JEDAN od najistaknutijih hrvatskih parasportaša Sven Maretić poznat je po svojoj nevjerojatnoj upornosti i pozitivnoj energiji koju prenosi na sve oko sebe. Trenirao je i natjecao se u brojnim sportovima – od stolnog tenisa, plivanja, atletike i košarke do tenisa u kolicima, gdje danas bilježi najveće uspjehe kao višestruki državni prvak.

Galerija

Iza sportskih rezultata krije se priča o čovjeku koji je kao 17-godišnjak doživio tešku prometnu nesreću i ostao vezan za invalidska kolica. Nije dopustio da ga životne okolnosti zaustave. Svojim entuzijazmom i društvenim angažmanom motivira druge, posebice mlade s invaliditetom.

U pet godina postao višestruki državni prvak

U samo pet godina Sven je postao višestruki prvak Hrvatske u tenisu u kolicima, kako u pojedinačnoj konkurenciji tako i u igri parova. Zahvaljujući odličnim rezultatima na domaćim i međunarodnim turnirima trenutačno je na 81. mjestu na svjetskoj ITF rang-listi.

"Sportski put sam započeo s plivanjem jer je bio jedan od rijetkih parasportova u Splitu, ali i zbog zdravlja, jer sam imao 105 kilograma nakon prometne nesreće. Trenirao sam sa Slobodanom Glavčićem, koji me doveo u red i mogu reći da me izgradio kao osobu jer sam tada bio u kriznim godinama. U paraplivanju sam osvajao neke medalje, međutim ništa međunarodno. 

Nakon toga sam trenirao košarku u kolicima, pa i atletiku, gdje sam bio prvak države. Odlazio sam i na međunarodna prvenstva. Dosta toga sam postigao, međutim za nešto više trebao sam povećati masu kako bih mogao dizati veće težine. No imao sam traume od kilaže iz tih početničkih dana u kolicima i odustao sam. 

U vrijeme korone tenis je bio naglašen kao jedini sport koji si mogao igrati. Sjećam se da su mogli igrati samo vrhunski sportaši. Na terenu su bili Mate Pavić i Mario Ančić, sama krema tenisa. Nekako sam uspio užicati termin i krenuo sam s bratom u košarkaškim kolicima", prisjetio se parasportaš Sven Maretić.

Sinovčić: Zajedno guramo parasport u Splitu

Tridesetpetogodišnji Splićanin bračkih korijena značajno je pridonio razvoju parasporta u Hrvatskoj. S prijateljem Dinom Sinovčićem, višestrukim svjetskim i europskim prvakom u paraplivanju, najprije je osnovao košarkaški klub za osobe s invaliditetom, a potom Teniski klub osoba s invaliditetom.

"Zapravo, Svena znam jako dugo. Kad govorim o svojoj sportskoj karijeri, on je uvijek bio tu. Dosta sportova smo prošli zajedno. Kroz cijeli život se pratimo i karakterno si odgovaramo, što je preraslo u prijateljstvo. I danas smo tu jedan za drugog u svim aspektima života. Sve što se tiče parasporta u gradu Splitu, on i ja guramo zajedno.

Kad sam počeo igrati tenis, nije prošlo puno vremena do trenutka kad smo u parovima zajedno osvojili državno prvenstvo. U cijelom tom društvu mi smo pojedinci koji guraju druge ljude naprijed. 

Kroz našu sportsku karijeru uvijek je bilo rivalstva među nama. Ja sam bio malo bolji u plivanju, on u tenisu, ali nadam se da ću se uskoro više posvetiti tenisu i da ću mu zapapriti na terenu. Sigurno mu neće biti lako", rekao je paraplivač Dino Sinovčić.

Maretić: Bilo je teško prihvatiti da više neću hodati

Svenov život potpuno se promijenio nakon prometne nesreće u 17. godini, a prihvaćanje života u kolicima i sportski put bili su mu izuzetno izazovni. Iskreno priznaje kako bi lagao da je sve od početka bilo lako i da je odmah zračio pozitivnom energijom kakvu ima danas.

"Bio je to splet nesretnih okolnosti – našao sam se u krivo vrijeme na krivom mjestu. Bio sam na fešti na plaži i otišli smo po gorivo prijatelju kojem je stao motor, a zbog prevelike brzine izletjeli smo s ceste. Nakon nesreće, u nekoliko buđenja našao sam se prvo u grmlju, zatim u helikopteru, pa u splitskoj i na kraju u zagrebačkoj bolnici.

Nakon toga bila je zahtjevna situacija suočavanja s tim što te čeka. Lagao bih kad bih rekao da je bilo lako i da sam se preko noći prilagodio na neki novi život. Imaš nadu koja je tu kao da će sve biti bolje. Svi ti govore da će biti dobro, podrška su ti i žele ti sve najbolje. Po meni je to za uši 17-godišnjaka u toj situaciji bilo previše slatko. Možda su se trebali drugačije postaviti i prepustiti to roditeljima. 

Prihvatiti istinu da više neću hodati bilo je jako teško. Prvo tražiš krivce i neki štap za koji ćeš se uhvatiti kako bi se prilagodio sredini kojoj pripadaš. Odnosno Splitu. Mi smo takav grad da jednostavno ne dopuštamo drugima da padaju, nego izdižemo jedni druge. Split je jedna posebna sredina i mislim da me to učinilo osobom kakva jesam", smatra parasportaš Sven. 

Trener: Na terenu je temperamentan, a privatno pravi šarmer

Za sebe kaže da se ne smatra posebno talentiranim za sve sportove, već ističe kako su njegova upornost i tvrdoglavost, ali i netrpeljivost prema porazima ono što mu donosi rezultate. Njegov trener Luka Curavić smatra da je skromnost Svenova najveća vrlina, no sam Curavić nije bio skroman kada je govorio o njegovoj sportskoj karijeri i društvenom životu. 

"Svena je izazovno trenirati, ima zanimljiv karakter i dosta je temperamentan, što u tenisu nije uvijek prednost, pa dosta radimo na tome. Jako je ozbiljan i discipliniran u svom pristupu prema radu.

Njegovi rezultati su odlični s obzirom na to da igra pet godina. Već je bio nekoliko puta prvak države, a u reprezentaciji Hrvatske je standardni član. I već je godinu dana među prvih 100 na ljestvici.

Sven je veliki šarmer, on je stvarno netko tko svojim karakterom plijeni, može okupiti ljude oko sebe. Jako je dobar u organizaciji događaja. Uvijek je pozitivan. Ima jako dobro posložen privatni život i ne sputava se. Njega ćete vidjeti u gradu na događanjima, izlazi, putuje sam automobilom na turnire. Živi punim plućima", otkrio nam je trener Luka Curavić. 

"Ne smijemo se zatvoriti i ostati doma"

Njegov sportski cilj su Paraolimpijske igre 2028. godine u Los Angelesu, no jednako važnim smatra i to da ostavi trag pomažući mladim osobama s invaliditetom. Osnivanje klubova za osobe s invaliditetom, ukazivanje na svakodnevne prepreke u gradu te edukacija sugrađana o izazovima s kojima se suočavaju, za Svena su neizostavan dio života.

"Ako gledamo Split prije gotovo 20 godina i danas, grad je puno pristupačniji osobama s invaliditetom. Trudio sam se svojom pričom i iskustvom kao osoba s invaliditetom utjecati na promjene. I cilj mi je da nešto ostavim iza sebe. Kad se sutra okrenem, da mogu biti ponosan na sebe da sam nekome pomogao i sudjelovao u promjenama na bolje. 

Ne bismo se smjeli zatvarati i ostajati doma. Uvijek sam bio pristupačan i nastojim svima pomoći, posebice mladima. Zato smo i osnovali dva sportska kluba za osobe s invaliditetom i pozivam sve da nam se pridruže, tu smo, imamo trenere i vrhunske sportaše koji im mogu i žele biti podrška. Vrata kluba su svima otvorena", zaključio je Sven Maretić.