VUČEVIĆ je dugo primao čestitke. Nakon vatrenog krštenja u vječnom derbiju bio je osoba kojoj su mnogi željeli stisnuti ruku. Skromno je poručio je da ne želi biti ni Profesor niti Baby Nane. Sve što želi gotovo da već i ima.

U prvim danima svog poljudskog mandata Vučević je govorio da ne može niti želi obećati rezultat, samo dobru igru Hajduka. Zvučao je negdje kao Slaven Bilić za kojeg kažu da je upravo on pogurnuo svog bivšeg izviđača do Hajdukove klupe. Vučević se već u začetku predstavio kao staložen trener koji sve radi unutar čarobnog kruga povjerenja svojih intimusa. Nastavio je trend mladih trenera koji nedostatak iskustva kompenziraju istančanim osjećajem i talentom.

"Bilić je moj najbolji prijatelj i savjetnik. No, prije derbija nismo se čuli. Od EP-a smo se stigli vidjeti samo dva puta, za utakmicu sam se pripremao isključivo sa svojim stožerom.  neka ljudi pričaju što hoće, ali ja sam potpuno samostalan trener.", govorio je Vučević na početku novog radnog tjedna, za njega vjerojatno najljepšeg otkako je Hajdukov trener.

"Nitko ne smije u moju svlačionicu"

Bilo je tu i teških dana, ali Vučević je preživio 10. mjesto i četiri boda na kontu nakon četiri kola. Preživio je i nekoliko uličnih smjena, odradio više obavijesnih razgovora na zloglasnom katu poljudske školjke. Ali ključna riječ je - preživio. I to nije bez veze. Dovoljno se sjetiti mnogobrojnih Vučevićevih prethodnika koji na klupi Bijelih nisu uspjeli dočekati duge rukave.

Vučević će priznati da je nakon debakla na Kantridi najozbiljnije razmišljao o odlasku. Presudilo je povjerenje koje su mu u teškim trenucima iskazali njegovi igrači.

"Imao sam namjeru povući se nakon tog poraza, ali vrlo brzo sam shvatio da nemam pravo na takav potez. Srđan Andrić, naš kapetan, u ime igrača me u autobusu zamolio da ostanem.  S igračima sam stvorio jedan poseban odnos i odlučio sam ostati i iza Maksimira, bez obzira na rezultat. Sada je sve puno lakše kada smo pobijedili, ali iskreno, jako je teško voditi Hajduk", priznat će.

Bilo bi mu i teže da je u Ivankovićevoj koži, jer u Dinamovoj svlačionici teža je riječ glavnog i odgovornog sanjara Zdravka Mamića.

"Kada sam postao Hajdukov trener rekao sam da nitko ne smije ulaziti u moj svlačionicu. Kada bi se dogodilo da predsjednik kluba od mene zahtjeva da forsiram nekog igrača, odmah bi se ostavio ovog posla."

Ako mu je za vjerovati, onda mora da su se vremena u Hajduku iz korijena promijenila. Pobjedu u Maksimiru pjaca i riva čekale su dugih pet i pol godina, i taj bi moment mogao poslužiti kao ishodišna točka za novi početak. No, Vučević ne želi euforiju u svoju butigu. Tako je bilo nakon dobre predstave protiv Napolija i remija u La Coruni, a ostat će i nakon velike maksimirske večeri. Trenera nije ponio pobjednički derbi u vječnom derbiju, on već razmišlja o kup susretu s Orijentom koji je na rasporedu ovog utorka. I ne želi da mu se nameće profesorska titula, zadovoljan je s onim što ima i predstavlja.

"Zaista, ne bih prihvatio tu titulu, nisam ja nikakav profesor. Moji igrači su profesori i njima čestitajte na svemu što su učinili. No, derbi je već iza nas. Iako imamo četiri pobjede za redom, u svaku utakmicu moramo ući s jednakim angažmanom. Nema opuštanja, pobjedu u derbiju moramo opravdati pobjedama nad Orijentom i Interom."

Vratio se na tren na maksimirski travnjak. Morao je, bila je to slatka, vrlo vrijedna pobjeda. I to njegova osobna, čestitali su mu igrači i "suigrači", zahvaljivali mu jer im je dao šansu ili pronašao pravo mjesto u momčadi.

"Bio sam siguran da će naš plan donijeti dobar rezultat. Nisam se bojao na Maksimir izvesti momčad u ofenzivnoj formaciji jer je moja primarna zamisao bila da u Zagrebu odigramo napadačku utakmicu. Nisam želio utakmicu s jednim udarcem na gol. Najvažnije je od svega da su moji igrači pokazali disciplinu, bez toga ne bismo mogli do pobjede".

"Da mi je Rujkavina, zabili bi im četiri komada"

Trener je ušao u detalje, objasnio je što se to tražilo od njegovih igrača.

"Dinamovce smo duplirali na mnogim pozicijama, odigrali smo odlično u obrani. Tražio sam da od prve minute visoko napadnu Dinamo, no znate kako je kada se istrčava u Maksimiru, igrači uvijek povuku ručnu kočnicu. No, u nastavku smo krenuli prema golu Butine i da smo imali jednog brzog napadača, zabili bi još dva-tri pogotka."

Netko je spomenuo Antu Rukavinu. Ali ne čezne Vučević samo za brzancem, on bi i pravog lijevog beka, kakav je nekada u Hajduku bio Hrgović, on bi također i iskusnog stopera. Sve ono što je tražio i prije zahuktavanja sezone. No, razumio je situaciju, svjestan je da su gotovi igrači skupi i da se novi ne stvaraju preko noći.

"Dugo smo bili u krizi, ali dolaze bolja vremena. Trenutno je najbitnije da smo uz bok Dinamu i da se opet borimo za titulu."

D.R.
Foto: Index