NEPUNE tri godine Olea Gunnara Solskjaera na klupi Manchester Uniteda su uvreda nogometašima, trenerima i direktorima koji rade na mnogo manje poznatim mjestima, a ulažu mnogo više energije za uspjeh. Spoj Norvežanina i engleskog giganta nije donio trofeje, nogomet za pamćenje, niti je stvorio neke nove nogometne zvijezde, već je samo svima otvorio oči da nekad i na najvećoj razini ljudi žive u zabludi i rade poslove kojima nisu dorasli.

Nakon novog sramotnog poraza, ovaj put od najljućeg rivala Liverpoola na čuvenom Old Traffordu (5:0), Solskjaer će možda konačno dobiti i otkaz, ali to nimalo neće sakriti sve apsurdne odluke koje su donosili on i klub, kao ni nezaboravne procjene nekih od najpoznatijih engleskih analitičara, među kojima uglavnom dominiraju bivši igrači Uniteda.

Svi oni koji žele naučiti nešto novo iz svijeta nogometa na Old Traffordu ne bi trebali tražiti znanje. Na Kazalištu snova nalaze se samo primjeri kako se klub i momčad ne bi trebali voditi.

United je lako davao otkaze dokazanim trenerima, a onda doveo početnika i pružao mu bezrezervnu podršku

Engleski velikan nakon odlaska Sir Alexa Fergusona u mirovinu neprestano luta, a najveći broj pogrešnih odluka zabilježio je tijekom protekle tri godine, periodu u kojem je ekipu povjerio Solskjaeru.

O tim lutanjima mogu se napisati knjige, ali najkraći opis Unitedove avanture, koja je rastjerala klupske navijače s tribina prije kraja derbija protiv Liverpoola, može stati u svega nekoliko redova.

Čelnici ovog kluba su u eri nakon Fergusona na trenerskoj klupi najdulje čuvali Solskjaera, za kojeg se još uvijek ne zna hoće li dobiti otkaz, a njegovi prethodnici bili su David Moyes, Louis van Gaal i Jose Mourinho.

Teško je uopće shvatiti logiku da tako dokazanim trenerima klub pruži manje vremena nego početniku koji je na klupu stigao nakon što je s Cardiffom ispao iz Premiershipa i s Moldeom osvojio tri naslova u norveškom prvenstvu, od čega posljednji 2013. godine.

Za razliku od Moyesa, Van Gaala i Mourinha, koji su više puta pokazali da znaju izgraditi određeni stil igre, kao i uspjeh u momčadima koje su vodili na najvećoj razini, Solskjaer to nije pokazao ni prije ni tijekom boravka na Old Traffordu. No, svejedno je uživao bezrezervnu podršku kluba, koji mu je redovno dovodio skupocjena pojačanja, a onda sve začinio i dovođenjem Cristiana Ronalda.

U Unitedu su Solskjaerove pobjede slavili i onda kada do njih dođe uz puku sreću, iako su nakon otkaza Moyesu, Van Gaalu i Mourinhu slali signale da žele stručnjaka koji će donijeti napadački nogomet.

Ugovor su mu dali kada se branio i sretno pobjeđivao

Najbolji primjer apsurdnog ocjenjivana Solskjaerovog učinka na Old Traffordu bilo je izbacivanje PSG-a iz Lige prvaka 2019. godine. United je kod kuće izgubio 2:0, a onda se u gostima izašao braniti iako je znao da mora zabiti minimalno dva gola kako bi uopće imao šansu da prođe dalje. Domaćin je imao drastično veći posjed lopte (68 naspram 32 posto), broj točnih pasova (695 naspram 226) i udaraca prema golu (11 naspram pet), ali United je izborio četvrtfinale nakon gola iz penala u četvrtoj minuti sudačke nadoknade.

Iako je bilo očigledno da se United jedva provukao na Parku prinčeva, ta pobjeda je bila jedan od ključnih razloga da Solskjaer dobije prvi dugoročni ugovor na klupi, nakon što je najprije imenovan kao privremeno rješenje. Zaluđenost Oleom najbolje je demonstrirao bivši kapetan Manchester Uniteda Gary Neville, koji danas radi kao analitičar na Sky Sportsu.

"Ole Gunnar, imam tri pitanja za tebe. Koliko bi volio da traje tvoj novi ugovor? Koju bi želio plaću? I gdje bi volio da ti postave statuu?" pitao je bivši kapetan Uniteda Gary Neville Solskjaera nakon trijumfa nad PSG-om.

Danas stvari izgledaju mnogo drugačije, a United je osramoćen kao nikad ranije. 

"Izbrisani su. Ovo je neprihvatljivo", zaključio je Neville nakon poraz od Liverpoola.

Poanta je da United ni one noći u Parizu nije pružio bolju izvedbu, već je samo rezultat bio drugačiji, ali ljudi u klubu i oni bliski njemu lako su zaboravili da su nasljednika u Moyesu, Van Gaalu i Mourinhu tražili u čovjeku poput Jurgena Kloppa, koji ne donosi odmah rezultat, ali od starta svima pokaže jasan smjer kojim će njegova momčad ići. Solskjaer od Pariza do danas to nikad nije pokazao, ali nekim čudom imao je podršku.

U Unitedu su ljudi koji nisu dostojni njegove veličine

Vrijeme je pokazalo da Norvežanin jednostavno nema kapaciteta za ulogu trenera na Old Traffordu i zaista je nevjerojatno da već ovoliko dugo traje, uz sve promašaje na terenu. Dovoljno je pogledati prvi gol Liverpoola u ovom derbiju, kada su igrači Uniteda tako lako ispali u pokušaju da naprave visok presing. Na takvoj razini u tako ranoj fazi igre neprihvatljivo je pokazati toliku razinu nediscipline u igri, a taj gol i sve što se događalo nakon njega, samo je vrhunac lutanja norveškog stručnjaka.

Apsurdne odluke kluba nisu završavale samo sa Solskjaerom. Nevjerojatno je da su u Unitedu u ratu Mourinha i Pogbe stali na stranu igrača, a da tek sada shvaćaju svoju grešku, nakon što je Francuz ušao u posljednju godinu ugovora, pri čemu je ranije nekoliko puta svoju budućnost u klubu dovodio pod znak pitanja.

Izgleda da je i Solskjaer shvatio da ne može s Pogbom, koji je više puta ofarbao kosu nego riješio veliku utakmicu kao igrač Uniteda, graditi ozbiljnu igru pa ga je u derbiju stavio na klupu, uvodeći ga na poluvremenu pri zaostatku od četiri gola, nakon čega mu je ovaj uzvratio crvenim kartonom.

Sad nije toliko važno koji su naredni Unitedovi koraci, ali je barem jasno da su ovi dosadašnji bili užasni i da su poslužili kao uvreda svima koji naporno ulažu u svoj nogometni put, a onda gledaju primjere poput onih s Old Trafforda. Možda je United ispravno postupao kada je smjenjivao sve trenere u eri nakon Fergusona, ali vjerojatno nikada nećemo saznati zašto je rješenje vidio u Solskjaeru.