NAJBOLJA momčad Europe Englezima je u Sevilli očitala nogometnu lekciju. Pitanje je samo je li Capello doista iz nje izvukao potrebne poučke, kao što tvrdi da jest. Skeptična engleska javnost već je Talijana razapela na križ, u očima sportskih izvjestitelja svi su Capellovi uspjesi pali u vodu. Ali također treba biti iskren pa priznati da momčad koju smo gledali u Sevilli nije bila ona ekipa koja je istrčala u Zagrebu.

Ozlijede Rooneyja, Walcotta, Gerrarda i Ferdinanda ograničile su Capella, ali reprezentacija koja se još prije nekoliko dana kitila epitetom "najbolje u Europi" i "jednim od favorita Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi" trebala se s njihovim izostancima bolje nositi.

Koju je to lekciju Capello naučio? Sigurno je dobio potvrdu da je najslabija točka njegove momčadi vratar, James i Green nisu odavali dojam sigurnosti, a ni alternative se ne čine ništa boljima. Robinson i Carson već su odavno prekriženi i obilježeni kao "kiks golmani" koji nemaju što tražiti u Gordom Albionu.

Za Rija Ferdinanda nema zamjene

Inače solidna zadnja linija Engleske sinoć je bila puna rupa. Capello je dao priliku nekim novim, mlađim igračima, ali taj je eksperiment ovoga puta loše završio. Za razliku od onog Maksimirskog, kad je upravo Theo Walcott bio džoker u "don Fabijevom" rukavu. Pokazalo se da John Terry ne može sam. Kapetan Chelsea jedan je od najboljih i najiskusnijih stopera u Europi, ali čak i on je pokraj bojažljivog Phila Jagielke izgledao dva koplja ispod svojih uobičajenih mogućnosti. Rio Ferdinand je jednostavno nezamjenjiv. Veliki Capellov problem je i desno krilo; Capdevila i Xavi kroz Johnsona su prolazili kao užareni nož kroz maslac pa se čini da je Wes Brown, koji je tu poziciju držao u Zagrebu, ipak najbolja opcija. No, on u Sevilli nije bio na Capellovom popisu. Sigurnost u igru Gordog Albiona nije unio ni Upson, koji je zamijenio Jagielku, a oba gola Španjolske pala su nakon grešaka u obrani. Kod prvog gola je Villa izbacio oba stopera, a kod drugog je Llorente ostao sam i zaboravljen na petercu.

Lampard bez Gerrarda ili Gerrard bez Lamparda?

Prolaznu ocjenu ne zaslužuje niti vezni red. Nešto više od prosjeka pokazao je tek Shaun Wright Phillips na desnoj strani svojim prodorima prema španjolskom golu. Downing se sasvim izgubio nakon početnog ubačaja za Agbonlahora, te u ostalih 40 minuta koliko je proveo na terenu nije niti jednom zaprijetio Casillasu, a Carrick i Barry jednostavno su se gubili u "sitnom veznu" koji su oko njih tkali Xavi, Alonso, Senna i Iniesta, uz pomoć Capdevile i Ramosa. Nedostatak svježine koju unosi Walcott jasno se osjećao, kao i pokretačka snaga Liverpoolovog kapetana Gerrarda. Koji, prema tvrdnjama mnogih engleskih nogometnih stručnjaka, ne može igrati u paru s Lampardom, ali Lampard nije ni sam ništa pokazao protiv Španjolaca kad je ušao u drugom poluvremenu. Tek nekoliko točnih pasova teško su dovoljni za prolaznu ocjenu jednom od najskupljih svjetskih veznjaka. David Beckham u Španjolsku je doveden samo da bi se izjednačio s Bobbyjem Mooreom po broju nastupa za reprezentaciju, a na kraju se pokazao boljim od većine svojih suigrača. No, teško se ne zapitati gdje je nestao David Bentley, na kojeg je Capello nekad ozbiljno računao, a sad ga je gotovo sasvim zaboravio.

Agbonlahorovo vrijeme tek dolazi

U najnezavidnijoj je situaciji bio engleski napad. Heskey i Agbonlahor jedva da su dobivali upotrebljive lopte, ali i nisu se pretjerano potrudili da se ušuljaju iza leđa španjolske obrane i dođu do izglednije situacije. Kretanje bez lopte - nula bodova. Velika rupa stvorena je izostankom Waynea Rooneyja, koji u kombinaciji sa Heskeyjem i uz potporu brzonogog Walcotta ipak čini daleko ubojitiju kombinaciju. Agbonlahor, iako talentiran, svoje će vrijeme u reprezentativnom dresu još morati pričekati.

No, ne treba se zavaravati i pod utjecajem poraza Engleske u Španjolskoj i pobjede Hrvatske u Rumunjskoj već početi planirati novi šok na Wembleyju. Englezi će 9. rujna biti izraziti favorit protiv Bilićeve ekipe, a sastav u kojem će igrati vjerojatno neće previše naličiti ovom koji je u Sevilli bio gotovo bezopasan. Prvo mjesto skupine i plasman u Južnu Afriku Engleska je već (gotovo) osigurala. I to sasvim zasluženo. Hrvatska se za svoju "vizu" tek mora pomučiti.

Mihailičenkov bućkuriš na Cipru

Ukrajinski izbornik je na turniru koji se ovaj tjedan igrao na Cipru potpuno ispremiješao momčad za finalnu utakmicu sa Srbima. Iz ekipe koja je u polufinalu pobijedila Slovačku (3:2), za finale sa Srbijom je promijenio čak deset igrača!

Finale je (kao i dosadašnja tri susreta ovih reprezentacija) pripalo Ukrajincima. Rezultatom 1:0 pobijedili su izabranike Radomira Antića, a jedini zgoditak postigao je Dniprov ofenzivni veznjak Serhiy Nazarenko u 16. minuti.

Zanimljivo je kako je za Ukrajinu nastupio Srbin i rođeni Beograđanin Marko Dević, koji s velikim uspjehom igra za Metalist iz Harkiva. Ovaj veznjak je prošle sezone bio i najbolji strijelac ukrajinskog prvenstva, a u studenom je nakon dobivanja ukrajinskog državljanstva debitirao za novu domovinu.

Ukrajinci su cijelo vrijeme bili u podređenom položaju, a osim postignutog gola, imali su još samo jednu priliku u drugom dijelu. Cijelo vrijeme se igralo pred njihovim golom, a isplativom se pokazala njihova taktika igranja na kontre.

Iz jedne takve akcije su postigli pobjednički gol; Nazarenko je na 20 metara od gola prihvatio loptu i neobranjivo tukao u gornji lijevi kut srpskog golmana Dišljenkovića.

S druge strane, Srbija je preko Stankovića, Jovanovića i Sulejmanija propustila niz prilika, a u jednoj gužvi pred ukrajinskim golom, lopta je završila i na okviru ukrajinskih vrata.

Ukrajina je u finalu turnira u Nikoziji igrala u sljedećem sastavu:

Hudžamov, Ševčuk, Mandžuk, Timoščuk, Rusol, Levčenko, Nazarenko, Kaliničenko (od 90. Rotan), Pašaev (od 46. Čingrinski 46), Dević (od 89. Seleznjev), Voronjin (od 46 Gomenjuk)

Podsjetimo se koliko se ovaj sastav poklapa s onim koji je igrao protiv Hrvatske u Harkivu u listopadu prošle godine:

Ukrajina: Pjatov, Jarmaš, Čigrinskij, Mihalik, Ševčuk, Timoščuk, Kravčenko, Alijev, Nazarenko, Golaido, Ševčenko

Petar Vidov, Zvonko Alač
Foto: AFP