NAKON zagrebačke blamaže protiv Engleske, Hrvatskoj za mjesec dana slijedi teška, ali i velika prilika za iskupljenje: Ševčenkova momčad u Kharkivu na ukrajinskom "dalekom istoku".

Bilić je već jednom zabio protiv Ukrajine, može li opet?

Zanimljivo je kako je od tri postignuta gola za reprezentaciju, Slaven Bilić jedan postigao upravo protiv Ukrajine i to u veoma važnoj utakmici dodatnih kvalifikacija za SP '98.: u prvoj utakmici u Zagrebu u listopadu '97. njegovim i Vlaovićevim pogotkom ostvarena je velika prednost (2:0) za uzvrat u kojem je Bokšićev gol (1:1) omogućio odlazak SP u Francusku.

Harkiv, koji je možda poznatiji po ruskom imenu Harkov, je drugi najveći ukrajinski grad i jedna od njegovih najvećih znamenitosti je svjetski poznata tvornica tenkova gdje je pokrenuta proizvodnja legendarnog tenka T-34 i koja je prije njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu preseljena iza Urala, da bi nakon rata opet bila vraćena u Harkiv.

Utakmica će se igrati na stadionu gradskog prvoligaša Metalista, koji može primiti 43 tisuće gledatelja, a trenutno je u rekonstrukciji za Euro 2012.

Reprezentacija braće Surkis pobjedama počela kvalifikacijsku turneju po "SSSR-u"

Hrvatsku u nastavku kvalifikacija za SP očekuje Ukrajina, koja je u dosadašnja dva nastupa u našoj skupini ubilježila šest bodova i to u susretima s protivnicima s kojima je Ukrajina dijelila dobro i (češće) zlo u nekadašnjoj zajedničkoj državi. Prošli tjedan su u Lvovu pobijedili susjede Bjeloruse 1:0, a istog dana kada je Hrvatska stradavala od Engleske, Ukrajinci su u Almatiju, duboko na azijskom tlu slavili 3:1 protiv Kazahstana.

Ukrajinskim nogometnim savezom drmaju braća Ihor i Hryhoriy Surkis. Ihor je na čelu kijevskog Dinama, a "Grigorijev" pašaluk je savez. Njih dvojica, uz prešutno savezništvo još jednog "biznismena" - Šahtarovog Rinata Ahmetova, glavni su krivci što je Hrvatska "ostala" bez EP-a 2012., koje je tako otišlo u Poljsku i Ukrajinu.

Savezom i nogometom u cijeloj državi drmaju superbogataši koji su se "snašli" u tranzicijskom kaosu nakon raspada Sovjetskog Saveza i ako pokrenu gradnju infrastrukture za Euro, nakon EP-a će njima u naslijeđe ostati brojni hoteli i obnovljeni stadioni.

Labuđi Ševin pjev još traje

Iako su se velikim skokom vodećeg ukrajinskog dvojca (Šahtar i Dinamo) u europskim okvirima pročula i mnoga nova imena i dalje je najpoznatiji ukrajinski nogometaš Andrij Ševčenko, koji je postigao dva od četiri ukrajinska gola u ovim kvalifikacijama i sa 39 golova čvrsto drži naslov najboljeg strijelca u povijesti reprezentacije.

Na čelu reprezentacije velikan ukrajinskog nogometa trenerski i igrački stasao pod legendarnim Valerijem Lobanovskim

Aleksej Mihajličenko, koji je na poziciji ukrajinskog izbornika tek osam mjeseci, svakako sada među najveće nogometaše u povijesti zemlje. Ovaj kreativni veznjak je u igračkoj karijeri s velikim uspjehom nastupao za kijevski Dinamo, Sampdoriju i Rangers i ostvario fascinantan niz u tri kluba u kojima je proveo cijelu igračku karijeru - sedam uzastopnih titula prvaka u ruskom talijanskom i škotskom prvenstvu od 1990. do 1996. godine.

Njegova trenerska karijera razvijala se kao prema udžbeniku; pet godina bio je asistent velikog Valerija Lobanovskog u Dinamu, kojeg je nakon njegove smrti preuzeo i odmah u sezoni 02./03. doveo do duple krune. Nakon toga preuzima ukrajinsku U-21 reprezentaciju s kojom 2006. dolazi do finala EP (poraz od Nizozemske), a poslije četiri godine u mladoj, u siječnju ove godine preuzima seniorsku reprezentaciju.

Do pobjede nad Bjelorusima iz penala u četvrtoj minuti sudačke nadoknade

Pogodak vrijedan tri boda na početku kvalifikacija protiv Bjelorusa postigao je povratnik u Milan Andrij Ševčenko, koji je dvadeset minuta prije kraja ušao u igru umjesto prvog strijelca kijevskog Dinama Andrija Milevskog.

Rezultat je bio 0:0, igrala se sudačka nadoknada kad je Anatolij Timoščuk pao u šesnaestercu Bjelorusije, a sudac Rizzoli pokazao na jedanaesterac. Andrij Ševčenko je mirno zabio s bijele točke i Ukrajini donio tri vrijedna boda.

Prema izvještajima s utakmice to je bio i jedini zanimljivi trenutak u izuzetno monotonoj utakmici u kojoj se nije posebno iskazala niti jedna strana. Ukrajinci su u susret ušli puni samopouzdanja nakon nedavne pobjede u prijateljskoj utakmici protiv Poljaka, no nisu proveli u djelo niti jednu zamisao svog izbornika Alekseja Mihajličenka.

Ukrajina je kvalifikacije počela u sastavu: Pyatov; Yarmash, Rusol, Ševčuk, Mikhalik - Timoščenko, Kravčenko, Kalinjičenko (Alijev), Nazarenko - Milevskiy (Ševčenko), Voronin (Seleznov)

Hleb: Ukrajinci su kupili suca!

Prva zvijezda bjeloruske reprezentacije Aleksandr Hleb nakon meča je teško je optužio Ukrajince i talijanskog suca susreta Nicolu Rizzolija da su arbitru platili za penal.

"Odmah mi je bilo jasno da su Ukrajinci na toj utakmici kupili suca", reklo je Barcelonino pojačanje iz Arsenala odmah nakon utakmice.

Kazahstanksim greškama do rutinske pobjede

Nakon Bjelorusije, Ukrajinci su lakši posao imali na gostovanju kod Kazahstana u Almatiju.

Ukrajinci su od prve minute krenuli agresivno, diktirali tempo i igru. Kazahstan je dosta teško izlazio na kraj s napadom Ukrajine koju je predvodio kapetan Ševčenko. Jedini koji je našto pokušavao u domaćoj momčadi je Ostapenko, imao je i jednu izglednu prigodu, ali je bio neprecizan.

No, krajem prvog dijela, Ukrajina je došla u vodstvo. Seleznjov je s pet metara pogodio vratnicu, ali natrčao je Nazarenko i glavom pospremio loptu u mrežu.

Nakon osam minuta igre u drugom dijelu, već je bio 2:0. Ševčenko je iskoristio zbunjenost protivničke obrane i sa 12 metara zabio lijevom nogom. Nadu Kazahstancima donio je Ostapenko u 70. minuti. Karpovič ga je lijepo uposlio, a kazahstanska devetka je desnom nogom iskosa smanjila vodstvo gostiju.

No, sve dvojbe oko pobjednika je riješio Nazarenko deset minuta prije kraja. Dobio je loptu na vrhu šesnaesterca i preciznim udarcem plasirao je iza Lorije. Ukrajina nije odigrala posebno dobro, iskoristila je pogreške kazahstanske obrane i upisala drugu pobjedu iz dva susreta.

Ukrajinski sastav na utakmici protiv Kazahstana:

Pyatov; Yarmash, Kucher, Ševčuk, Mikhalik - Alijev, Timoščuk, Levčenko, Nazarenko (Kravčenko)  - Ševčenko (Voronjin), Seleznjov (Homenjuk)

Zvonko Alač/Marko Pavić
Foto: AFP