HAJDUK je nakon savršenog starta u sezonu i pet pobjeda u prvih pet kola kiksao u dvije utakmice zaredom u kojima je bio ogroman favorit. Porazi od Istre na Poljudu i od Gorice u gostima pokvarili su dojam nakon pobjeda na Maksimiru i kod kuće protiv Rijeke na samom startu prvenstva.

Dio navijača Hajduka bio je vrlo ljutit u kritikama upućenim igračima, treneru Ivanu Leki, ali i upravi kluba koja se nije adekvatno pojačala na krilnim i napadačkim pozicijama. S druge strane, Dinamo je imao nevjerojatno emotivan i rastrzan uvod u sezonu. U malo više od dva tjedna je ispao iz dva najbolja europska natjecanja, a nakon tragičnog ispadanja u mučnoj atmosferi Atene je zamijenio trenera.

Plavi su djelovali kao da su u nokdaunu, ali su se u međuvremenu pobjedama protiv Rijeke i Osijeka stabilizirali u HNL-u te došli u šansu da pobjedom u zaostaloj utakmici preuzmu vrh tablice. Dojam je da je prvak Hrvatske u velikom uzletu, dok je poslije zadnjeg poraza na Poljudu zavladao defetizam koji graniči s kolektivnom depresijom. 

No i jedna i druga perspektiva su uvelike iskrivljene. Riječ je o sasvim normalnim amplitudama i s obzirom na sve što se izdogađalo u vrlo kratkom roku, utrka tek počinje. Iz bodovne i igračke perspektive, prvi krug kao da se nije ni igrao.

Što se s Hajdukom događa? Pa, ništa posebno

U suštini, Hajdukov bodovni učinak u prvih sedam kola gotovo je identičan onima iz prethodnih sezona. Ove sezone je na učinku od 15 bodova iz sedam susreta što je identičan učinak prošlosezonskom i za dva boda bolji od onog prije dvije sezone.

Hajduk je u utakmicama protiv Istre i Gorice bio veliki favorit, ali očekivati da će Hajduk dočekati Dinamo na startu drugog kruga sa svim bodovima bilo je nerealno. Poraz protiv Istre donekle se može opravdati i lošom konverzijom šansi u prvom dijelu, a to je nešto što se na uzorku od 36 kola jednostavno dogodi više puta.

Trenutna atmosfera koja se najbolje može opisati kao frustrirajuća nema naročit temelj u brojkama, već je više plod velikog razočaranja i kontrasta - Hajduk je u jednom trenutku Dinamu, koji je u upravljačkoj krizi na svim razinama, imao solidnu šansu otići na osam bodova razlike i odjednom se egal čini kao najgori scenarij.

No suludo je očekivati od jednog kluba da klubu s triput većim budžetom ode na "nedostižnu" prednost nakon jedne četvrtine prvenstva. Čak je i Dinamo u najdominantnijim HNL sezonama jako rijetko uspijevao tako brzo odmagliti konkurenciji.

Jasno je što je najveći Hajdukov problem

Neke druge stvari oko Hajduka jesu razlog za brigu. Trend igre nije dobar, momčad na momente djeluje potpuno pogubljeno, a vidno je i koliko je Marko Livaja u zadnje vrijeme ljutit na suigrače i njihov doprinos pred golom.

Usporedba osnovnih obrambenih kategorija između Dinama i Hajduka otkriva ključan problem. Prednja linija Splićana je jako loša u presingu i često ostavlja ostatak momčadi na cjedilu. Igra se u HNL-u ubrzala i modernizirala i potrebno je dosta muke da se sakrije igrač manje u obrani.

Hajduk ih ima dvojicu - Livaju i Odjidju-Ofoea. Veliki su znalci na lopti, ali momčad je s njima prisiljena povući se u blok i čekati pogrešku što jako utječe na ritam igre Bijelih. Pomalo suludo zvuči podatak da Hajduk ima samo 52% posjeda lopte, iako u ligi igra protiv barem šest klubova koji su nekoliko klasa slabiji.

Zabrinjavajuće je da suparnik ulazi u zadnju trećinu Hajduka 35% puta više po utakmici nego Dinamu, što se vidi i po broju dozvoljenih udaraca unutar 16 metara. Leko je čovjek koji inzistira na presingu i pomalo divljoj igri u posjedu.

Tek treba vidjeti hoće li moći gurati tu ideju kroz duži period ili će morati još jednom raditi velike adaptacije. Hajduk s Livajom može zabiti gol bilo kome u HNL-u, ali nije dovoljno stabilan protiv suparnika protiv kojih bi "morao" biti.

Dinamo se stabilizirao, ali i pokazao slabosti

Dinamo je u ovom trenutku možda i veći upitnik od Hajduka. U ovom prijelaznom roku klub su napustila tri stožerna igrača - Dominik Livaković, Luka Ivanušec i Josip Šutalo. S druge strane, u klub je stiglo devet igrača - praktički cijela nova momčad, od kojih vjerojatno ni za jednog ne znamo koliko može dati ove sezone. 

Novi trener donio je neke nove taktičke i kadrovske ideje pa su tako Kaneko i Mihajličenko, čini se, pali u drugi plan Sergeja Jakirovića. S druge strane, očekuje se da će Vidović i Sosa igrati jako važnu ulogu.

Plavi su suvereno svladali Rijeku, a pobjeda na Pampasu mogla bi biti prekretnica sezone. No ne treba zaboraviti ni da je ta ista momčad nedavno od Sparte dobila četiri gola, da je u Osijeku visila cijelu utakmicu i da je Astana mogla zabiti još koji gol. Dinamo je ove sezone ranjiv i to je cijena smjene generacija, posebno kada je ovako nepripremljena i šlampavo provedena.

Utrka tek počinje

Oba kluba pokazala su slabosti i prava utrka tek sad počinje, kad su i jedni i drugi proživjeli neku vrstu krize. U međuvremenu je u Rijeku stigao Marko Pjaca i klub s Rujevice ima vjerojatno najmoćniji napad lige. Tamo će do bodova vjerojatno biti još teže doći nego prošle sezone.

Hajduku je najveći neprijatelj u ovom trenutku raspored. Lokomotivu kod kuće bi trebali apsolvirati, ali im nakon toga slijede tri derbija u nizu, a ubrzo nakon toga i odgođena utakmica protiv Osijeka na Pampasu.

Dinamo će još jednom biti jedini hrvatski klub koji mora igrati ritam četvrtak-nedjelja, ali Plavi ni sami nisu sigurni imaju li dovoljnu dugu i kvalitetnu rotaciju za dvije utakmice tjedno, iako će u Konferencijskoj ligi biti veliki favorit protiv svih osim protiv Viktorije Plzen.