Tekst: Marko Petrak
Foto: Paun Paunović, Jakov Prkić (Cropix)

OBJEKTIVNO, nemamo za čime žaliti. Srbija u ovom trenutku ima puno kvalitetniju reprezentaciju od naše, a za pobjedu nam je nedostajalo mnogo više od domaćeg terena i "temperamentne" splitske publike, koji su se podcrtavali kao mogući jezičac na vagi. Protiv Đokovića i ekipe nam nije trebao jezičac, trebao nam je ogroman uteg koji domaći teren jednostavno ne može donijeti. No, na publiku ćemo se vratiti kasnije, krenimo od teniskog dijela.

Moćni Orlovi

Osim što Srbi imaju drugog tenisača svijeta Novaka Đokovića, koji će teško ispustiti i jedan od svoja dva singla, Orlovi u svojim redovima imaju i najboljeg specijalista za parove na svijetu. Pokazalo se da se Nenad Zimonjić gotovo savršeno prilagođava bilo kojem partneru. To je u subotu zorno demonstrirao kada je zajedno s Jankom Tipsarevićem pregazio naš "dubl" Dodig - Čilić. Matematika je jasna: uz dva Đokovićeva i poen iz parova, već im je i to dovoljno za ukupnu pobjedu. Prpić u ovom trenutku jednostavno nije imao kadar da bi se mogao suprotstaviti takvom stroju. A realno, rijetko će koja svjetska reprezentacija i imati. Srbija je nakon prolaska "teškog" gostovanja u Hrvatskoj objektivni favorit za osvajanje Davis Cupa.

Godina puna nepoznanica

Nama preostaje čekanje protivnika u sljedećoj sezoni. Ostanak u Svjetskoj skupini već je izboren, no daleko od toga da su pred Prpićem mirni snovi. Split je zorno pokazao kako Hrvatska u ovom trenutku ima samo jednog igrača na najvišoj razini. Ljubičiću je dvoboj protiv Splićana bio labuđi pijev na koji je pristao samo iz samilosti i silnih ozljeda koje su iz stroja izbacile Karlovića i Ančića. Iako će se Karlović vjerojatno oporaviti od ozljede Ahilove tetive (ukoliko se odluči na operaciju, čeka ga pauza od minimalno šest mjeseci), svi mi zaboravljamo da je Ivo isto godište kao i Ljubičić. U cvijetu mladosti sigurno nije, a ostaje nada da će sljedeće godine biti na razini iz 2009. kada je s Čilićem u tandemu izborio polufinale protiv Češke. A Ančić? Ančić je nepoznanica. Splićanin se već tri godine neuspješno oporavlja od direktnih ili indirektnih posljedica nepreležane mononukleoze. Na njega se unaprijed ne može računati, no ne može ga se niti otpisati. Ispred Marija je (ukoliko se uspije vratiti vrhunskom tenisu) još najmanje pet teniskih sezona. Reprezentacija za njega nikada nije bila upitna, dapače... Ivan Dodig i Antonio Veić iz sezone u sezonu vidljivo napreduju, no od njih je ipak teško očekivati pobjede u Svjetskoj skupini. Oni će i u budućnosti biti "back upovi", sparing partneri i igrači petih mečeva kada je sve već riješeno.

Zaključak je da je situacija daleko od bajne i da ćemo u sljedećoj sezoni prije svega ovisiti o oporavku Karlovića i Ančića. Dodatni nam je minus nedostatak specijalista za parove. Dani kada su Ivanišević, Ljubičić i Ančić uspješno glumili braću Bryan ostali su u prošlosti, pa je i to jedna od stvari o kojoj treba povesti računa.

Od teniskog se Splita očekivalo više

I na kraju riječ, dvije o Splitu kao domaćinu. Poslije prvog dana dvoboja govorilo se o ludoj atmosferi nikad viđenoj u Davis Cupu, a u javnost se izašlo s brojkom od 6.500 gledatelja, što je rekordna posjećenost Davis Cupa u Hrvatskoj. Naš dojam je bio dijametralno suprotan. Riječ razočarao je preteška, no Split sigurno nije potpuno ispunio očekivanja. 6.500 tisuća gledatelja je repektabilna, ali i pomalo nategnuta brojka jer za vrijeme dvoboja Ljubičić - Đoković u dvorani nije bilo više od četiri tisuće ljudi. Podsjećamo, Spaladium prima 12 tisuća i, sa samo trećinom popunjenog kapaciteta, dvorana je izgledala poluprazno, a ne polupuno.

Ako se zaista tražila karta više, a reprezentacija Srbije i dolazak drugog tenisača svijeta sigurno su neosporni mamac za takvo što, kako se dogodilo da je Spaladium sva tri dana dvoboja ostao poluprazan? Da su organzatori, unatoč lažnim "slavodobitnim" izlaskom u javnost o rekordu Davis Cupa, očekivali dupkom pun Spaladium, moglo se zaključiti i prema "dampingu" cijena ulaznica u nedjelju. Spašavalo se što se spasiti da, no čak niti 30 posto snižene cijene i besplatno piće nisu znantno poboljšali sliku. Tribine su i za vrijeme meča Čilić - Đoković ostale poluprazne. U isto je vrijeme nekoliko stotina metara udaljeni Kerumov Joker bio pun kao šipak.  I sve to u "temperamentnom i teniskom" Splitu zbog čijeg se domaćinstva dizala tolika prašina. Ako to nije podbačaj, onda ne znamo što jest.