JOŠ DOK je igrao, znalo se da mu nije dobro. Ali nije se to vidjelo na parketu. Košarka kao da mu je bila bijeg iz stvarnosti u kojoj je znao pokazivati svoju drugu stranu. I treću, četvrtu... Na parketu je djelovao kao da mu je dobro, ali stvari koje je radio izvan parketa obilježile su njegov život i u konačnici mu prerano okončale NBA karijeru.

Pretučen na cesti, završio u lisicama

Delonte West ovog je tjedna dotaknuo novo dno. Internetom su počele kružiti dvije snimke. Na jednoj se vidi kako ga netko nasred ceste udara rukama i nogama, a na drugoj sjedi na pločniku, bez majice, s lisicama na rukama vezanima iza leđa. Djelovao je rastrojeno i uz vikanje i psovanje objašnjavao kako je taj tip na njega potegnuo pištolj, iako to nitko nije mogao potvrditi.

Košarkaški svijet ponovno je počeo brujiti o igraču koji je posljednji put u NBA ligi igrao 2012. kao 28-godišnjak, a posljednju košarkašku utakmicu odigrao je tri godine poslije.

Kako je čovjek koji je u osam NBA sezona postizao skoro 10 koševa u prosjeku i zaradio više od 16 milijuna dolara u tako kratkom vremenu došao u situaciju u kakvoj smo ga vidjeli na snimkama?

Bipolarni poremećaj znao mu je i pomagati na parketu

West je bio izbor prve runde drafta 2004. godine, a najviše ga se pamti po dvije i pol sezone u Cleveland Cavaliersima, u kojima je ganjao naslov prvaka, rame uz rame s LeBronom Jamesom, kao jedan od njegovih najpouzdanijih suboraca. Te 2008. godine, kad je trejdom iz ondašnjih Seattle SuperSonicsa završio u Cavsima, dijagnosticiran mu je bipolarni poremećaj, mentalna bolest koja osobu baca u periode depresije i euforije.

"Uvijek je bio drukčiji. Kad bi drugi igrači ostali bez gasa, on bi i dalje jurio kao da je na dizelu", slikovito je svojedobno rekao Rick Carlisle, trener Dallas Mavericksa i posljednji čovjek koji ga je vodio u NBA ligi.

Možda je baš zahvaljujući maničnim fazama bipolarnog poremećaja, koje obilježavaju razdoblja visoke energije bez potrebe za spavanjem, mogao tako jurcati dok bi drugi gubili dah. Na terenu je često pokazivao tu stranu, možda zato što mu je košarka davala osjećaj svrhe i strukture u životu koji je bio sve samo ne strukturiran.

Probleme su mu stvarale situacije izvan terena. Prije početka sezone policija ga je zaustavila jer je prebrzo vozio motocikl s prikolicom te kod njega pronašla tri napunjena pištolja. Nešto kasnije krenule su priče, koje su i danas urbani mit, da je spavao s majkom LeBrona Jamesa te da je baš to razlog zašto je Kralj 2010. napustio Cleveland i "odnio svoje talente" u Miami.

Nakon LeBronova odlaska Cavsi su se raspali, a West se vratio u Boston, u kojem je započeo NBA karijeru. Prije početka sezone na suđenju za posjedovanje vatrenog oružja izjasnio se da je kriv te je osuđen na kućni pritvor i 40 sati dobrotvornog rada. Celticsi su ga suspendirali, a uskoro i otpustili. 

Ruku spasa ponudio mu je Dallas, a svakako mu je trebala jer je novac koji je do tada zaradio potrošio na roditelje i prijatelje. Kako je početak te sezone kasnio zbog lockouta, West je tražio posao u Home Depotu kako bi preživio dok na račun ne počne stizati novac od NBA ugovora. Vlasnik Mavsa Mark Cuban pomogao mu je spojivši ga s financijskim savjetnikom, kako se više nikad ne bi našao u takvoj situaciji.

"Ponosan sam na sve svoje ličnosti"

Prije početka iduće sezone dao je intervju u kojem se otvorio o mentalnim problemima.

"Možete me pitati o svim mojim ličnostima. Ne poričem ih nego sam ponosan na njih", rekao je novinaru koji je njegovo ponašanje opisao kao istovremeno "očaravajuće i uznemirujuće".

No Westova ružna strana počela se pokazivati i u svlačionici te su ga Mavsi nakon niza sukoba suspendirali. Pao je u razdoblje depresije, praktički se zatvorio u stan pokraj dvorane i jednog dana, gledajući navijače kako pristižu na utakmicu, na Twitteru napisao: "Sjedim i gledam dvoranu sa suzama u očima."

Budući da je još kao tinejdžer imao suicidalnih misli i da je njegovo ponašanje bilo sve više zabrinjavajuće, u Mavsima su reagirali i angažirali ga u Texas Legendsima, svojoj filijali u Razvojnoj ligi. Znali su da mu treba pomoć, da mu treba košarka. O treneru Carlisleu West je tada govorio kao o "stričeku Rickyju", a suspenziju s početka sezone usporedio je s razmiricom na obiteljskom roštilju.

Idućih godinu dana proveo igrajući u Kini, obećanoj zemlji za problematične igrače koje NBA više ne želi. Bezuspješno se pokušao vratiti u NBA kroz Ljetnu ligu 2014., pa ponovno otišao u Kinu, ali i odande su ga potjerali nakon samo četiri utakmice. Potom je potpisao za klub iz Venezuele i napustio ga prije debija.

Bos u bolničkoj halji tumarao gradom, prosio kako bi pomogao kvadriplegičaru

Rick Carlisle i Mavsi bili su slabi na njega, znali su da ima mentalnih problema pa su mu dali još jednu šansu u Legendsima. West ju je shvatio kao priliku da se ponovno nametne prvoj momčadi, ali to nikada nije bio plan Mavsa. Nakon samo tri tjedna je zbog ozljede morao okončati sezonu i više se nikad nije vratio na parket.

Kad je košarka ispala iz jednadžbe, ionako nestabilan život Delontea Westa potpuno je izgubio strukturu. Godinu kasnije na internetu je osvanula snimka Westa kako tumara ulicama bos i u bolničkoj haljini. Pričalo se da je pobjegao s liječenja. Nekoliko mjeseci kasnije snimili su ga kako prosi, što je pokrenulo glasine da je beskućnik. West je tada objasnio da je samo pomagao drugoj osobi, koja je zaista beskućnik, a k tome i kvadriplegičar.

Od tada nije bilo vijesti o njemu i njegovu mentalnom zdravlju, sve do pojave ove snimke iz blizine Washingtona. The Athletic piše kako danas West živi u Marylandu s majkom, muči se s pronalaženjem stalnog posla, a posljednji mu je bio u građevini s bratom Dmitrijem.

Pomažu mu bivši klubovi, Udruga igrača i prijatelji, ali pomoći mu mogu samo liječnici

West nije prepušten sam sebi i svojoj bolesti. Udruga igrača (NBPA) pomaže mu financijski, generalni menadžer Boston Celticsa Danny Ainge angažirao ga je kao skauta koji prati utakmice u Washingtonu i okolici, makar se nije iskazao u toj ulozi, a uskaču i prijatelji i rodbina. LeBron James je također rekao da će potrošiti koliko god treba da bi se West ponovno osovio na noge. No njegov problem nije financijske prirode, nego prvenstveno zdravstvene.

Jameer Nelson, njegov veliki prijatelj iz igračkih dana, pozvao je ljude da mu se ne rugaju te objasnio da West treba liječničku pomoć jer takvo stanje ne može se riješiti razgovorom s prijateljima i rodbinom, nego isključivo uz pomoć profesionalaca, a bezdušne reakcije na društvenim mrežama mogu biti samo kontraproduktivne.

Uostalom, i policija je suspendirala svojeg zaposlenika koji je snimao Westa dok je bez majice i s lisicama na rukama vezanima iza leđa sjedio na pločniku i psovao. Bila je to slika bolesnog čovjeka kojem treba pomoć, a ne slika koja bi trebala izazivati podsmijeh javnosti neupućene u cijelu priču jer ta bi priča, u jednom od Westovih razdoblja depresije, mogla dobiti tragični završetak.