U HRVATSKIM medijima nedavno je fokus dobila Stella Gotal, 32-godišnja hrvatska trenerica koja je prije nešto više od tjedan dana upisala izbornički debi na klupi ženske reprezentacije Gibraltara. Iako u svoje prve dvije utakmice nije uspjela doći do pobjede protiv Andore (0:2 i 1:3), napravila je velik korak u karijeri i odradila prvu seniorsku utakmicu kao stalna trenerica reprezentacije.

Nogometno je stasala u ŽNK Lepoglavi, gdje je započela i trenerski put sa samo 18 godina. U hrvatskom savezu radila je kroz mlađe ženske selekcije: bila je u stožeru U-15 reprezentacije, potom izbornica U-17 sastava, a dva je puta preuzimala ulogu vršiteljice dužnosti izbornice A reprezentacije. Početkom 2023. prihvatila je ponudu Saudijske Arabije te vodila U-17 reprezentaciju, uz asistentske uloge u U-19 i seniorskoj selekciji.

Reprezentaciju Gibraltara preuzela je u rujnu ove godine te nedavno odradila prve utakmice na klupi 185. reprezentacije svijeta. Gotal je vlasnica UEFA Pro licence, kojom se u Hrvatskoj mogu pohvaliti tek tri trenerice. Ove oglede iskoristila je i kao svojevrsne pripreme za iduću godinu kada s Gibraltarom ulazi u svoje prve kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2027., gdje će domaćin biti Brazil.

O svemu tome govorila je u intervjuu za Index.

Iza vas su prve dvije utakmice na klupi Gibraltara. Koji su prvi dojmovi?

Uzbuđenje je bilo veliko u stožeru i među igračicama. Kamp je bio kratak i intenzivan: dan putovanja, dva dana pripreme do prve utakmice s Andorom, pa opet dva dana do druge. Praktički smo odmah ušli u natjecateljski ritam, što nam je kao stožeru dalo realnu sliku o ekipi. Rezultat nije bio onaj koji smo željeli, ali vidjeli smo na kojim segmentima igre trebamo raditi i što fizički podići.

U debiju ste primili dva kasna gola, u drugoj utakmici ste zabili, što reprezentacija nije uspjela cijeli prošli ciklus Lige nacija. Vidi li se već pomak?

Igrali smo s malo vremena za pripremu, ali igračice su odlično upile informacije i ispoštovale zadatke. Primili smo u 89. i iz penala u 90+8., no u drugoj utakmici smo zabili i svjesno promijenili sustav da testiramo prilagodbu u kratkom roku.

Ove su utakmice bile priprema za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2027., prvo kroz europski ždrijeb. Najveći dobitak su energija i motiva­cija u skupini te potvrda smjera u kojem idemo. Zadovoljni smo ishodom kampa.

Vodili ste hrvatsku žensku seniorsku reprezentaciju ranije kao vršiteljica dužnosti, ali ovo je vaš službeni debi kao stalne izbornice. Ovo je ipak drugačije.

Tako je. Imala sam priliku voditi Hrvatsku dvaput, protiv Italije i Švicarske, obje utakmice u gostima. To mi je dalo prvo iskustvo rada sa seniorskom reprezentacijom kao samostalne trenerice, ali razina reprezentacije i kluba nije usporediva. Debi s Gibraltarom je novo iskustvo i nova era na mom putu. Priznajem da sam malo bila nervozna na debiju.

Kvalifikacije za SP vam počinju početkom iduće godine. Kakav je plan s reprezentacijom do tada?

Ždrijeb je u Ženevi 4. studenog pa ćemo doznati protivnike. Krajem studenoga i početkom prosinca planiramo domaći kamp s većim brojem igračica, uključujući nove i mlađe. Iz tog šireg rostera odabrat ćemo najbolje za kvalifikacije i postaviti ciljeve za sadašnji sastav i za generacije koje dolaze.

Kako ste postali izbornica Gibraltara? Kako je došlo do kontakta?

Angažman sa saudijskom U-17 reprezentacijom završila sam početkom lipnja. U tom razdoblju sudjelovala sam na Uefinim radionicama i u coach-mentor programu te bila tehnički promatrač na EP-u U-17. Kroz te profesionalne događaje uspostavila sam kontakte i, nakon što je postalo javno da odlazim iz Saudijske Arabije, došla sam do Gibraltara.

Dobila sam kontakt osobe Scott Weisman, head of Elite Football, odradila intervju i prezentaciju. Savez traži ljude s podlogom, znanjem i iskustvom, a kako su u fazi razvoja ženskog nogometa, procijenili su da se moj profil dobro uklapa. Bilo mi je važno vratiti se u europski nogomet i napraviti pomak na seniorskoj razini.

Jeste li dugo vagali ponudu ili ste je odmah prihvatili?

Odmah. To je bila jedina konkretna ponuda za mjesto izbornice seniorske reprezentacije u Europi. Prilika da vodim seniorke i sudjelujem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2027. u Brazilu bila je dovoljno jasna. Prihvatila sam bez dvojbe.

U nogometu se često kaže da su poznanstva ključna, a službeni procesi rijetki. Je li to još tako, osobito u ženskom nogometu?

Podijeljeno je. U Gibraltaru je natječaj bio javan i prošla sam cijeli proces intervjua i prezentacije. No znam da u nekim drugim reprezentacijama natječaji nisu javni i poslovi se često dogovaraju kroz poznanstva i mrežu kontakata.

Znači, trener(ica) mora biti proaktivan, prisutan na događajima, graditi odnose?

Da, to je važno. Mreža kontakata pomaže i za posao i operativno: razmjena utakmica za skauting, informacije o protivnicima, suradnja sa saveznim i klupskim trenerima. Dobre veze olakšavaju posao.

Jeste li kroz te događaje upoznali neke nogometne legende?

U ženskom nogometu da. Upoznala sam Sarinu Wiegman, a i bivše njemačke reprezentativke koje su sada trenerice. U Saudijskoj Arabiji radila sam s Lluisom Cortésem, koji je s Barcelonom osvojio žensku Ligu prvaka.

Koliko vam se život mijenja ovim poslom? Gdje ćete živjeti i koliko biti u Gibraltaru?

Pozitivno se mijenja. Gibraltar je mali i dogovor je da živim u Hrvatskoj, nakon dvije i pol godine u Saudijskoj Arabiji. Putovat ću u Gibraltar za kampove i utakmice te na skautiranja domaće lige. Tako ću spojiti rad s reprezentacijom i više vremena s obitelji i prijateljima.

Živjeli ste u Saudijskoj Arabiji dok ste bili izbornica. Obično izbornici ne moraju seliti, zašto ste vi morali?

Bilo je korisno, ne teret. Saudijski savez masovno ulaže u ženski nogomet, od infrastrukture do razvoja klubova koji danas imaju seniorke i mlade (U-17 i mlađe). Da biste imali stvarni uvid u igračice i ligu, morate biti ondje.

Svi smo radili iz Rijada: tjedni sastanci, obilazak klubova, skautiranje po dobnim kategorijama. Razvoj je vrlo brz, dovode trenere i igračice iz inozemstva, a domaće baze u mlađim kategorijama su velike. Zato je živjeti tamo bilo nužno i pozitivno.

Kako Gibraltarcima "sjedaju" Hrvatska i ljudi iz našeg nogometa? Jesu li Modrić i društvo bili atrakcija kad je muška reprezentacija igrala tamo? Jeste li već o tome razgovarali?

Jesmo. Bila sam na utakmici Hrvatska - Gibralar u Varaždinu. Gibraltar je mala zemlja i nogomet je jedno od glavnih društvenih događanja. U muškoj kategoriji nogomet je broj jedan, dok je u ženskom prvi sport netball. Za njih je Hrvatska velika nacija i imaju veliko poštovanje kad igraju protiv takvih suparnika. To im je posebno i doživljavaju s respektom.

Jedna ste od tri hrvatske trenerice s Uefinom Pro licencom. Koliko je teško doći do tog statusa?

Teško je i dugotrajno. Licence se stječu postupno, od UEFA C do B, zatim A i naposljetku Pro. Svaka razina ima svoje zadatke, module i ispite. Na Pro tečaju imali smo desetak modula koji su trajali gotovo dvije godine, uz praktične zadatke, analize utakmica i prisustvovanja treninzima svih reprezentacija.

Kad sam ja upisivala, postojala je dobna granica od najmanje 28 godina. Nije bilo lako, ali isplatilo se. To smatram krunom svoje trenerske edukacije.

Ako netko krene od nule, koliko sve skupa traje da dođe do Pro licence?

Krenula sam s 18 godina, kao igračica ŽNK Lepoglave. Tada sam znala da ću upisati Kineziološki fakultet i u klubu su mi ponudili da vodim djevojčice jer smo tek pokretali mlađe kategorije.

Uvijek mi je san bio biti učiteljica tjelesnog, pa je to bio savršen početak. Prvu, C licencu, stekla sam s 18 godina, B licencu tijekom studija, A licencu nakon magisterija na Kineziološkom fakultetu, a nakon prakse i iskustva u reprezentacijama upisala sam Pro.

Kažete da su vam uzori Jose Mourinho, Igor Bišćan, Nenad Bjelica i Jill Ellis. To je zanimljiv popis, što ih povezuje?

Taj popis datira s početka moje karijere, ali se s vremenom promijenio. Danas imam više ženskih uzora. Mourinho mi je i dalje broj jedan jer zna držati ekipu na okupu i upravljati različitim karakterima, što je jako važno u reprezentaciji.

Uz njega izdvojila bih Sarinu Wiegman, izbornicu Engleske, koja je osvojila nekoliko naslova, te Emmu Hayes, bivšu trenericu Chelseaja i sadašnju izbornicu SAD-a. One su svijetli primjeri uspjeha u ženskom nogometu i pokazuju da i trenerice mogu doći do vrha.

Mourinho zna držati momčad, ali zna biti i temperamentan. Jeste li i vi takvi u svlačionici?

Ne, taj dio ekscesa mi se ne sviđa. Glasna sam, ali u pozitivnom smislu: volim biti uz liniju, voditi ekipu i davati igračicama korisne informacije u hodu. Smatram da trener treba biti podrška, a ne pritisak. Ne vičem negativno, ne koristim ton koji ruši autoritet. Kod mene toga nema, vjerujem u komunikaciju i povjerenje.

Vodili ste i mušku svlačionicu. Postoje li razlike koje ste primijetili između muških i ženskih svlačionica?

Vodila sam juniore U-19 u NK Ivančici, paralelno sam bila izbornica U-17 Hrvatske i radila s mentorom Evenom Pellerudom. Po iskustvu: igračice brže upijaju informacije, ali teže ih implementiraju u utakmici. Kod mladića je obrnuto – treba im više vremena za usvajanje, ali su tehnički potkovaniji.

Je li to posljedica sustava, s obzirom na to da se muški nogomet ranije i snažnije razvijao?

Da, ali se brzo mijenja. Današnje seniorke često su počinjale nakon 10. godine, dok su dječaci imali razvijen sustav od najranije dobi, već s pet-šest godina. Sada i djevojčice sve ranije ulaze u nogomet i baza se širi.

Što još pravi razliku u razvoju?

Dječaci, neovisno treniraju li u klubu, mnogo vremena provode na terenu nakon škole i bruse tehniku. Djevojčice često nemaju tu mogućnost jer nemaju s kim igrati izvan kluba. Zbog toga dječaci ukupno provode više sati s loptom, pa im je tehnika nerijetko naprednija.

Imate 32 godine, što su rane trenerske godine i u ženskom i u muškom nogometu. Kako objašnjavate trend sve mlađih trenera, kao u slučajevima Juliana Nagelsmanna, koji je preuzeo Hoffenheim s 28 godina ili Fabiana Hürzelera, najmlađeg trenera u povijesti Premier lige (31)?

Godine i spol nisu presudni. Bitni su znanje, iskustvo, kompetentnost, organiziranost i komunikacija. Igrači i igračice dobro reagiraju na trenera koji zna što radi. Mladost može biti prednost jer si generacijski bliži ekipi, lakše razumiješ njihove navike i način razmišljanja te brže uspostaviš dobru komunikaciju.