KAD JE ZIMUS Cristiano Ronaldo otišao u Al Nassr, malo tko je vjerovao da će saudijski bogataši samo nekoliko mjeseci kasnije enormnim ulaganjima pokušati stvoriti ligu koja kvalitetom može parirati najjačim europskim ligama. Upravo se to ovih dana događa.

Karim Benzema, N'Golo Kante, Ruben Neves, Kalidou Koulibaly, Edouard Mendy, Hakim Ziyech i od četvrtka kasno navečer Marcelo Brozović samo su neka od zvučnih imena koja su ovo ljeto otišla na arapski poluotok. Pitanje je tko će još do kraja mercata popustiti pred hrpom petrodolara. Lionel Messi i Luka Modrić su također dobili nevjerojatne ponude, no odbili su ih.

Osim saudijske invazije zanimljivo je pratiti sagu oko odlaska ili ostanka Kyliana Mbappea u PSG-u, kao i licitiranje Bayerna i Tottenhama oko Harryja Kanea. O glavnim temama ovog prijelaznog roka razgovarali smo s hrvatskim nogometnim agentom Markom Naletilićem.

Naletilić nam je otkrio svoj stav o ''problemu'' saudijskog trošenja, ali nam je objasnio zašto smatra da su arapski šeici za nogomet puno bolja opcija od američkih bogataša. Naletilić tvrdi da je akutni problem svjetskog nogometa danas nestanak takozvane srednje klase, odnosno srednjih klubova.

Kako kaže, postoje oni najbogatiji koji su iz dana u dan sve bogatiji, a svi ostali se bore za preživljavanje. Na kraju smo čuli i kakva je situacija na domaćem na tržištu.

Saudijci su postali apsolutni vladari ovog prijelaznog roka. Kako to tumačite?

Do dolaska Cristiana Ronalda nisu pokazivali naznake da žele jaku ligu, nego su htjeli dovesti njega, kao jednog od najvećih sportskih brendova. Sad su promijenili koncept, žele kompetitivno prvenstvo, moćnu ligu i ne žele više samo islužene igrače iz europskih liga, nego se trude privući top imena, igrače koje su u svom primeu, kao mamac za publiku.

Ne bi me čudilo da pošalju ponude za, lupam napamet, Grealisha ili Rodrija. Na koncu, bili su uporni prema Brozoviću koji je u primeu. Marcelo s obzirom na svoj stil igre i svoje fizičke karakteristike može sigurno igrati još tri, četiri godine na najvišem nivou, a činjenica da su ga doveli samo je dokaz da se promijenila paradigma filozofije tamošnjih klubova jer se igrač poput Brozovića prije nije uklapao u tržišnu politiku arapskog područja.

No, ono što je sigurno, to je da im nitko ne može financijski ni blizu parirati, čak ni najbogatiji europski giganti.

Jedno je kad tamo ode Benzema s 35 godina za 200 milijuna eura godišnje, a sasvim drugo je kad odlaze mladi igrači iz jakih europskih liga, koji na koncu u svojim klubovima ne igraju za kikiriki. Koliko je po Vama to normalno i dolazi li u pitanje karijera igrača koji se odluči na taj potez? Najbolji primjer je možda Oscar, koji je s 25 godina otišao za ogroman novac iz Chelseaja u Kinu i vrlo brzo je nestao.

Bez obzira na to što iz dana u dan pojačavaju ligu, nedvojbeno je da igrač tamo ne može napredovati. Nema potreban motiv, impuls, poticaj i pravu konkurenciju. Stvoriti jaku ligu je dugotrajan proces, ne ide to preko noći.

Ne znam što oni planiraju, hoće li se ta priča vrlo brzo rasplinuti ili će s njom nastaviti do kraja, ali ono što je sigurno jest da igrač u naponu snage koji tamo ode zbog novca ne može napredovati. Ne znam, da Pedri sad ode tamo i ostane dvije godine. Tamo ni izbliza ne može napredovati kao što može u Barceloni. Liga prvaka, domaće prvenstvo...

S izuzetkom Južne Amerike, gdje ima dobrih klubova, pravi nogomet se igra samo u Europi i igrač koji s 25 godina ode u Saudijsku Arabiju ne može računati da će igrački napredovati. Da bi se to dogodilo, ta liga mora iz dana u dan napredovati nekih osam do deset godina, graditi se, pojačavati se, da bude evidentan protok najboljih igrača.

Najbolji su dokaz neki europski klubovi koje su kupili bogati vlasnici i u njih su ulupali silan novac. Istina, napravili su megamomčadi, ali nisu dobili rezultat. City je sad tek osvojio Ligu prvaka, a PSG godinama već ne može. Ponavljam, za dobiti i megamomčad i megarezultat, potrebno je vrijeme i potrebno je da se puno okolnosti poklopi.

Arapi nude ogroman novac, to je nešto nevjerojatno, u pitanju su bolesne cifre. Što se tiče Oscara, da, njegov slučaj je dobar primjer. Naravno da je nestao. Najprije, čak i one najjače momčadi u takvim ligama imaju možda dva, tri dobra igrača. Ostalo je sve smiješno. Zatim igraš protiv još bezveznih ekipa i normalno je da vrlo brzo izgubiš motiv i padneš. O čemu mi to pričamo?

Pa to su neozbiljne lige, veteranske lige. Naravno, pričam o sadašnjem trenutku. Što će biti kasnije, hoće li oni s vremenom izgraditi jaku ligu koja može konkurirati najboljim europskim ligama, to ne znam, ali u ovom trenutku je sve to daleko od nečeg ozbiljnog.

Da bi ta liga imala smisla, da bi mogla biti konkurentna, onda bi svi igrači prihvatili te ugovore i došli tamo. No, vidimo da to nije baš tako. Luka Modrić je odbio, Messi je odbio, a njih dvojica da su pristala, nitko im ne bi mogao reći ni riječi. Na koncu, nikoga ne treba osuđivati. Ni Oscara koji je otišao u Kinu. Njegov izbor, njegova stvar. 

Ima li ovaj napadan ulazak arapskog novca na nogometno tržište i neku dobru stranu?

Ima. Volim ih vidjeti kao investitore u klubovima. Za razliku od drugih stranih ulagača, oni u posao ulaze bez ikakve kalkulacije. Nijedan stranac, ma koliko on bogat bio, ne može biti senzibilan kao netko tko je od malena volio klub u koji je uložio novac.

Nijedan stranac ne može biti toliko vezan za Milan kao što je bio Berlusconi ili za Inter Moratti, međutim postoji razlika kad klub kupi arapski šeik i kad ga uzme Amerikanac. Šeik ima neograničena sredstva i u klub će ulagati bez ikakve fige u džepu, dok Amerikanac gleda samo profit. Kod njih nema megaulaganja ako nisu sigurni ne samo da će im se novac vratiti nego da će i zaraditi na tome.

Je li to razlog zbog čega su Glazeri među navijačima Manchester Uniteda prilično omraženi?

A što je to Manchester United napravio s njima, a navodno su najjači po pitanju marketinga? Ništa. Ako im je cilj imati super brojke nauštrb rezultata, onda super. Onda su u tome najbolji. Mi Europljani ipak malo drugačije gledamo na nogomet. Naravno da je razumljivo da navijače nervira kad vide da su šeici kupili PSG ili City, ali ako bih morao birati između arapskih i američkih vlasnika, uvijek bih izabrao ove prve.

Pumpaju lovu i žele rezultat što prije. Najbolji primjer je Newcastle. Odmah prve sezone su dohvatili četvrto mjesto u Premier ligi. Newcastle je dobra priča, ali moramo znati i to da vlasnik nije mogao dovesti sve igrače koje je želio, a imao je resurse za to.

Najprije, oni najbolji trenutačno nisu željeli doći tamo, jer Newcastle ipak nije jedan od TOP 10 klubova, a drugo, još i važnije za ovu priču, šeik koji je kupio klub nije ni mogao ponuditi iste uvjete koji se sad nude u Saudijskoj Arabiji jer je porezna priča totalno drugačija. Tamo ne postoji financijski fair play.

Je li ovo što se sad događa budućnost nogometa?

Ne znam, ali problem nije samo u nogometu, problem je puno kompleksniji i ozbiljniji. U čitavom svijetu postoji ekonomski disbalans. S jedne strane imamo manju skupinu ljudi koji su sve bogatiji, a s druge puno veću koja je sve siromašnija. Srednja klasa sve više slabi i sve više nestaje, a bez srednje klase nema stabilne ekonomije.

Ta se situacija reflektirala u nogomet i danas imaš nekoliko top klubova poput Reala, Chelseaja, Cityja, PSG-a i još par njih, koji jedini mogu raditi megatransfere. Ono što zabrinjava, a to se najbolje vidi na primjeru ovog prijelaznog roka, jest što više ne postoje klubovi koji mogu raditi transfere od 10 do 20 milijuna eura.

To je neka srednja klasa koje danas ima sve manje. Ipak, sad smo tek na početku prijelaznog roka, a znamo da se pravi poslovi događaju na kraju, tako da će biti zanimljivo vidjeti što nas sve čeka do osmog mjeseca.

Kako to mislite?

Transferi su ili oni najveći, megatransferi, u kojima sudjeluju samo gore navedeni klubovi ili se poslovi vrte u ciframa od pet do najviše deset milijuna eura. Uzmimo za primjer Njemačku. Imamo Bayern, Leipzig i Borussiju, ali više nema klubova koji su kao prije mogli potrošiti 14, 15 milijuna eura za igrača. Gdje je tu HSV, Wolfsburg, Hoffenheim, Schalke?

Idemo u Italiju. Inter je u problemima, Fiorentina ili Roma takve transfere više ne rade, Juventus trese upravljačka kriza. Milan se približio srednjoj klasi, ali pričamo o gigantu svjetskog nogometa i također ne može parirati više najvećima.

U Italiji više nema kluba koji može raditi megatransfera. Eventualno možda Napoli, ali oni su više okrenuti prodaji. Vrlo vjerojatno će prodati Osimhena i Kima. Znači, prodaješ da kupuješ. Što imamo u Španjolskoj? Real i donekle Barcelonu i Atletico. Gdje su ostali klubovi? Nekad su Sevilla, Villarreal, Valencia ili Betis trošili silan novac na igrače.

Danas to više ne rade. Naravno, ovo nije egzaktna procjena jer postoji mogućnost da se i dogodi neki takav transfer, ali to će biti iznimke. Proda li neki klub iz te neke više srednje klase igrača u Saudijsku Arabiju, naravno da će moći riskirati i investirati. No, to će biti anomalije, a ne realna situacija.

Stanje je na tržištu takvo da se nogomet polarizirao na ona najbogatije i one koji preživljavaju, zato smatram da megatransferi najvećih klubova prilično zamagljuju pravo stanje stvari koje nije najbolje. Naravno, sve ovo što sam rekao vrijedi za Europu s iznimkom Premier lige.

Englezi su priča za sebe. Tamo si i oni, ajmo reći, manji klubovi, mogu priuštiti puno veće transfere nego Milan ili Inter. Više ne postoji ukrajinsko i rusko tržište. Šahtar i Dinamo Kijev su uvijek bili idealne destinacije za naše top igrače koji iz ovih ili onih razloga nisu mogli otići u najbolje europske klubove.

Danas toga više nema, kao što ne postoji ni rusko tržište, a znamo koliko su Zenit, Lokomotiv ili CSKA ne tako davno trošili na igrače. 

Dvije najveće priče ovog prijelaznog roka su budućnost Kyliana Mbappea i potencijalni prelazak Harryja Kanea u Bayern. Što mislite o tome?

PSG je dao preveliku moć i Mbappeu i Messiju i Neymaru. Zato nisu ništa ni osvojili. Najbolji primjer je stav Milana prema Donnarummi kad ih je ucjenjivao. Ponudili su mu osam milijuna eura i to je bilo to, ako hoćeš - super, ako ne - slobodno idi. Pariz je dao preveliku moć ovoj trojici, a najveći apsurd je da u klubu ne smiješ imati tri takva igrača.

Jednog da, dva možda, tri nikako. Zato i je takav kaos tamo. Pretpostavljam da će Mbappe završiti u Realu. Ne znam hoće li to biti sad ili iduće ljeto, ali prilično sam siguran da će na kraju doći u Madrid. Što se tiče Kanea, ne znam, 80 ili 100 milijuna eura za igrača kojem iduće ljeto završava ugovor je ogroman novac.

Rekao bih preveliki čak i ako je u pitanju Harry Kane. S druge strane, koju to vrhunsku špicu Bayern ili bilo koji veliki klub uopće može dovesti? Penzioner Lewandowski je otišao u Barcelonu. Ogroman problem danas je da na tržištu ne postoji vrhunska, klasna špica.

Vlada kronična nestašica napadača, kako u HNL-u ili u hrvatskoj reprezentaciji tako i u svijetu. Od ovih mlađih u tu kategoriju spada možda jedino Osimhen. Nekad si imao prvu liniju top napadača, pa drugu... Sad toga nema. Donedavno prvi ešalon vrhunskih centarforova su činili Lewandowski, Benzema, Ronaldo, Suarez, Aguero... Zatim drugi u kojem su bili Cavani, Falcao, Higuain, Mandžukić... Sad toga više nema.

Kakvo je stanje u HNL-u?

Kod nas su klubovi počeli dizati cijene svojim igračima toliko da su postali nedostupni Dinamu ili Hajduku. Koja je posljedica toga? Masovno dovođenje stranih igrača koji su na tržištu jeftiniji od domaćih. Moje mišljenje je da bi klubovi u HNL-u trebali biti fleksibilniji oko transfera unutar Hrvatske.

Naravno, ne kažem da bi ih trebali poklanjati, ali ako ne mogu postići željeni iznos na inozemnom tržištu, onda je iluzorno očekivati da taj novac mogu dati Dinamo i Hajduk. To nije realno.

Klubovi bi trebali smanjiti cijenu, ali dogovoriti postotke i ući u svojevrsni partnerski odnos s klubom koji kupi tog igrača. Dobri domaći igrači, oni koji bi mogli biti pojačanja, postali su preskupi i Hajduk i Dinamo se sve više okreću strancima.