NA SP-u u Zagrebu 2009. zabio je 92 gola i najbolji je strijelac jednog rukometnog mundijala u povijesti. Rekorder je i na EP-ima. Nikad nitko nije zabio 61 gol. Kiro Lazarov jest. Najbolji je golgeter Lige prvaka i jedini igrač u povijesti rukometa koji je u karijeri postigao više od 1000 golova. Jedan je od najboljih rukometaša svih vremena.

U karijeri je igrao za makedonski Pelister, Zagreb, Veszprem, u dresu Ciudad Reala postao je prvak Europe, a kasnije je igrao još u Atleticu te Barceloni. S 39 na leđima, već drugu godinu je u Nantesu, s kojim je lani senzacionalno igrao finale Lige prvaka. S Makedonijom Kiro nikad nije osvojio medalju. Najbliži je bio u Beogradu prije sedam godina kad ju je odveo do petog mjesta. U Makedoniji je rukomet sport broj 1, a Kiro je puno više od sportaša. On je tamo bog.

Jedan od najvećih rukometaša svih vremena ekskluzivno je za Index komentirao možda i najljepšu sportsku priču godine - priču Vardara. Ponos Makedonije je u raspadu, igrači mjesecima nisu primili plaće, ruski gazda je otišao, a skupa s njim i nekoliko stožernih igrača. Oni koji su ostali dobili su papire i već su pronašli destinacije gdje će igrati sljedeće sezone. Nitko nije očekivao da Vardar može uopće izboriti F4, a kamoli da može doći do naslova. Ipak, čudo se dogodilo.

Ovo je bajka koja će se pričati godinama

Ovo je bajka. Priča koja će se pričati godinama. Vardar je postao simbol da je moguće i ono što svi kažu da je nemoguće. Vardar je postao inspiracija svim ljudima na svijetu, ne samo sportašima nego svim autsajderima, da shvate da je najvažnije u životu vjerovati, krvavo raditi i dati posljednju kap krvi i znoja kako biste ispunili svoje snove. Ti momci sedam-osam mjeseci nisu primili plaću. Lako je nama sad pametovati, ali jedinu pravu istinu mogu ispričati oni koji su na svojoj koži osjetili kako je živjeti i raditi u takvim uvjetima. Prije dvije godine, kad su bili prvaci Europe, Vardar je imao strašnu momčad, bili su financijski moćni i nije bilo iznenađenje što su se popeli na krov Europe. Ovo što se sad dogodilo nešto je sasvim drugačije. Prošle ili tijekom ove sezone otišlo je nekoliko igrača koji su bili nositelji poput Cindrića, Šterbika, Borozana ili Alexa Dušebajeva. Nitko im nije davao ni grama šanse da mogu izboriti i F4, a kamoli postati prvaci Europe.

Ovi momci su mladim sportašima poslali najmoćniju poruku: ''Nemate pravo na opravdanja i na alibije''

Samo su oni vjerovali da mogu i napravili su nešto što je puno važnije od samog rezultata. Poslali su moćnu poruku svim mladim sportašima kako nema isprika, kako alibiji ne prolaze. Nema više opravdanja kako uprava ne valja, kako se nema para, kako su suigrači ovakvi ili onakvi, kako protivnici imaju puno jače budžete i kvalitetnije ekipe. Vardar je dokazao da je sve moguće i njihova priča mora postati putokaz svim mladim ljudima kako se u čuda treba vjerovati. Nevjerojatno mi je kako se u tih godinu dana besparice, svakodnevnih napisa o tome kako se klub raspada, nisu posvađali, kako se nije narušila kemija u momčadi. Dogodilo se upravo suprotno, imam osjećaj da su nedaće koje su zadesile Vardar samo dodatno zbližile ekipu i da je proradio inat. Taj prkos ih je doveo do naslova prvaka Europe. U životu sam puno toga osvojio, ali rijetko kad sam bio toliko sretan. Makedonac sam i ponosan sam što je ovakvu sportsku bajku ispričala jedna makedonska momčad. Vardar je u Makedoniji institucija, puno je više od samog kluba. Vardar je u Makedoniji ono što su Hajduk i Dinamo u Hrvatskoj. Simbol. Zato se nadam da će ovaj trofej i ovo čudo koje su napravili pomaknuti neke stvari i vjerujem da će Vardar i dalje biti velik i moćan.

Bio sam četiri godine u Barceloni. Barca se raspada kad protivnik pokaže zube, jer se ne zna nositi s pritiskom. Kako u rukometu tako i u košarci i nogometu

Finale je više-manje bilo jednosmjerna ulica. Veszprem se tek u finišu utakmice približio, no iluzorno je bilo vjerovati da mogu preokrenuti rezultat. Razlika od samog početka je bila prevelika. Ključ osvajanja titule bilo je polufinale protiv Barcelone. Da budem precizniji, drugo poluvrijeme te utakmice. Tih pola sata rukometa sam u ova dva dana nekoliko puta pogledao i još ne mogu vjerovati što se tamo dogodilo. Vardar je na poluvremenu gubio sedam razlike, u 40. minuti je bila ista prednost za Barcelonu, a 15 minuta prije kraja Barca je imala plus šest i kontru. A onda se počela pisati bajka. Teško je racionalno objasniti što se dogodilo i kako je moguće da jedna takva momčad poput Barcelone može prosuti toliku prednost u samo 15 minuta. Ipak, pokušat ću.

U Barceloni sam igrao četiri godine. Barcelona je najtrofejniji klub u povijesti, sportska institucija i idealan klub za igrati kad je sve u redu i kad se pobjeđuje. Problem nastaje onog trenutka kad se u momčad uvuče panika, kad protivnik krene topiti prednost. Onda se Barcelona pogubi. Sjećam se da smo prije nekoliko godina protiv Flensburga nekoliko minuta prije kraja imali pet-šest razlike i uspjeli smo izgubiti. Međutim, nije to samo problem rukometne sekcije Barcelone. Tako je i u košarci i nogometu. Pogledajte što se Barceloni dogodilo u posljednje dvije sezone u Ligi prvaka protiv Rome i Liverpoola. Nakon prvih dvoboja imali su golemu prednost, a onda su se raspali kad su počeli primati golove. Barcelona je savršen grad za živjeti, Barcelona je više od kluba, ali jako je teško igrati u Barceloni. Pritisak je strašan. Tamo se priznaje samo prvo mjesto. Sve ostalo je za zaborav. S takvim pritiskom nije se lako nositi i zato u takvom klubu mogu opstati samo izuzetno karakterni igrači.

Vardar je dokazao gdje PSG griješi

Francuska je lani na F4-u imala čak tri predstavnika, a Montpellier je bio prvak. Ove sezone se među četiri najbolje momčadi nije uspio ugurati niti jedan klub iz Francuske. Slažem se da je to neugodno iznenađenje, ali lani smo bili hit, na Nantes ili Montpellier nitko nije ozbiljno računao, a ove sezone svi su nas shvatili ozbiljno. Nijemaca nema na F4 već treću sezonu zaredom, a općepoznato je da su francusko i njemačko prvenstvo najjača prvenstva na svijetu. Problem je u jačini i intenzitetu te dvije lige. U Francuskoj i Njemačkoj je konkurencija najveća, igra se ritmom srijeda - subota, a svaka je utakmica na nož. Kad tome pribrojite i činjenicu da su u najjačim francuskim i njemačkim klubovima i brojni reprezentativci, onda dolazimo do zaključka kako je velika potrošnja razlog debakla njemačkog i francuskog klupskog rukometa ove sezone. Užasno se teško fizički i taktički pripremiti u takvim okolnostima, dok s druge strane sva četiri kluba koja su sad igrala F4 imaju slabe lige i od početka sezone se mogu pripremati za pohod na Ligu prvaka. Po meni je jedino baš pravo neugodno iznenađenje PSG, ali i on ima isti problem kao i Barcelona. Ta je momčad stvarana samo za naslove i strašno je velik pritisak. Ogroman je strah od neuspjeha. Također, kad gradite momčad za naslove nije presudno nakrcati svlačionicu vrhunskim igračima. Bitna je selekcija, vrhunska selekcija. Ove sezone je to pokazao Vardar, lani Montpellier, pa prije toga opet Vardar i Kielce. Dokazali su da novac nije i ne smije presudan.