NADOLAZEĆE Svjetsko prvenstvo u rukometu bit će prilika mnogim mladim igračima da se na najvećoj sceni predstave javnosti. Dvojica takvih mladića su i španjolski reprezentativac Petar Cikuša Jeličić (19) te član njemačke reprezentacije Marko Grgić (21).

Iako igraju za različite reprezentacije, Cikuši i Grgiću jedna je stvar zajednička - obojica su mogla predstavljati Hrvatsku. Očevi su im Hrvati te su također bili profesionalni rukometaši, a nakon igračke karijere ostali su u Španjolskoj, odnosno u Njemačkoj. Ondje su im se rodili sinovi, koji sada igraju za reprezentacije svojih rodnih zemalja.

Cikuša briljira u Barceloni, u reprezentaciji mu je i brat blizanac

Petar Cikuša srednji je vanjski Barcelone, a za prvu momčad debitirao je još kao 17-godišnjak. Ove sezone prometnuo se u prvog organizatora igre španjolskog prvaka, a zagrebačka Arena mogla ga je upoznati u susretu Lige prvaka u kojem je Zagrebu zabio pet golova u pobjedi 31:29. Pomalo u Petrovoj sjeni razvija se i njegov brat blizanac Đorđe, desni vanjski kojeg je Barcelona ove sezone posudila Montpellieru, gdje mu se postupno povećava minutaža.

Petar i Đorđe zajedno igraju otkad su napravili prve korake, sa Španjolskom su osvajali svjetska i europska prvenstva u mlađim uzrastima, a zadnji trofej koji su zajedno digli bio je na U-20 Euru prošle godine, kada je Petar proglašen najboljim igračem turnira. Sada će prvi put zajedno zaigrati i u seniorskoj reprezentaciji.

Braća Cikuša Jeličić rukometom su se počela baviti zahvaljujući njihovom ocu Zoranu, koji je nekad igrao za Partizan iz Bjelovara. Rukometna karijera odvela ga je u Gironu, a u Kataloniji je sa Srpkinjom Tatjanom Jeličić dobio blizance Petra i Đorđa.

Na njima je bilo da odaberu za koga žele igrati - za Španjolsku, Hrvatsku ili Srbiju. Hrvatski rukometni savez je kontaktirao s njima i pokušao ih nagovoriti da obuku hrvatski dres, ali kod njih nije bilo dileme. Rodili su se i odrasli u Španjolskoj, ondje žive cijeli svoj život i prošli su njihovu rukometnu školu te su odlučili ostati vjerni Španjolskoj.

Uvelike to podsjeća na priču legendarne braće Karabatić, sinove nekadašnjeg hrvatskog rukometaša Branka i Srpkinje Radmile. Jedina je razlika što se Nikola rodio u Nišu, ali se njegova obitelj preselila u Francusku kada je imao tri godine, a na kraju su i on i njegov četiri godine mlađi brat Luka igrali za Francusku. Odnosno, Luka još uvijek igra. 

Grgić je eksplodirao u Bundesligi

I dok su braća Cikuša godinama najavljivani kao buduće zvijezde španjolskog rukometa te su nizali medalje na natjecanjima mlađih kategorija, Marko Grgić imao je nešto drugačiji put. Tako ga, primjerice, nije bilo u njemačkoj momčadi koja je osvojila U-21 Svjetsko prvenstvo prije dvije godine.

Ipak, te 2023. godine počeo je redovito igrati za drugoligaša Eisenach, s kojim je ušao u Bundesligu, da bi u svibnju prošle godine prvi put dobio poziv u njemačku reprezentaciju. Išao je i na Olimpijske igre, gdje nije igrao previše, ali je sa 16 golova sudjelovao u osvajanju srebra.

Sada bi 21-godišnji lijevi vanjski trebao imati puno veću ulogu u reprezentaciji jer je ove sezone jednostavno - eksplodirao. Sa 126 golova u 16 utakmica drugi je najbolji strijelac Bundeslige i njemački mediji najavljuju da ga vrlo brzo očekuje i transfer u puno jači klub.

I Grgić je rukometnu loptu uzeo u ruke zahvaljujući ocu. Danijel Grgić bivši je igrač Zagreba koji je skupio 26 nastupa za hrvatsku reprezentaciju, a najveći dio karijere proveo je u Njemačkoj, gdje se Marko i rodio 2003. godine. Kada je Marko imao dvije godine, obitelj Grgić nakratko se preselila u Zagreb, ali onda se opet vratila u Njemačku. Danijel je nakon igračke karijere ondje započeo trenersku.

Jasno, Marko je zbog svojeg oca mogao igrati za Hrvatsku, ali u jednom intervjuu je istaknuo da to nikad nije bila opcija. "Ne znam je li ikad bilo poziva iz Hrvatske. Ali ja sam uvijek govorio da, ako ću igrati za neku reprezentaciju, onda želim igrati za Njemačku. Iako mnogi ljudi u Njemačkoj govore hrvatski, ja ne govorim taj jezik. Odrastao sam ovdje, oduvijek živim ovdje i osjećam se kao da tu pripadam. Bila je to laka odluka", rekao je.