RONALDO LUÍS NAZÁRIO DE LIMA rođen je 18. rujna 1976. u Rio de Janeiru. Odrastao je u skromnim uvjetima u četvrti Bento Ribeiro, u obitelji koja je teško spajala kraj s krajem i u kojoj su se roditelji rano razveli. Kao dječak je igrao futsal na malim, tijesnim terenima, napustio je školu vrlo mlad kako bi tražio prilike u nogometu i putovao je po gradu ne propuštajući nijednu utakmicu. Brzina, nevjerojatna kontrola lopte i osjećaj za prostor iz futsala postali su njegova najveća prednost.

Primijetio ga je Jairzinho i preporučio Cruzeiru, gdje je kao tinejdžer eksplodirao nizom pogodaka te osvojio Kup Brazila i državno prvenstvo Minas Geraisa. Ubrzo je stigao poziv iz Europe i transfer u PSV, što je označilo početak njegova europskog uspona.

Uspon preko Cruzeira, PSV-a i Barcelone

U PSV-u je odmah postao najbolji strijelac nizozemske lige i s klubom osvojio nacionalni kup. Njegova kombinacija sile, brzine i preciznosti privukla je Barcelonu, koja ga je dovela kao svjetsko čudo i dala mu prostor da u jednoj sezoni postiže gotovo gol po utakmici.

S Barcelonom je osvojio Kup pobjednika kupova, Kup kralja i španjolski Superkup, a postao je i najmlađi dobitnik nagrade za najboljeg nogometaša svijeta u izboru FIFA-e. Ubrzo potom prešao je u Inter kao najskuplji igrač na svijetu i već u prvoj sezoni poveo klub do trofeja u Kupu UEFA-e, zabio je u finalu i oduševio publiku serijom sprintova i driblinga.

Ozljede i povratak

Teške ozljede koljena dvaput su mu prekinule zamah i prisilile ga na dug oporavak. Unatoč tome, nije odustao, vraćao se korak po korak i ponovno pronalazio put do mreže, potvrđujući da je i bez potpune fizičke moći i dalje odlučujući igrač.

Real Madrid ga je doveo u razdoblju Galácticosa. Ondje je osvojio španjolsko prvenstvo, Interkontinentalni kup i naslov najboljeg strijelca La Lige. U Madridu je isporučio niz predstava koje su podsjećale na njegov vrhunac, od munjevitih otvaranja napada do hladnokrvnih završnica.

Nakon Madrida nosio je dres Milana, a u Brazil se vratio u Corinthians, s kojim je osvojio prvenstvo države São Paulo i Kup Brazila. Time je zatvorio krug i dokazao da može osvajati trofeje i nakon najtežih operacija.

Ušao je u legendu u dresu Brazila

Za Brazil je prošao put od najmlađeg člana momčadi svjetskih prvaka 1994. do vođe napada koji je 1998. nosio reprezentaciju do finala. Vrhunac je stigao 2002. kada je na Svjetskom prvenstvu postigao osam pogodaka i osvojio Zlatnu kopačku. U finalu protiv Njemačke u Yokohami odlučio je utakmicu s dva gola. Brazil je slavio s 2:0 i uzeo naslov svjetskog prvaka.

Na turniru 2006. postao je najbolji strijelac u povijesti svjetskih prvenstava, rekord koji je držao osam godina. S Brazilom je osvojio i dva naslova na Copa Américi te Kup konfederacija, ostavljajući trag u svakoj fazi velikih natjecanja. Dvaput je osvojio Zlatnu loptu i triput je proglašen najboljim igračem svijeta u izboru FIFA-e. Njegov stil, spoj eksplozivnog prvog koraka, snage u tijelu i precizne završnice, oblikovao je nove generacije napadača i promijenio način na koji se gleda ulogu središnjeg napadača.

Karijeru je zaključio 2011. nakon otvorenog govora o dugotrajnoj borbi s ozljedama i hormonskim problemom koji je utjecao na njegovo tijelo. Ostao je u nogometu kao poduzetnik i sportski direktor, preuzeo je većinske udjele u Real Valladolidu i u Cruzeiru te radio na stabilizaciji i razvoju klubova, prenoseći iskustvo s terena u upravljačke odluke.