NAJNEUGODNIJE iznenađenje kvalifikacija za EURO 2016. bez sumnje je Nizozemska. Ako za neku zemlju, posebice na Starom kontinentu, možemo reći da je nogometna onda je baš to zemlja tulipana, vjetrenjača i klompi. Nogometna tradicija koju ima Oranje veličanstvena je. Kombinirano, nizozemski klubovi osvojili su čak šest klupskih naslova prvaka Europe (Ajax ima četiri kante, Feyenoord i PSV po jednu), tri puta su osvajali svjetsko srebro, dva puta su bili polufinalisti, a 1988. generacija predvođena slavnim tercetom – Van Basten, Gullit i Rijkaard – popela se na vrh Europe.

 

Također, Nizozemska je zadužila nogometni svijet izumom totalnog nogometa početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Veliki Rinus Michels na klupi i njegova produžena ruka na terenu Johan Cruyff iz temelja su promijenili nogometnu igru sustavom igre koji se temeljio na mantri da svaki igrač na terenu igra, ponajviše onaj bez lopte. Drugim riječima, nogomet koji danas gledamo, naravno, modificiran, posljedica je otkrića nizozemskih nogometnih alkemičara.

 

Kad sve to stavimo na papir, svu tu silnu povijest nizozemskog nogometa, zaista je bizarno da se Oranje nije uspio plasirati u Francusku u najlakšim kvalifikacijama u povijesti europskog reprezentativnog nogometa. Naime, nekoć, sve do 1980., završni turnir su igrale samo četiri momčadi, pa je sam plasman na EP zapravo bila potvrda da pripadate samom europskom vrhu.

 

Od 1980. do 1992., EURO se igrao u formatu s dvije grupe od po četiri momčadi, a kroz kvalifikacije na završni turnir plasirala bi se samo po jedna reprezentacija. Kad usporedimo to s kvalifikacijama za svjetska prvenstva, lako je zaključiti da je puno teže bilo izboriti nastup na europskim nego na svjetskim smotrama.

 

Od 1996. do 2012. na EURO-u je nastupalo 16 reprezentacija svrstanih u četiri skupine, dok će Francuskoj po prvi puta u povijesti nastupiti čak 24 reprezentacije, dakle gotovo pa pola Europe. Izravan plasman u Francusku direktno su izborile prve dvije momčadi u kvalifikacijskoj skupini, također i najbolja treća, a sve ostale trećeplasirane reprezentacije igrat će u baražu za preostala četiri mjesta. Međutim, čak i ovako olakšan put u Francusku Nizozemskoj nije bio dovoljno prohodan i zapeli su u grupi. Nizozemska je ''osvojila'' sramotno četvrto mjesto, a koliko je očajan nastup Oranja bio govori i podatak da su za prvoplasiranim Islandom zaostali čak devet bodova, za drugom Češkom sedam, a za trećeplasiranom Turskom (koja se kao najbolja treća izravno plasirala u Francusku) pet bodova.

 

U redu, mnogi će reći da je Nizozemska platila danak smjeni generacija, lošem odabiru igrača, narušenoj atmosferi u svlačionici, ozljedama,  što god već. Međutim, ista je ta Nizozemska prije samo godinu dana briljirala na Mundijalu u Brazilu, osvojila je broncu bez poraza (u polufinalu su ispali na jedanaesterce od Argentine), da bi u borbi za broncu s 3:0 pregazili domaćina Brazil.

Dakle, teško je ovaj debakl ''Tulipana'' objasniti na racionalan način, pa ćemo se poigrati praznovjerjem i poslužiti se omiljenom frazetinom brojnih sportskih novinara. Nizozemska je platila danak PROKLETSVU SVJETSKE BRONCE i to je jedini razlog najvećem iznenađenju još od grčkog trijumfa u Portugalu 2004.

 

 

Naime, povijest nas je naučila da reprezentacija koja osvoji broncu na SP-u po nekom se nepisanom pravilu ne uspijeva plasirati na nadolazeće Europsko prvenstvo. Taj niz traje još od 1968., a suludi niz su jedino povremeno prekidali Nijemci, no zar bi itko razuman uopće i očekivao da će teutonski kiborzi i njihov stroj podleći nečemu što se zove prokletstvo. Zanemarimo mi ''Elf'' i bacimo pogled u prošlost. 

 

 

Eusebijev Portugal u Engleskoj je 1966. osvojio treće mjesto, no turnir u Italiji dvije godine poslije vidio nije. Onda dolaze ti Nijemci, koji su u Meksiku 1970. pobjedom nad Urugvajem osvojili broncu, da bi u Belgiji 1972. 3:0 pobjedom nad SSSR-om osvojili ništa manje nego zlato.

Grzegorz Lato i Kazimierz Deyna Poljake su odveli do senzacionalne svjetske bronce, ali nisu imali snage za plasman na EP u Jugoslaviji 1976.

 

 

Kako je Brazil bio treći na Mundijalu u Argentini 1978., kontinentalnu smotru 1980. preskačemo i prelazimo odmah na EURO u Francuskoj 1984., a ceh prokletstvu trećeg mjesta platili su ponovno nesretni Poljaci koje je predvodio jedan od najboljih igrača toga doba, veliki Zbigniew Boniek.

 

Četvrto mjesto sa Svjetskog prvenstva u Španjolskoj, Francuzi su popravili četiri godine poslije u Meksiku. Generacija Platinija, Batsa, Fernandeza, Giressea i Tigane pobijedila je s 4:2 Belgiju u borbi za broncu, no Njemačku 1988. vidjela nije.

 

Italija koja je na svom Mundijalu pobjedom 2:1 nad Engleskom osvojila treće mjesto, u kvalifikacijama za EURO 1992. u Švedskoj bila je iza reprezentacije ZND-a i preskočila je turnir.

Ista se stvar dogodila Švedskoj koja je u SAD-u 1994 osvojila broncu, da bi kiksala u kvalifikacijama za EURO u Engleskoj 1996.

 

 

Nažalost, sada dolazi red i na Hrvatsku. Senzacionalnu broncu iz Francuske 1998., zasjenio je neuspjeh u kvalifikacijama za EURO 2000 u Belgiji i Nizozemskoj. U onom legendarnom posljednjem kolu na Maksimiru Hrvatska je morala pobijediti reprezentaciju SRJ i kao prva bi išla na EURO. Ipak, završilo je 2:2 i na turnir su otišli istočni susjedni i Irci.

 

Turska je na SP-u 2002. bila treća, a zatim nije uspjela izboriti Euro u Portugalu jer je u dodatnim kvalifikacijama ispala od Latvije.

 

Onda ponovno dolazi Njemačka koja uništava taj niz. Treći na vlastitom Mundijalu 2006. ne samo da su se plasirali na sljedeći EURO nego su čak igrali u finalu, u kojem su ipak izgubili od Španjolske 1:0.

 

Nijemci su bili treći i četiri godine poslije u Južnoafričkoj republici, a u Poljskoj i Ukrajini u polufinalu ih je zaustavila Italija.

 

I sada Nizozemska. Zanimljivo je to prokletstvo, zar ne?