BILA JE to jesen nakon koje za nas, nogometne fanove i ljubitelje nogometnih simulacija, ništa više nije bilo isto.

Kad je Pro Evolution Soccer 2 stigao u listopadu 2002. godine drastično je pala kvaliteta ocjena u hrvatskim i svjetskim osnovnim i srednjim školama, a umjesto matematike i fizike briljirali smo u duplim pasevima i slobodnjacima s Robertom Carlosom.

Legendarnog brazilskog beka u PES-u 2 vodili smo kao Roberta Larcosa, a čitav niz najvećih svjetskih igrača imao je urnebesna imena jer Konami nije imao licence za većinu reprezentacija i igrača. Tako je Ronaldo bio Radolno, a Ronaldinho je prozvan Naldorinho.

Buban je bio Boban, Šuker Soker, a Milan Rapajić se u tom PES-u zvao Rapajk. No, zanemare li se problemi s imenima igrača, koje je nekad zaista bilo teško raspoznati, PES 2 bio je čista revolucija. Malo koja igra je u svijet videoigara unijela toliko promjena i novosti kao to Konamijevo remek-djelo koje je ovim danima proglašeno najboljom nogometnom simulacijom u povijesti.

Naravno da su današnji FIFA i PES nemjerljivo bolje igre, ali nijedna igra nije unijela toliko novosti i poboljšala igrivost kao legendarni PES 2. Portal Ranker stavio je tu igru na prvo mjesto, ispred Winning Eleven: Pro Evolution Soccer 6 koji je izašao 2006. godine.