KAD JE POČETKOM veljače Bojan Bogdanović iz Detroit Pistonsa u razmjeni završio u New York Knicksima, košarkaška je javnost dovođenje hrvatskog veterana i Aleca Burksa gotovo jednoglasno ocijenila odličnim poslom za Njujorčane jer su u teoriji njih dvojica bili točno onakvi profili igrača kakvi su im nedostajali.

Očekivalo se da će Bogdanović, iako u nešto manjoj minutaži nego u Detroitu, zauzeti važno mjesto u rotaciji trenera Toma Thibodeaua, čija je momčad od svih kakvih-takvih kandidata za titulu imala najlošiji postotak trica i bila pri dnu po broju ubačaja. Bogdanović s 41.5% trica iz 7.4 pokušaja i Burks (40.1% iz 5.7 pokušaja) činili su se kao savršen fit.

Nekih mjesec i pol kasnije obojici je učinak prepolovljen. I dok se očekivalo da će Burks kao pričuva prvoj zvijezdi Jalenu Brunsonu imati osjetno manju ulogu nego u Pistonsima, na prvu je neobično da se slično dogodilo i dugogodišnjem hrvatskom reprezentativcu, posebno zato što je Knickse pogodila strašna serija ozljeda na krilnim i centarskim pozicijama, koja mu je trebala otvoriti još više prilika.

Prepolovljen učinak

Nakon što je u Pistonsima za 33 minute igre postizao 20.2 poena, u Knicksima igra samo 22 i pol minute u prosjeku i postiže 11.1 poen, najmanje od rookie sezone u Brooklyn Netsima. Drastično mu je pala i učinkovitost. Iako uzima 5.4 šuta manje po utakmici (i 2.3 trice manje), u 15 utakmica u Knicksima šutira ispod 40% iz igre, a pogađa tek malo više od svake treće trice. Daleko od renomea s kojim je došao u Madison Square Garden.

Nakon što je u 28 utakmica za Pistonse samo dvaput ostao na jednoznamenkastom broju poena (najmanje osam), to mu se dogodilo na sedam od zadnjih 12 nastupa za franšizu iz New Yorka, a prošlog je tjedna protiv Philadelphije šutnuo samo dvaput, oba puta promašio i ostao bez poena prvi put nakon šest godina, kad je još bio u Indiani.

Ovako drastična razlika u brojkama nije samo posljedica manje minutaže. Kad bismo uzeli njegove prosjeke po 36 minuta, u Pistonsima je imao 22.1 poen, 3.7 skokova, 2.7 asistencija i 0.9 ukradenih lopti, a u Knicksima 17.8 poena, 4.0 skoka, 1.8 asista i 0.5 krađa.

Vidljivo je da je u Knicksima Bojan učinkovitiji samo u skoku, što je lako objašnjivo time što oni imaju jednu od najboljih, a Pistonsi jednu od najgorih obrana u ligi, pa je logično da će na utakmicama Knicksa biti više promašaja, a time i prilika za skok.

Situacija je još neobičnija ako se zna da je standardni starter Knicksa na poziciji četvorke Julius Randle bio ozlijeđen i prije Bojanova dolaska, a startno krilo OG Anunoby odigrao je samo tri utakmice u istom razdoblju. Startnog centra Mitchella Robinsona nema još od prosinca, pa igrači koji inače pokrivaju krilne pozicije imaju osjetnu minutažu na petici. Kako je onda moguće da za Bogdanovića nema više mjesta u rotaciji?

Bogdanović je pristojan defenzivac, ali u Knicksima to nije dovoljno

Sve počinje s Tomom Thibodeauom, predstavnikom gotovo izumrle vrste "trenera stare škole" u današnjoj NBA košarci. Thibs je prepoznatljiv po tri stvari: vječno promuklom glasu od vikanja, inzistiranju na čvrstoj obrani te mrcvarenju najboljih igrača i onih koji mu najviše donose u defenzivnom segmentu.

Za objašnjenje Bojanove situacije prvonavedena karakteristika je nebitna, samo mu može ići u prilog jer je i sam priznao da je na trenere koji viču navikao u Europi i da mu takav profil odgovara. Ali druge dvije su jako važne.

Kao i većina Europljana, Bogdanović je u NBA-u od starta etiketiran kao loš obrambeni igrač. Ako je to na početku karijere i bila istina, u deset godina u Americi napredovao je u tom segmentu. Ne do vrhunskog defenzivca, ali više nije štetan u smislu da protivnici ciljano napadaju preko njega. Otprilike poput Nikole Jokića, naučio je nedostatak atletizma nadoknađivati pametnim postavljanjem i pravovremenim preuzimanjem.

No, u ovim Knicksima, za razliku od Detroita, Bogdanović je u gotovo svakoj petorci najslabija obrambena karika ako se gledaju samo individualni i fizički atributi. A da bi nadoknadio taj zaostatak, svakom igraču treba vremena da pohvata sve obrambene postulate u novoj momčadi i kretnje kojima će protivniku stati na put. Ovih četrdesetak dana nije bilo dovoljno da mu postanu automatizam.

Klupa mu je sudbina

Zato je Thibodeau, u izostanku Anunobyja i Randlea, uloge startera na krilnim pozicijama namijenio Joshu Hartu i Preciousu Achiuwi, a na posljednjoj utakmici protiv Golden Statea čak je odgovorio nižom postavom i u petorku stavio beka Milesa McBridea, pomaknuvši Dontea DiVincenza na trojku.

Ne računajući ozlijeđenog Randlea, u ožujku su Knicksi imali sedam igrača u početnim petorkama, a Bogdanović nije bio ni u jednoj. A da stvar bude još gora po njega, Thibodeau je u tom razdoblju ponovo aktivirao onu karakteristiku o mrcvarenju startera.

Posebno tijekom karijere u Chicago Bullsima, a kasnije i u Minnesoti i New Yorku, Thibodeau je bio zloglasan po držanju najboljih igrača u igri više od 40 minuta. Njegovi su starteri redovito bili u vrhu lige po odigranim minutama, nije ih štedio ni kad bi utakmice bile odlučene, što je najstravičnije platio Derrick Rose ozljedom koja mu je uništila karijeru.

Znao je tražiti od igrača i da igraju ozlijeđeni ili nezaliječeni, pa je Luola Denga nagovarao da se što prije vrati unatoč ozljedi kralježnice. Tako se i Anunoby nedavno vratio nakon operacije lakta, Thibodeau ga je odmah "nagazio", lakat se upalio i poslao fantastičnog defenzivca na novu stanku.

I sad je zato "nadrljao" Josh Hart, višenamjenski "švicarski nožić" koji je trenutačno Thibsu toliko neprocjenjiv da ga u pobjedi nad Warriorsima u ponedjeljak nije niti na sekundu izvadio iz igre. Hart je tako postao prvi čovjek koji je u NBA ligi ove sezone odigrao punu utakmicu, ali bio je to samo vrhunac suludog niza.

U zadnjih mjesec dana 38 minuta i 54 sekunde protiv Sacramenta bile su mu najmanje što je proveo u igri, a na 11 od 13 utakmica premašio je 40 minuta. Protiv Warriorsa je maksimalno iskoristio minutažu i popunio statističke kolone s 10 poena, 11 skokova i 11 asistencija. Bio mu je to peti triple-double u 2024. godini, nakon što u prvih šest i pol sezona karijere nije imao niti jedan.

Iako se nastavljanje takvog ritma čini neodrživim, Thibsu rezultati daju za pravo da nastavi s ovakvom rotacijom. Knicksi su dobili pet od posljednjih šest utakmica, na pet uzastopnih ostavili su protivnike ispod 100 poena, a na tri čak ispod 80, što je u današnjoj NBA košarci gotovo nezamislivo.

Thibodeau je u eri u kojoj pada rekordan broj poena, zbog čega se usred sezone prilagođavaju pravila, stvorio momčad koja igra onakvu košarku kakvu - s pravom ili ne - zazivaju mnogi stariji poklonici NBA lige. Trener "stare škole" za košarku "stare škole", koja za Bogdanovića ne bi bila toliki problem da jednostavno sva krila u Knicksima nisu bolji defenzivci od njega.

A što je s napadom?

Ako to objašnjava osjetan pad minutaže u odnosu na prvi dio sezone u Detroitu, ne objašnjava zašto je Bogdanoviću drastično pala i napadačka učinkovitost, koja se vidi u gorespomenutim prosjecima po 36 minuta.

U teoriji, njegov je dolazak trebao ojačati šutersku moć Knicksa, ali u praksi njihova igra nije pogodna za igrača poput Bogdanovića. Dok je u Utah Jazzu mogao profitirati u napadačkim setovima punih protoka lopte i blokova koji mu otvaraju prostor za šut, a u nešto težim okolnostima slično je bilo i u Detroitu, napad Knicksa uvelike se bazira na izolaciji.

To je zastarjeli model košarke u kojem se od igrača najviše traži da igraju jedan na jedan. Osim u pick and rollu, Knicksi rijetko koriste blokove s ciljem otvaranja šuta, a oni su najvažniji dio Bojanova napadačkog repertoara, bilo da ih postavlja sam i zatim iskače na šut ili da kretanjem koristi tuđe blokove i utrčava u prazan prostor. Vrlo je opasan i leđnom tehnikom na postu kad na njemu ostane niži čuvar.

Ali igra jedan na jedan i prodori driblinzima nikad mu nisu bili jača strana, a u 15 utakmica u Knicksima već je imao više napada izolacijom nego u dvostruko više nastupa za Pistonse, a iz takvih situacija postiže bolno niskih 0.64 poena po posjedu. Ukratko, nakon što je godinama igrao kao kotačić u momčadskom stroju, u New Yorku se mora sam izboriti za svoje poene jer se ne izrađuju napadi za njega.

Bogdanović nije potreba, nego luksuz. Play-off će pokazati njegovu vrijednost

Zato se ispostavlja da Knicksi nisu doveli Bogdanovića da popune potrebu u momčadi, nego kao luksuz bez kojeg mogu funkcionirati, a koji im s vremena na vrijeme može donijeti puno. I za očekivati je da tako ostane barem do doigravanja, jer usred sezone nema vremena za velike taktičke promjene i preobrazbe sustava da bi se prilagodilo momčad rotacijskom igraču.

Ali u doigravanju bi se stvari mogle promijeniti, i to nabolje za hrvatskoga košarkaša. Ako ne u smislu minutaže, svakako u smislu bolje iskorištenosti u limitiranom vremenu na parketu.

Kao prvo, u tjedan dana odmora uoči play-offa Thibodeau i njegov stožer moći će osmisliti i uvježbati dvije ili tri akcije kojima će iskoristiti Bogdanovićev šut. Osim toga, budući da je i dalje, barem u teoriji, najbolji šuter u momčadi Knicksa, sigurno će profitirati kad se u doigravanju protivničke obrane stisnu i pokušaju oduzeti Njujorčanima njihove najjače adute. Tada se otvara prilika za neočekivane junake koji su dotad bili u drugom planu, a u stanju su kazniti svaki centimetar prostora koji im čuvari ostave.

Nije isključeno ni to da Thibodeau Bogdanovića upravo čuva kao tajno oružje za play-off, uvjeri protivnike da nije tako opasan od dolaska u Knickse i natjera ih da zaborave što je radio godinama ranije u Pistonsima, Jazzu i Pacersima. A s obzirom na skromniju minutažu u ovom dijelu sezone, trebao bi biti svjež za najveće napore doigravanja.

Knicksi nisu bili ovako ozbiljna momčad već četvrt stoljeća, otkako su posljednji put bili u velikom finalu, svakako ozbiljnija nego u eri samodopadnog revolveraša Carmela Anthonyja. A Bogdanović bi mogao biti X-faktor u nastojanjima Njujorčana da ponove uspjeh iz 1999. godine, ako već ne onaj iz 1970. i 1973., kad su osvojili jedina dva naslova prvaka.

Iako će im se do play-offa vratiti većina ozlijeđenih zvijezda, ove sezone vjerojatno još nisu spremni, makar je Istok s izuzetkom dominantnih Boston Celticsa vrlo otvoren. Ali mogli bi stvoriti podlogu za sljedeću sezonu, a Bogdanović ih ovog proljeća treba natjerati da mu aktiviraju opciju u ugovoru ako želi ostati dio pozitivne njujorške priče i krenuti u novi, možda svoj posljednji pokušaj lova na NBA naslov.