U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

ŠESNAESTI lipnja 1983. bio je velik datum za povijest boksa. Jedan od najboljih boksača u povijesti, Panamac Roberto Duran, boksao je za WBC-ovu titulu u welter kategoriji protiv Amerikanca Daveya Moorea, dotad nepobjedive američke senzacije iz njujorškog Bronxa. Duran je slavio tehničkim nokautom što mu je krajem godine osiguralo napad na Marvina Haglera i sve najveće pojaseve koji u sportu postoje.

Ipak, spomenute lipanjske večeri, u rasprodanom Madison Square Gardenu u koji se natiskalo preko 20 tisuća ljudi, dogodila se borba koju nitko nije pretjerano napeto očekivao, a postat će jedna od najozloglašenijih, najbrutalnijih i najjezivijih priča u povijesti borilačkog sporta. Glavna borba večeri, ona između Durana i Moorea, imala je tri uvodne borbe.

U jednoj od njih su se u srednjeteškoj kategoriji susreli boksači koje povijest vjerojatno ne bi pamtila da se nisu susreli te tragične noći. S jedne strane stajao je Billy Collins Jr., neporaženi i nadareni klinac. S druge strane stajao je Luis Resto, Mooreov susjed iz Bronxa. Glavni trener i menadžer mu je, da priča bude simboličnija, bio čovjek koji se zvao Luis Panama. "Bila mi je to najbolja godina života i najgora noć života", godinama kasnije će reći Resto.

Irski prodigy protiv portorikanskog journeymana

Iako još nije ni napunio 22 godine, Collinsu mlađem predviđala se velika karijera. Dječak iz siromašne radničke obitelji odrastao je na američkom jugu, u siromašnoj irskoj obitelji pod paskom oca Billyja Collinsa starijeg, bivšeg profesionalnog boksača sa solidnom karijerom.

U samo godinu i pol dana otkad je postao profesionalac, Collins je nakupio 14 borbi i u svakoj je pobijedio. Svjetske organizacije vidjele su u njemu još jedan arhetip Velike Bijele Nade u sportu u kojem su sve češće dominirali crni i latino boksači.

Za protivnika mu je pažljivo odabran šest godina stariji Resto, čovjek rođen u Portoriku. Bijedu tamošnjih ulica zamijenio je sirotinjskim četvrtima Grada koji nikad ne spava. Kako svaka stereotipna priča o boksaču ikad glasi, sport mu je bio istovremeno jedini izlaz iz bijede, ali i jedina životna karta koja nije vodila u zatvor.

Resto je nakupio do okršaja s Collinsom 20 pobjeda, osam poraza i dva remija. Problem s Restom je što se tukao uličarski, borbe je gubio zbog ulaska u otvorene izmjene. Ipak, bio je atraktivno ime s nekoliko velikih skalpova i postao je idealan journeyman - tip koji služi tome da ga se u pravom trenutku upari s boljim mladim, ali nedokazanim boksačem koji će preko njega sagraditi ime.

Collinsu je Resto trebao biti prečac do velikih borbi i ozbiljne love, a tako su otprilike i kladionice postavile meč. Brži, spremniji i bolji Irac odradit će posao bez pretjeranih problema. "Ovo će biti slam dunk", rekao je u najavi meča komentator CBS-a.

Najgore prebijanje u povijesti New Yorka

Već nakon prve runde su svi viđeniji američki boksački analitičari i treneri otišli u svlačionice, pokupili svaku knjigu koju su o boksu pročitali, svaku bilješku koju su zapisali, svaku kazetu koju su pogledali i zapalili ih jer očito ništa ne znaju.

Autsajder Resto nije pobjeđivao meč, nego je brutalno prebijao svog suparnika. "Jak je... Puno je jači nego što sam mislio. Što se događa?" Ovim riječima je između treće i četvrte runde nesretni Collins tražio objašnjenje od svog oca koji ga je jednako zbunjeno gledao ne vjerujući što se događa.

U nekoliko navrata su komentatori vapili i molili. Najprije Collinsa da padne i preda se, a onda i suca da prekine meč. Resto ga nije udarao šakama, nego maljevima. Nakon svake runde Collins je ustao sa stolice izgledajući kao da mu je lice izbo novi roj od otprilike sedamsto milijuna pčela. Kada je odzvonio kraj desete runde, Resto je već počeo slaviti. Čista njegova pobjeda, 10:0 u rundama.

Rukovanje koje je otkrilo tragediju

Iznabijani i umorni Collins je bespomoćno stao u svoj kut. U ring je tradicionalno ušlo 500 trenera, liječnika, komesara, VIP uzvanika, promotora i novinara. Resto je oduševljeno skakao znajući da si je ovom pobjedom otvorio put prema naslovu ako mu se zvijezde poslože.

Otrčao je u kut, zagrlio je i poljubio Collinsa u obraz. Zatim je dao ruku Collinsovu ocu. Umjesto kratkotrajnog rukovanja, uslijedila je jedna od najšokantnijih scena u povijesti boksa. Collins stariji uhvatio je Restovu rukavicu i osjetio da nešto nije u redu.

Počeo ih je malo pažljivije pipati i shvatio je što se dogodilo. "Ove rukavice, ove rukavice! One su prazne", urlao je Collins stariji. Resto je, u maniri čovjeka koji je uhvaćen u nedjelu, panično pogledom tražio svog trenera Panamu Lewisa. Stvar je odmah postala kristalno jasna - netko je prčkao oko rukavica i počinio najteži prekršaj u svijetu boksa.

Alat za ubojstvo

Rukavice su odmah skinute i proslijeđene na istragu. Tamo je utvrđeno da je iz njih izvađeno preko 50% punjenja rukavice. Ono služi za zaštitu i to dvostruku - kako onaj koji udara ne bi slomio šaku prilikom udarca i kako onaj koji biva udaren ne bi doživio frakturu lubanje svakim udarcem. Resto je 10 rundi, ukupno trideset minuta, Collinsa praktički udarao golom šakom.

Atletska komisija New Yorka odmah je pokrenula istragu. Unutar dva tjedna saslušano je više svjedoka i nikome nije bilo jasno kako je nekome promaknulo da se Resto borio s udarcima koje komesar borbe i glavni sudac nisu odobrili.

Resto je govorio da je nevin i da nema pojma što se dogodilo, kao i Lewis. Nakon mjesec dana istraga je okončana. Resto je dobio godinu dana zabrane boksanja, Lewis isto toliku zabranu obavljanja trenerskog posla, a borba je službeno proglašena bez pobjednika. Nevolje su tu, nažalost, tek počele.

Collinsa je ta večer ubila

Collins je imao teška oštećenja. Oči su mu teško ozlijeđene, šarenica je razderana i više nikad nije mogao dobro vidjeti. Zbog toga je morao već s 22 godine odustati od profesionalne boksačke karijere.

Odrazilo se to na sve segmente njegovog života. Upao je u depresiju, počeo je piti po cijele dane i postao je nasilan. U barem tri navrata je u naletu bijesa napao svoje prijatelje, a jednom prilikom je udario i svoju ženu. Bio je potpuno slomljen.

Šestog ožujka 1984. godine, otprilike osam mjeseci nakon kobnog meča, Collins je pio kao i inače. Zvao je svoja dva prijatelja da s njim odu u pub u rodnom gradu. Oni su vidjeli da je pijan i odbili su ga. Collins je jednom od njih prijetio, udario ga je više puta, uzeo mu je ključeve i strpao ga u automobil.

Niti dva kilometra dalje, u punoj brzini je probio zaštitnu ogradu ceste, sletio s nje i udario u odvodni kanal. Njegov prijatelj je zadobio teške i po život opasne ozljede, a Collins je ostao na mjestu mrtav. Kobna večer uzela je svoju prvu, ali ne i zadnju žrtvu.

Resto je završio u zatvoru

Slučaj je u međuvremenu zainteresirao i civilne pravosudne organe. Pokrenuta je velika parnica u kojoj se Resta i Lewisa optuživalo za teški napad, kriminalno posjedovanje oružja (Restove ruke) i urotu da počine zločin.

Na suđenju je bilo prisutno 13 porotnika - 12 tradicionalnih i Restove rukavice iz te večeri, koje su stajale na stolici u sudnici i podsjećali sve prisutne na tu zlokobnu večer. "Iskreno, osjećao sam kao da su nam rukavice već rekle presudu i obvezale nas da proglasimo Resta krivim. Nas 12 smo tu bili samo prolaznici, bilo je to odvratno iskustvo", rekao je kasnije jedan od porotnika.

Proglašeni su krivima po svim točkama optužnice. Resto je osuđen na tri, a Lewis na šest godina zatvora. Obojica su izašla iz zatvora nakon dvije i pol godine. Resto je u praksi doživotno izbačen iz boksa, a Lewis samo formalno.

Usamljeni ubojica

Nakon povratka iz zatvora, Resto više nikad nije bio isti. Društvo ga se odreklo, obitelj mu je odselila iz New Yorka, a svoja dva sina koja su imala dvije i pet godina kada je otišao u zatvor praktički nije ni poznavao. Odao se alkoholu i drogama, a 1994. godine preselio je u podrum jedne njujorške dvorane. Deset godina je živio u sobi od deset kvadrata i bez struje.

Postao je beskućnik, nije mogao naći posao, a oštećenje zadobiveno u profesionalnoj karijeri uporno je dodatno narušavao na šankovima diljem Amerike kada bi mu se netko smilovao i kupio piće. "Osjećao sam se kao ubojica. Mogao sam postati prvak, a ostao sam bez svega. Bio sam sam na svijetu", rekao je par godina nakon puštanja iz zatvora.

Profesionalni prevarant

Njegov menadžer i trener Panama Lewis je posebna priča. Iako su ga osamdesetih smatrali jednim od najboljih trenera, a u njegov gym dolazile su i face poput Michaela Sprinksa i Mikea Tysona, imao je auru prevaranta koji krade i vara promotore diljem zemlje, ali i svoje borce.

Samo par mjeseci prije borbe Resta i Collinsa, sudjelovao je u još jednoj aferi. Njegov borac, Aaron Pryor, branio je titulu svjetskog prvaka po WBA organizaciji protiv Alexisa Arguella. Arguello je držao školu boksa Pryoru i uvjerljivo vodio na bodove, ali se prije 14. runde dogodila zanimljiva scena.

Dok je razgovarao sa svojim borcem, tražio je od jednog od ljudi u kutu bocu s vodom. Kada mu je bila pružena, Lewis je rekao: "Ne tu, nego onu koju sam ja pomiješao." Pryor je popio iz te druge, misteriozne boce i u čudesnom preokretu je dobio nalet snage kojim je brutalno nokautirao suparnika.

Veze između boksa i podzemlja oduvijek su bile duboke, a ni Lewisu to nije bio strani teren. Navodno je prije meča s Collinsom, u hotelu gdje je odsjeo Resto, Lewis viđen s jednim od poznatijih gangstera tog doba i dilera heroina. Resto je slučajno čuo njihov razgovor u kojem se pričalo o "velikim ulozima" i kako Resto "mora pobijediti pod svaku cijenu".

Dokumentarac koji je sve razotkrio

I Resto i Lewis bi vjerojatno umrli u zaboravu da jedan boksački agent, Eric Drath, nije 2007. godine snimio fantastičan dokumentarac pod imenom Cornered. U njemu je pokušao jednom zasvagda rasvijetliti što se točno dogodilo prije i tijekom meča i tko je odgovoran.

Na sudjelovanje i razgovor su pristali ama baš svi - od Collinsove žene i rodbine do Resta i svih ljudi koji su mu bili u kutu te večeri. Svi osim Billyja Collinsa starijeg. "Žao mi je, ali ubili su mog sina. Dvadeset godina se borim s institucijama, više nemam snage. Ništa mi ne može nadoknaditi tu bol", rekao je u odbijenici.

U prvom dijelu dokumentarca Drath je pratio životnu priču Resta nakon izlaska iz zatvora. Resto, koji je sada već jedva spajao rečenice, i dalje je inzistirao kako nije imao pojma što se točno dogodilo. U tom dijelu intervjua Resto i Lewis su se susreli prvi put nakon mnogo godina.

Resto je odmah pitao Lewisa: "Želim znati čovječe, tko je to napravio. Nosim to već 24 godine na svojim leđima." "I ja to želim znati, ni meni nije jasno", odgovorio mu je Lewis dok je grlio uplakanog bivšeg borca.

Drath je ustrajao. FBI materijal je slomio Resta

Ipak, Drath nije bio uvjeren u tu verziju. Saznao je da je FBI još krajem osamdesetih proveo istragu s ubačenim agentom. On se sprijateljio s Restom u jednoj dvorani i zajedno su išli na trčanje, a cilj mu je bio otkriti što se točno dogodilo te noći. U tim razgovorima Resto je priznao da je Lewis uzeo rukavice, odnio ih u WC i onda vratio.

Na temelju tih saznanja, tužiteljstvo je htjelo pokrenuti novu parnicu, ali je sud odbio tako skupljene dokaze. Uporni Drath je uspio neformalnim kanalima doći do spisa razgovora između Resta i FBI-jevog agenta. Kada je rekao Restu da zna da je lagao, bivši boksač se slomio.

"Znao sam da nešto nije u redu, znao sam da je nešto bilo s rukavicama. Ali gledaj, znao sam da mogu do titule, da su tu treneri da ih slušam. Govorili su mi da ga samo udaram u lice kad su mi stavili rukavice. Kada sam vidio da mu glava postaje sve veća, nastavio sam. Htio sam ga ozlijediti", rekao je uplakani Resto, a onda je šokirao novim priznanjem.

"Prije nego je Lewis odnio rukavice u WC, došao je do mene. Bandažirao mi je rukavice, a onda je na njih stavio malo gipsa i vode. Prije nego što sam obukao rukavice, nisam više mogao ni pomaknuti šaku. Udarao sam Billyja cementom u glavu. Zašto? Puno je tu novca bilo uloženo. Lewis je to znao", zaključio je.

Posljednji susret s mozgom masakra

Dok se vozio s Drathom prema Floridi da se posljednji put suoči s Lewisom, Resto je priznao da je i on te večeri pio "magičnu vodu". "U bocu je Lewis stavljao ono što se daje astmatičarima. Nakon toga bi osjećao kao da ti je netko dao nova pluća", rekao je.

Prije susreta s Lewisom, Resto je otputovao do Collinsove žene i obitelji. Sve im je priznao i rasplakao ih, a one su mu oprostile i rekle da je tu puno više ljudi bilo uključeno i da su oni ti koji trebaju platiti. Resto se poklonio svojem bivšem suparniku na grobu i u dirljivoj sceni je tražio oprost što je ikad obukao te rukavice.

Za razliku od Resta, Lewis nikad nije priznao da je imao veze s tim. Njihov susret bio je na pola puta između bizarnog, dramatičnog i tragičnog, a pričali su jedva shvatljivim jezikom koji govore samo oni koji su karijeru gradili dobivanjem udaraca u glavu.

"Kako možeš reći da sam nešto napravio s rukavicama? Bio si mi poput sina, takvog sam te uzeo", rekao je Lewis, a tužni i iziritirani Resto mu je ponavljao: "Znam da si mi ti to stavljao na ruke. To nije bilo prvi put." Nova istraga nikad nije bila pokrenuta, a Lewis, koji je za dokumentarac tražio novčanu naknadu svaki dan, i dalje je dobro živio od boksa.

Resto nikad nije izašao iz zatvora

Iako mu je zabranjeno da bude borcima u kutu, često je trenirao borce u svojoj dvorani na Floridi i uzimao je bogate provizije. Pred kraj svog života je odlučio i svojom fizionomijom dati do znanja da je prevarant prve klase pa je ugradio zlatne zube, a spavao je s nekoliko kilograma nakita na sebi. Umro je 2020. godine.

Resto se vratio svojoj obitelji kojoj je pao kamen sa srca nakon što su 24 godine živjeli u mraku. "Sada znam da ja nisam proklet niti moje ime. Moj tata je napravio grešku i za nju je dobro platio", rekao je njegov mlađi sin Bryan. Sinovi su ga prihvatili i pet godina je živio s njima prije nego se vratio u Bronx gdje je radio s mladim borcima prije nego mu je 2012. godine posljednji put odbijen zahtjev da mu se odobri povratak u profesionalni boks.

"I dalje vidim samo Billyjevo lice kada treniram druge borce. Sanjao sam biti šampion, a zbog boksa sam ostao bez svega", rekao je u svojem zadnjem javnom istupu. Godinama kasnije se klupko počelo otpetljavati i sa svih strana. Tako su neki promotori tvrdili da su Collinsu i nakon meča s Restom nuđene borbe, a neki doktori tvrde da se i dalje mogao boriti.

Odlučio je ne boriti se jer mu je to naredio otac, koji je u tužbama protiv svih i svega vidio prečac do novca, tvrdili su. Sve oko ove borbe je odavno utihnulo, i ostalo je kao crna fusnota u povijesti sporta. Stoji kao jezivo upozorenje što se može dogoditi kada se pohlepi ukaže šansa. Umjesto na krov svijeta, boks je Collinsa odveo u grob, a Resta u zatvor iz kojeg nikad nije izašao.