napadača i udarne igle pomalo pao u drugi plan. I dalje je jedna od najvećih radilica od svih napadača, a stalnim trčanjem bez lopte razvlači obranu i izvlači ju iz pozicija, ali to je u Juventusu puno potrebnije nego u Hrvatskoj, jer tamo prečesto ima suigrače koji tako stvoren prostor ne traže, niti ga mogu iskoristiti. Pretkraj prvog poluvremena je pokazao dašak onoga što mu fali u igri – Lemina je povukao jednu loptu na poludistanci i prvi put na utakmici Mandžukić nije trčao direktno na centaršut, već se povukao par koraka unazad gdje ga nitko nije očekivao, primio loptu između linija i proslijedio je Sandru u prostor za gol šansu. Kreacija na lopti, ono što reprezentaciji fali u prednjem redu, barem u ovakvim povremenim epizodama, dala bi novu dimenziju njegovoj igri.

S druge strane, Kalinić koji je prije samo koju sezonu bio prototip teškog, teretnog fora, danas je kompletan napadač – može odigrati sidruna, povlači se u dubinu da bi poslužio kao mantinela ekipi, može zadržati loptu i dalje ju distribuirati na bok, a i dalje je prisutan u kaznenom prostoru, unatoč tome što mu brzina nije vrlina. Današnjoj igri reprezentacije puno je prilagođeniji profilom od Mandžukića i mislim kako će trenutačna forma odlučiti o tome tko će biti prvi Čačićev izbor za tu poziciju.

Badelj je odigrao vrlo dobru utakmicu, ali pokazao i da je jako specifičan igrač. S jedne strane vrhunski provodi loptu, inteligentno se kreće, igra jednostavno i kratkim pasom daje ritam napadu, i što je najbitnije – odlično razumije kada je suigrač u situaciji gdje mu ne treba njegova pomoć nego prostor, pa se miče kako bi ga stvorio, za razliku od sile veznjaka koji znaju bespotrebno prilaziti svojim braničima da uzmu loptu i time dovlače igrača u dotad nebranjenu zonu. Defenzivno je u Italiji napredovao. S druge strane, uz sebe mora imati primarnog organizatora igre – nekoga tko može iskoristiti njegov kratki pas da bi prenio loptu u iduću fazu, jer puno bolje funkcionira kada je on taj koji treba osigurati posjed, proigrati slobodnog suigrača, makar i braniča, nego kad licem prema golu diktira tempo igre. U Badelju i načinu njegovog iskorištavanja leži dobar dio rezervi hrvatske reprezentacije.

Serie A "kuca" na vrata

Na vrata vlastite zaboravljene veličine. Gledajući nogomet kakav se igra u ligi nemoguće je ne primijetiti niz trendova kojima su već danas uz bok najboljim europskim ligama – nekoliko puta tijekom utakmice su i Fiorentina i Juventus odgađali svoj napad kada bi naletjeli na blok i pokušali suparnika izvući iz njega vraćanjem lopte unatrag sve do golmana, za razliku od starinskog pristupa gdje bi se guralo loptu naprijed glavom kroz zid. Talijanskoj ligi danas s taktičkog i strateškog aspekta ne fali mnogo za povratak u elitu, fali im kvalitetniji financijski kostur koji bi najbolje igrače zadržao u njihovim redovima, i omogućio dovođenje kvalitetnih i ciljanih pojačanja, umjesto niza isluženih zvijezda koje Milan ili Inter često dovode kako bi sami sebe uvjerili da su i dalje na samom vrhu. Problem njihovog nogometa nije kultura niti shvaćanje igre, već infrastruktura. Dokaz kako nogomet ne može biti na svom vrhuncu bez dobre kadrovske i ekonomske podloge na kojoj će rasti, što dosta podsjeća i na puno lokalnije nogometne meridijane.