ANĐELKO HERJAVEC, Ćiro Blažević i Iran obilježili su 15-godišnju trenersku karijeru novog trenera Dinama, koji njeguje image ozbiljnog i analitičnog stručnjaka, nevičnog laktarenju, ulizivanju novinarima i samopromociji, kao vještinama potrebnima za preživljavanje na ovim prostorima.

To ne znači da "Profesor", kako su ga zvali u Iranu, gdje se na najradikalniji način provozao vrtuljkom od ljubavi do mržnje, zazire od javnosti, ili novinara. Naprotiv, nezamislivo je da će Ivanković inaugurirati kretenski "silenzio", ili se mrštiti zbog tekstova koji mu nisu naklonjeni. Kada je primjerice, ovog ljeta izgubio izborničku utrku (mnogi će kazati zbog javnosti naklonjene Biliću), pristojno je u medijima izjavio kako nema razvijene lobističke sposobnosti, ali da bez kurtoazije svom prijatelju Biliću želi sve najbolje.

Varaždinski Guy Roux

Ivankovića je na scenu izbacio rad u Varteksu, kada je pod legendarnim predsjednikom Krojača, pokojnim Đelcom Herjavcem, stvorio hrvatsko nogometno čudo iz provincije, koje se svim silama trudilo razbiti primat Croatie i Hajduka. Sudac Burilo i Herjavčevo neiskustvo u mutnim vodama politički dirigiranih raspleta natjecanja onemogućili su Varteks i Ivankovića u osvajanju trofeja.

Ivanković je, uz Herjavca, trio BMV - Brlenić, Mumlek, Vugrinec i željezničku sirenu iz vlakova koji pozdravljaju pri prolasku kraj stadiona, bio jedan od zaštitnih znakova Varteksa, kluba koji je, na Ivankovićevim temeljima, bio prvi klub van dva najveća grada koji je plijenio pozornost u HNL-u.

Zahvaljujući velikoj podršci predsjednika kluba, Anđelka Herjavca, Ivanković je uživao sigurnost na klupi Krojača, a mandat mu se razvukao na, za hrvatski nogomet nevjerojatnih, pet godina, od čega četiri godine u neovisnoj Hrvatskoj.

Nako toga su uslijedile po jedna godina u Segesti i Rijeci, gdje je započeo posao koji nije dovršio, za što je krivio klupska čelništva koja nisu pristajala uz njegovu principijelnost, kako je kasnije objašnjavao.

Ćirin ađutant

Miroslav Blažević je u Ivankoviću prepoznao osobu koja će mu biti vjerni i odani suradnik, jer je Ivanković, osim što je oduvijek ostavljao dojam profesionalnosti i studioznosti, bio i neskriveno fasciniran tadašnjim izbornikom.

Sa Hrvatskom i Ćirom, Ivanković se zakitio i broncom na SP-u u Francuskoj, kao prvi pomoćnik izbornika Vatrenih. Privremeno se odmaknuo se od njegovih skuta u sezoni 1999/2000, kada je vodio njemačkog drugoligaša Hannover, gdje je u 19 kola zabilježio samo šest pobjeda i čak devet poraza. Poslije neuspješne epizode u 2.bundesligi, 2001. je bio Ćirin pomoćnik u Iranu i Jozićev asistent u kvalifikacijama za SP 2002.

"Olimpijski ciklus" u Iranu: Između obožavanja i ponižavanja

Početkom 2002. Ivanković je od Blaževića preuzeo kormilo iranske reprezentacije, nakon što Ćiro i Ivanković nisu uspjeli preskočiti Irsku u dodatnim kvalifikacijama za SP. Iako je izgubio prvu utakmicu, prijateljski ogled protiv Slovačke, dobio je početni kredit od javnosti. "Ne mogu proći ulicom da me navijači ne zaustavljaju. Iranci me obožavaju i misle da sam bolji od Blaževića i Ivića"

Ivanković je potvrđen na čelu "Tima Melli", kako Iranci zovu reprezentaciju, reizborom krajem 2003., a što je Iran igrao uspješnije i sve je slutilo da će se kvalificirati za SP u Njemačkoj, to je Ivanković sve više dolazio na udar zbog defanzivne taktike i robovanja istoj taktici. Također mu se na dušu stavljalo što ne poziva velike zvijezde iranske lige i što izbjegava jake provjere uoči SP-a. Sve to nije smetalo Ivankovića da samouvjereno izjavljuje da će proći u drugi krug iz skupine. "Postoje određeni medijski krugovi koji me stalno ruše. Iran je sredina jako osjetljiva na strance", govorio je tada.

Iran je na SP izgubio od Meksika 3:1, nakon neobjašnjivog pada momčadi u drugom dijelu. Nakon toga je poražen 2:0 od prvog favorita skupine, Portugala. Remi Meksikanaca i Angole je zančio da Iran nema nikakvih šansi kvalificirati se iz skupine na SP-u, ali Ivankovićeve momčad nije uspjela izboriti niti počasnu pobjedu protiv daleko najslabije momčadi u skupini: Angola je čak i vodila do pred sam kraj utakmice, a Iran je jedva izvukao bod, jedini na prvenstvu.

Osim toga, Ivanković je u zao čas, usred natjecanja, "zaratio" sa najvećom zvijezdom reprezentacije, igračem Bayerna, Alijem Karimijem. Zlobnici bi mogli primjetiti kako je njegov brodolom na SP-u, što se tiče rezultatskog posrtanja i problema sa disciplinom igrača, veoma sličan onom kojeg je u Njmeačkoj iskusio Kranjčar.

Neuspješna kandidatura za hrvatskog izbornika

Nepodnošljivi i stalan pritisak iranskih medija Ivanković je naveo kao razlog odstupanja sa izborničke dužnosti, a činjenica da je natjecanje u skupini sa svojom reprezentacijom završio sa jednim bodom, nije ga smetala da  javno poruči da je nastup Hrvatske na istom natjecanju bio "apsolutni pobačaj". Kao ukrasni dodatak, dometnuo je da "izbornik Kranjčar ipak ne bi trebao otići".

Srpanj ove godine je donio mrtvu utrku između njega i Bilića za mjesto s kojeg je smijenjen Kranjčar. Ivanković je stalno isticao svojih "140 reprezentativnih utakmica" i dva SP-a na kojima je bio,  a kada je bilo vidljivo da će Bilić ipak zasjesti na najpoželjniju funkciju u Hrvatskoj, Ivanković je poručio kako on nikad nije ni bio pripadnikom miljea gdje su potezanje za rukav i kafanske priče stepenice na putu do uspjeha.

Kada nije upalilo u Hrvatskoj, Ivanković je poručio da ne bi imao ništa protiv susjedne klupe, one reprezentacije BiH, na koju je, također neuspješno, pretendirao i njegov mentor Blažević: "To je veliko priznanje mom dosadašnjem radu i rezultatima. Otvoren sam za sve razgovore. Reprezentaciju BiH jako dobro poznajem jer velika većina igrača igra u Hrvatskoj i Njemačkoj. Siguran sam da bi adaptacija trajala izuzetno kratko i vrlo brzo bih se uklopio", izjavio je tada za sarajevske Dane.

Vakum između kampanje za hrvatskog izbornika i preuzimanja dužnosti u Dinamu, Ivanković je ispunio vaganjem bogatih ponuda sa Dalekog istoka, a na poziv Zdravka Mamića, odbio je raskošnu ponudu iz Kine.

Z.A.