HAJDUK je pobijedio i trenutno preuzeo prvo mjesto na tablici, Leon Dajaku se iskazao, a Ivan Perišić prvi put bio je na klupi te se bliži njegov povratak na teren. To su otprilike istinski pozitivne stvari koje navijači Hajduka mogu izvući iz utakmice protiv Istre (1:0). Skoro sve drugo bilo je već uobičajeno mučenje. Pomaka u igri jednostavno nema, a gledanje utakmica Hajduka, kako za navijače tako i za neutralne gledatelje, teška je pokora.

Ako pogledate sažetak utakmice, sve je odmah jasno. Pogodak Filipa Krovinovića, poništen gol Ante Ercega, par poluprilika i trenutak ludila kapetana Istre Slavka Blagojevića u 84. minuti, kada je zaradio dva žuta kartona u manje od pet sekundi zbog prekršaja i napucavanja lopte. Uz to što se Hajduk muči, dogodila se i još jedna ozljeda. Filip Uremović morao je izaći iz igre u 20. minuti, tako da je Hajduk većinu utakmice igrao bez ijednog igrača u obrani koji bi bio starter da su svi zdravi.

Možda se i olako prelazi preko toga koliko je Hajduk imao nesreće s ozljedama i to može biti opravdanje za neke stvari, ali ne u toj mjeri da bi to pokrilo sve loše što gledamo u kontinuitetu. Treba istaknuti i da je Dominik Prpić odigrao korektnu utakmicu, izuzev jedne veće pogreške kada je Niko Sigur morao reagirati i dobiti žuti karton. Nije ga bilo u sastavu preko godinu dana nakon ozljede, bolesti i posudbe u Sloveniji te ga je bilo lijepo ponovno vidjeti na terenu.

Sama utakmica igrana je u čudnom ozračju nakon tjedna u kojem se najmanje pričalo o nogometu, a najviše o VAR-u, sucima i odlasku Brune Marića. Neki će reći da sve to skupa utječe na igrače i predstave na terenu, ali to su izlike koje skrivaju pravo stanje stvari. Hajdukove utakmice su negledljive. Ni uvjerljiva pobjeda 5:0 protiv Varaždina u SuperSport Kupu to ne mijenja jer je Hajduk i tada odigrao očajno prvo poluvrijeme, u kojem je realno trebao gubiti, ali mu se za promjenu sve složilo pa je protivnika rezultatski pregazio.

Zna li Josip Brekalo koju poziciju igra?

Hajduk je utakmicu započeo u formaciji 4-2-3-1, koja je postala uobičajena nakon ozljede Mihaela Žapera. Trener Mislav Karoglan upario je na šesticama Krovinovića i Sigura, a ispred njih postavio trojac koji su činili Josip Brekalo, Rokas Pukštas i Emir Sahiti uz standardnog Marka Livaju u vrhu napada. Ne može se reći da se ideja nije vidjela, ali sama izvedba bila je vrlo loša.

Hajduk je stalno pokušavao napraviti višak na desnoj strani gdje su se gurali Sahiti, Pukštas i Dino Mikanović. Bilo je tu puno kretnji, a nekoliko je lopti lijepo prošlo u prostor iza lijevog beka Istre, kojeg je Hajduk očito napadao. No, Bijeli su imali ogroman problem koji sada postaje očit i ponavlja se.

Brekalo je igrač s renomeom, kvalitetom odskače, ali što on zapravo igra? Nominalno bi trebao biti lijevo krilo ili lijeva desetka u tom sustavu s tri desetke koji Karoglan igra, ali postao je vrlo brzo strašno predvidljiv za protivnike. Kao što svatko u SHNL-u zna da će se Kristijan Lovrić izbaciti na desnu nogu i šutnuti iz svake pozicije, tako već sada svi znaju da će Brekalo po primanju lopte napraviti dribling prema sredini, doći na desnu stranu terena i time ubiti svu širinu koja Hajduku treba te olakšati protivniku da se zgusne u obrambenom dijelu. Lakše se braniti kad je prostor sužen, to je osnova nogometa i kad Brekalo stalno dolazi desno onda je puno teže izvesti plan da se pošalje dubinska lopta između stopera i beka.

Nejasno je radi li to Brekalo po naređenju s klupe ili igra neke privatne utakmice, ali to je problem neovisno o odgovoru na postavljeno pitanje. Ovog puta ni Marko Livaja mu se nije spuštao nisko da bi mu na neki način smetao u istom prostoru i to je pozitivan pomak, ali Brekalo se nije snašao. Realno, njegovim izlaskom na poluvremenu, Hajduk je malo prodisao i postao opasniji za protivnika. Igra se raširila, Istrine linije su lakše pucale, a Hajduk je izgledao bolje. Ne puno bolje zbog drugih problema u igri, ali sama postavka igre imala je više smisla.

Leon Dajaku je bio ključ pobjede

Hajduk je u drugom poluvremenu promijenio sustav igre te je Sigur ostao usamljena šestica. Dajaku je ušao na poziciju lijevog krila i donio puno toga što je nedostajalo u prvom poluvremenu. Prije svega, pozicionirao se na lijevoj strani za razliku od Brekala i time su konture igre dobile više smisla. Treba ga pohvaliti jer on je jedini ostavljao dojam da igra bez kočnice u glavi. Driblao je, oštro centrirao, napadao prostor i jednostavno je isprovocirao da se pred golom Istre nešto dogodi.

Jednostavno rečeno, bio je opasan i aktivan za razliku od kolega u napadačkoj liniji. Njegov učinak s obzirom na minutažu sjajan je i svoje prilike dobro koristi. Gol za pobjedu bio je posljedica upravo njegovog driblinga, pa nakon ponovo osvojene lopte, oštrog centaršuta gdje se odlično snašao Krovinović i prvi put od dolaska u Hajduk zabio gol u dvije uzastopne utakmice. Dajaku je potvrdio da je u dobroj formi i to je najpozitivnija stvar s utakmice protiv Istre za Hajduk.

Krovinović je također odigrao dobru utakmicu. Osim što je zabio gol, bio ga je pun teren, nudio se i pokušavao podignuti ritam igre Bijelih. Statistički učinak mu je bio jako dobar. Osvojio je sedam od osam duela u kojima se našao, dodavanja su mu bila na 84% uspješnosti, samo je osam puta izgubio posjed lopte na utakmici, a niti jednom da mu je protivnik oduzeo loptu u izravnom duelu. U obrambenoj fazi oduzeo je tri lopte suparnicima i potpuno je nejasno zašto ga je Karoglan izvadio u 74. minuti utakmice.

Nije Krovinović igrao vrhunsku utakmicu, ali u veznom redu je bio uvjerljivo najbolji, čak unatoč tome što je imao striktnog čuvara. Hajduku je nedostajalo kreativnosti, što je kronični problem ove ekipe, ali s Krovinovićem na terenu u situaciji kad vodi 1:0 barem ima mirnoću i stabilnost. Uvođenjem Anthonyja Kalika na njegovu poziciju, to se potpuno izgubilo jer Kalik jednostavno nije takav igrač.

Daleko logičnija zamjena bila bi vađenje Pukštasa koji je odigrao baš lošu utakmicu jer je to sličan tip igrača. Ovako je Hajduk u završnici utakmice imao dvije radne napadački orijentirane osmice koje vole igrati kao dodatni napadači te koje nisu mogle zadržati posjed, a Istra je čak i s igračem manje mogla doći do nekih poluprilika umjesto da je Hajduk preuzeo posjed i ugasio protivnika.

Hajduk je u igri za titulu, ali to više govori o drugima

Fraza da Hajduk ima prostora za napredak postala je potpuna besmislica. Ima ga od početka sezone, ali se vrti u krug. Ne može se reći da Karoglan ne pokušava pronaći dobitnu formulu niti da ima sveukupno loš rezultat. U krajnjoj liniji, još uvijek ima samo jedan poraz u dva mandata na klupi Hajduka, ali dojam je da se stvari pri pronalasku rješenja malo kompliciraju.

Hajduk je protiv Istre pokazao barem tri različite opcije izlaska iz svoje trećine i isto toliko opcija presinga na protivnika, ali svaka od solucija izgleda nedorečeno. Prije svega, Hajduk je u visokom presingu iznimno loš, te čak i momčadi poput Istre ga probijaju bez problema. Uz to, svaki trener u ligi shvatio je da, kada pritišće Hajduk visoko na stopere i šesticu te da bekovima Bijelih više prostora, već je ugasio ekipu s Poljuda jer se na bočnim pozicijama s Mikanovićem i Ismaelom Diallom nešto smisleno prema naprijed u smislu izgradnje igre može dogoditi samo slučajno.

Nemoguće je i neprihvatljivo da ova momčad, unatoč svim problemima s ozljedama, izgleda bezidejno i neopasno. Dojam je da se stvari moraju pojednostaviti jer vremena za velika uigravanja je sve manje, a igrači izgledaju kao da imaju psihološku kočnicu. Nije sve crno, naravno. Hajduk je i dalje na vrhu, u borbi za titulu, ali dojam je da su Rijeka i Dinamo u pozitivnijem tonusu u ovom trenutku. Navijači i dalje vjeruju, došli su u impresivnom broju i mogu se samo nadati da vjeruju i igrači. Ovakva igra neminovno vodi prema novom kiksu. Krajnje vrijeme je da se trgnu svi skupa.