Foto: Cropix

TEŠKO je uopće i pomisliti kako bi danas Hrvatska dočekala brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu košarkaša, no još se teže prisjetiti vremena kada je treće mjesto na svijetu za Hrvatsku bilo - neuspjeh.

Tako je bilo 1994. godine, kada smo prvi i jedini put zaigrali na svjetskoj smotri. Iako, nacija u formiranju iza sebe je već imala olimpijsko srebro. No, na putu do europske bronce u Njemačkoj, kao i svjetske u Torontu, mlada država više nije imala svog najvećeg ambasadora Dražena Petrovića. Protivnik u europskom i svjetskom ogledu za utješnu, brončanu nagradu, protivnik je bio isti - Grčka. Kao i u reprizi utakmice za treće mjesto u Europi 1995. kod Grka, na njihovom terenu. Slavili smo i te godine, koja je ostala upamćena po drskom poklonu Jugoslaviji protiv Litve u finalu prvenstva.

Te dvije bronce, posljednja '95., ostale su dvije jedine medalje s europskih prvenstava do danas. 1997. godine u Španjolskoj nismo preživjeli smjenu generacije i zauzeli smo 11. mjesto u Europi. Od tada smo se pomakli do šestog mjesta, a naš najveći uspjeh bio je plasman na Olimpijske igre u Pekingu, prvo svjetsko natjecanje nakon Toronta 1994.

Tada su Kukoč, Rađa i Komazec gazili do polufinala. Grke smo otpisali sa 26 razlike u utakmici koja nas je gurala prema finalu sa SAD-om. No, Rusi su u polufinalu imali lagan zadatak, jer nositelji igre momčadi koju je vodio Giuseppe Gjergja u potpunosti su zakazali. Mala utjeha bila je pobjeda nad Grcima u utakmici za treće mjesto, kao i činjenica da smo imali drugog i trećeg strijelca turnira, Rađu i Komazeca.

Ekipa Komazeca, Cvjetičanina, Vrankovića, Rađe i ostalih još je zajedno odigrala Eurobasket u Grčkoj i uzela posljednju medalju na velikim natjecanjima do danas. 16 godina Hrvatska je čekala na novi nastup na SP-u koje, unatoč izostancima velikih imena, mnogi i dalje smatraju jačim turnirom od Olimpijskih igara. Joke Vranković igrao je u Torontu '94., ali danas realno gleda na situaciju. Više nisu vremena Kukoča i Rađe i Hrvatska nema individualnu kvalitetu ravnu čak ni protivnicima iz prvog kruga. No, Hrvatska može igrati agresivno i probijati se kolektivom. Na startu nas čeka SAD, postoji li gora varijanta za ekipu čiji su nositelji preko noći postali Tomas, Tomić i Bogdanović? Ili baš tu ulogu apsolutnog autsajdera mogu okrenuti u svoju korist, a da toga nisu ni svjesni?

Ekipa Hrvatske iz Torona 1994.:

Alan Gregov, Arijan Komazec, Toni Kukoč, Vladan Alanović, Ivica Žurić, Davor Pejčinović, Stojko Vranković, Danko Cvjetićanin, Miro Jurić, Josip Vranković, Dino Rađa, Veljko Mršić. Trener: Giuseppe Gjergja.

Ekipa Hrvatske uz Turske 2010.:

Roko Leni Ukić, Davor Kus, Zoran Planinić, Rok Stipčević, Marko Popović, Marko Tomas, Bojan Bogdanović, Ante Tomić, Luka Žorić, Krešimir Lončar, Lukša Andrić, Marko Banić.