REAL MADRID otvorio je sezonu s pet pobjeda u pet utakmica i sa savršenim je skorom zasjeo na vrh ljestvice španjolske La Lige. Predvođen sjajnim Judeom Bellinghamom, nije imao prevelikih problema protiv ekipa sredine tablice, a zatim je u zadnjim minutama pobjedio i Union Berlin u prvome kolu grupne faze Lige prvaka.

Međutim, unatoč 15 bodova na kontu te perfektnom asimilacijom mladića koji bi u Realovom dresu mogao obilježiti naredno desetljeće, takav ulazak u sezonu navijačima Kraljeva je uprljan miksom teških ozljeda te (ne)aktivnošću klupske uprave na tržištu igrača. Zbog toga očekivanja drže na nešto manjoj razini nego što je to bio slučaj prethodnih godina, kada je jedina norma bila uzeti sve trofeje koji se nude.

Dva kronična problema

Još sredinom prošle sezone Real je imao dva velika problema: preveliku ovisnost o formi i dostupnosti Karima Benzeme te nedostatak kvalitete, ali i širine na bekovskim pozicijama.

35-godišnji Benzema nakon fenomenalne sezone 2021./22. nije mogao jednako efikasno odigrati još jednu sezonu od 60 utakmica, dok su bekovske pozicije opustošene ozljedama i oscilacijama u formi Ferlanda Mendyja i Danija Carvajala, zbog čega je nekolicina igrača, poput Eduarda Camavinge, minutažu redovito provodila izvan svojih pozicija.

Prvi problem je postao dodatno potenciran nakon Benzeminog odlaska u Arabiju jer je Real ostao bez ijednog centralnog napadača u kadru pa je ulazni transfer Benzemine zamjene postao prioritet svakog navijača Kraljevskog kluba. Međutim, Florentino Perez i njegova uprava imaju nešto drugačije planove, koji nisu prošli bez kritika.

Ancelotti se dobro snašao s onime što ima

Dva spomenuta problema Real je odlučio samo djelomično pokrpati s dva jeftina igrača iz Espanyola i Rayo Vallecana - napadačem Joseluom i lijevim bekom Franom Garcijom. Ali da Carlo Ancelotti ne bi ostao na značajno slabijoj ekipi u odnosu na prethodne dvije godine, Real je ipak izdvojio preko 130 milijuna na Judea Bellinghama, koji je trebao pojačati talentom već prepunu veznu liniju.

Ancelotti se vrlo rano u sezoni dobro snašao unatoč nepovoljnoj kadrovskoj situaciji (ozljede Courtoisa, Militaa, Gülera te Viniciusa). Umjesto stvaranja gužve u veznoj liniji, odlučio je Bellinghama postaviti praktički u vrh napada, u Benzeminu ulogu. Pri tome je podesio uloge drugih igrača, pa sada Real igra nešto drugačije.

Krila Vinicius i Rodrygo ove sezone bi trebala igrati nešto uže nego što je to bio slučaj prethodnih sezona, kako bi u kombinatorici dali više podrške Bellinghamu nego što je to bilo potrebno Benzemi. Zbog toga se bekovi podižu visoko i daju širinu, a centralni veznjaci ostaju dublje kako bi pokrili leđa bekovima i reciklirali posjed.

Time se Real u nedostatku Benzemine sposobnosti razigravanja puno više oslanja na igru po stranama, probijanje bočnih koridora i ubačaje nego na igru kroz sredinu terena. Iako će Ancelotti morati smisliti održiviju napadačku taktiku za borbu na sva tri fronta, zatrpavanje protivničkog šesnaesterca ubačajima (protiv Uniona Real je imao čak 35), posebno kada su na terenu istovremeno Bellingham i Joselu, pokazalo se kao dobro rješenje protiv slabijih ekipa u startu sezone.

Ovisnost o Benzemi se prebacila na Bellinghama

Pri tome, naravno, priča broj jedan je Bellinghamov učinak pred protivničkim vratima. Već u predsezoni je briljirao u novoj ulozi, no daleko je važnije ono što je napravio u šest službenih utakmica na početku nove sezone.

Gotovo da je vlastoručno zaslužan za te pet pobjeda Reala jer je sudjelovao u sedam od deset postignutih pogodaka. Šest je zabio sam te je za jedan asistirao.

Iako je savršeno odgovorio zadacima, Bellingham je i dalje primarno vezni igrač te jedan pogled na njegovu bazičnu statistiku otkriva da ovakav niz neće biti održiv niti bi ga Real trebao dugoročno koristiti kao primarnog golgetera. Takav klub si ne smije dopustiti da postane ovisan o golovima jednog igrača koji nije golgeter Benzemine razine te se stoga od krilnih igrača očekuje dodatni iskorak pri postizanju pogodaka.

Lice i naličje Perezove transferne politike

Upravo ta kombinacija izvanserijskih i unikatnih pojedinaca, ali i ponekad nebalansirane ekipe, lice je i naličje transferne politike Florentina Pereza u posljednjih nekoliko godina. Iako je već nekoliko sezona jasno da su Realu potrebne kvalitetnije opcije u rotaciji na određenim pozicijama, posebno u napadu i na bekovima, Real ih ne traži aktivno.

Ovoljetnim odlascima i teškim ozljedama rotacija je dodatno stanjena, ali klub ponovo nije reagirao na tržištu kako se očekivalo. No ipak, realizirao je transfer kakav drugi klubovi ne mogu i ugrabio je jednog od najboljih mladih igrača na svijetu na poziciji koja mu nije ispražnjena.

S jedne strane, izvjesno je da štedi i čeka te će jednoga dana dovesti Kyliana Mbappea, no s druge strane, Francuz ga već dva ljeta zavlači kako bi dobio bolje ugovore s PSG-om dok Real ima tanak napad.

Dugoročno će takvo planiranje prije ili kasnije iznjedriti dominantne ekipe za najveće domete, ali će biti i sezona u kojima Real zbog nedostatka kvalitetnih opcija na određenim pozicijama jednostavno ne izgleda dobro. Ova sezona može poći u bilo kojem od ta dva smjera, a mnogo toga će ovisiti o 20-godišnjem Englezu koji je tek došao.