DINAMO je u zadnja tri tjedna drastično podigao formu i uoči derbija 24. kola SuperSport HNL-a protiv Osijeka na Opus Areni (nedjelja, 17:30) u jako je dobrom raspoloženju. Sergeja Jakirovića posebno veseli sve bolja i sigurnija igra obrane, koja je u zadnjih pet utakmica primila samo jedan gol i to od Betisa u Maksimiru.

Za to je najzaslužnija činjenica da je Jakirović konačno standardizirao obranu, a silom prilika na gol je, osim na utakmici s Goricom u SuperSport Kupu, sve standardniji Ivan Nevistić. Golman kojeg je Dinamo 2021. kupio od Rijeke za tri milijuna eura nije imao puno prostora kraj Dominika Livakovića.

Kad je Livaković ljetos otišao u Fenerbahče, Nevistić je bio njegov logičan nasljednik, ali mu je trebalo vremena da uđe u formu. Kao i čitava momčad, i on je proživljavao dramu oko svoje pozicije, završio je i na klupi, ali je sad sve standardniji.

Postali ste standardni golman kad je Livaković otišao, ali nakon slabijih utakmica i vas i čitave momčadi završili ste na klupi. Je li vam to pomoglo ili odmoglo?

Ha, iz ove perspektive možda izgleda kao da mi je dobro došlo, ali što bi bilo da sam ja u tom trenutku počeo sumnjati u sebe? Moglo me to ubiti i možda mi ugasiti karijeru, ali je na kraju sve do tebe samoga. Kako gledaš na tu situaciju, kako ćeš je okrenuti u svoju korist.

Sigurno da sam bio ljut prvih dan, dva i razočaran, ali shvatiš da nemaš ništa od toga što si ljut. U toj situaciji imaš dvije opcije - ili ćeš biti ljut, negativan i razočaran ili ćeš reći "OK, to što je bilo - bilo je i idemo dalje".

Zagorac mi je uvijek bio podrška, ali i ja njemu. Naš odnos se nije mijenjao, uvijek smo se podržavali. Ni u ludilu nisam želio da on slučajno s moje strane osjeti neku negativu niti je on želio da je ja osjetim. Mi se, prije svega, jako poštujemo i tu nije bilo nikakvih problema bez obzira na to tko je igrao.

Ne znam je li mogao biti lošiji trenutak za postati prvi golman od početka ove sezone, ha, ha. Mislim da u tom periodu ni za jednog igrača nisi mogao reći da je u bog zna kakvoj formi. Naravno da su neki igrači, koji su duže ovdje i koji su pobjeđivali, imali malo više kredita, što je i normalno, pa se njih nije toliko kritiziralo.

Malo više na udaru smo bili mi noviji igrači, a mislim da to nije bilo fer. Kad cijela ekipa igra loše, ne možeš ni ti biti puno bolji i obrnuto. Da, bilo je teško. U polusezoni sam razgovarao s trenerom i rekao mi je da postoji mogućnost da ću braniti protiv Betisa i u Kupu, jer je bila ideja da imamo dva golmana u ritmu.

Nisam do dva dana prije utakmice znao da ću braniti protiv Betisa jer je Zagi imao nekih problema s prstom i kukom. Super se osjećam, pun sam samopouzdanja, ali nije na meni da odlučujem.

Kad ste dolazili u Dinamo, jeste li računali da ćete puno ranije postati prvi golman?

Jesam. Neka ideja je bila da će Dominik Livaković otići i da ću ja stati na gol jer je on zaista branio vrhunski i stalno se pričalo o njegovu transferu. Na kraju se sve skupa odvilo malo drukčije, ali sad je sve dobro. 

Nije mi bilo lako, bilo je puno turbulencija, ali to je normalno kad si igrač Dinama. Ja sam se uvijek u Dinamu dobro osjećao, jer sam uvijek želio biti ovdje, još dok sam bio klinac. Nije to nikakvo podilaženje bilo kome, nego činjenica.

Kako se nosite s pritiskom u Dinamu s obzirom na to da ga u Varaždinu i Rijeci manje-više nije bilo?

Ne postoji mjerna jedinica za pritisak. Ne možeš ti reći da je na nekoj imaginarnoj skali od jedan do deset u Dinamu pritisak devet, a u Rijeci, ne znam, tri. Sve je stvar percepcije. No, sigurno da je u Dinamu pritisak najveći i ti se na to u karijeri kroz igranje u Varaždinu i Rijeci uopće ne možeš pripremiti.

To moraš osjetiti kad dođeš u Maksimir. Meni osobno to nije problem i dobro se s tim nosim. Sigurno da je veći taj općeniti pritisak i sa strane medija, navijača i svih, to se ne može uspoređivati ni s čime. 

Koliko je vama kao golmanu problem bio što je bilo puno rotacija u momčadi tijekom sezone, a najviše u obrani?

To je bio najveći problem jer nemaš stabilnost u obrani. No sve te rotacije koje su se događale su bile opravdane, jer smo ušli u fazu u kojoj praktički nitko nije igrao dobro, bilo je dosta ozljeda i trener je, normalno, tražio neku dobitnu kombinaciju.

S te strane mi je to apsolutno jasno. Ali, kažem, meni kao golmanu je istovremeno bilo i dosta teško, jer ne možeš se naviknuti na nekoga, dobiti sigurnost i uigrati se ako se igrači stalno mijenjaju. 

Koji vam je bio najteži trenutak ove sezone?

Gorica, kad smo izgubili kod njih 2:1. To mi je bila najteža ne samo utakmica nego i noć ove sezone. Vodili smo i oni su na kraju okrenuli i ja sam primio taj gol o kojem se pričalo. Od deset takvih situacija, ti kao golman obraniš osam, jedna bude stativa i jedna uđe i baš taj je bio taj jedan put.

I ti možeš glavu razbijati pet dana kako se to dogodilo, ali dogodilo se, pogodio mi je kroz noge baš tad i to je to. Kao i u Osijeku par tjedana ranije. Kako se kaže, "kroz uši", od jedne stative u drugu i u gol i što da se ja opravdavam?

Neke stvari u nogometu je teško objasniti, koliko god vam to zvučalo kao floskula. Nekad napraviš sve dobro i primiš neki glupi gol, a nekad sve krivo, budeš krivo postavljen i nešto obraniš pa si heroj.

Često puta odluče sitnice. Evo, protiv Varaždina sam obranio penal Marku Dabru vjerojatno zato što ga dobro poznajem. Zajedno smo trenirali u Lokomotivi, pucao mi je puno penala na treninzima i pretpostavio sam u koju će stranu pucati. Pogodio sam, ali mogao je on baš taj put promijeniti odluku i ja ne bih ispao nekakav junak. 

Ovo je za Dinamo bila jako turbulentna sezona. Dosta sitnica prevagnulo je na jednu i drugu stranu, ali u zadnje vrijeme igrate sve bolje. Jeste li sad u prednosti u odnosu na Rijeku i Hajduk?

Ova sezona je bila pravi rollercoaster. Vidite kako se to sve mijenja iz tjedna u tjedan. Mi imamo veliki respekt prema Rijeci i Hajduku, ali smo najkvalitetnija momčad i jako puno nas se tu pita. Mi moramo gledati samo sebe, uopće se ne zamarati s njima, nego sa sobom.

Mislim da će Dinamo biti prvak, ne samo zato što imamo najbolju ekipu nego zato što su i odnosi među nama u svlačionici stvarno sjajni. Ne treba zaboraviti da mi igramo i Europu i da smo odigrali puno više utakmica nego ostali. Nije lako dva i pol dana nakon Betisa igrati protiv Rijeke. Nije baš isto nama i Rijeci, koja je imala sedam dana odmora. Nije to alibi, nego činjenica.

Pomaže li vam ili odmaže to igranje u Europi, osobito u ovoj fazi sezone?

Meni je najljepše kad igraš svaka tri dana, a osobito u Europi. S druge strane, činjenica je da se igrači troše, da će biti vjerojatno nekih ozljeda i da zbog toga moraš imati širi kadar. Sigurno je ljepše kad igraš Europu, ali i puno, puno zahtjevnije.

Do kraja sezone gostujete kod Osijeka, Hajduka i Rijeke, a tek s Osijekom još jednom igrate na Maksimiru. Koliko će derbiji odlučivati?

Ništa to ne znači. Mi se mučimo protiv Varaždina, Hajduk na kraju jedva pobijedi Rudeš, Rijeka isto negdje izgubi bodove, nema tu laganih utakmica. Nama će možda najlakša utakmica biti na Poljudu, takva je liga. Ne možeš protiv nikoga računati na bodove unaprijed, svi mogu protiv svakoga.

Smeta me i to kad se priča da mi ne želimo titulu kao neki drugi klubovi. Nije stvar želje, stvar je toga da se stvari nekad poklope, a nekad ne. Ne može mi nitko reći da mi ne želimo više od Hajduka ili Rijeke, to su gluposti. 

Hoće li biti drama ako Dinamo ne osvoji naslov prvaka?

Svi su navikli da Dinamo bude prvak, tako da bi bilo veliko iznenađenje. Ja to gledam ipak malo drukčije. Mi igrači ne smijemo biti na valu euforije i depresije navijača, nego u balansu. Ne smijemo mi sami sebi nametati neki pritisak da moramo biti prvaci jer će nam to samo stvarati dodatni pritisak, kojeg je ionako previše. 

Ako budemo prvaci, mi ćemo biti najsretniji na svijetu. Ako ne budemo, bit ćemo strašno razočarani, ali doći će sutra novi dan, opet će se igrati nogomet. Naravno da će biti teško, ali život neće stati. Kad je Rijeka 2017. bila prvak Hrvatske, bio je smak svijeta za Dinamo. I što se dogodilo? Dinamo je bio prvak sljedećih sedam godina.

Je li se teže bilo boriti za ostanak u Varaždinu ili za titulu u Dinamu?

Kad sam bio u Varaždinu, mislio sam da je borba za opstanak najteža stvar na svijetu. Onda sam došao u Dinamo pa vidio što je teško. Iako, u Varaždinu je bilo stvarno kritično i to mi je bilo veliko iskustvo. Ja sam imao 21 godinu, bili smo u bezizlaznoj situaciji dok nije došao Samir Toplak.

Imao sam osjećaj da će se klub ugasiti ako ispadnemo u drugu ligu, jer to ne bi bilo prvi put da se tako nešto dogodi. Nama su dolazili ljudi koji tamo rade i govorili nam: "Dečki, molimo vas, nemojte ispast', ne znamo hoćemo li imati posao sutra." Ti imaš 21 godinu i to čuješ pa 'ajde stani na teren i igraj. Nije to lako, ali je bila velika i sportska i životna škola.

Bili ste i u Rijeci u kojoj ste skupljali europsko iskustvo. Kako je bilo na Rujevici?

Rijeka je bila veliko iskustvo, osobito u Europi. Mi smo u skupini Europa lige igrali s Napolijem, Alkmaarom i Real Sociedadom. Ne znam jesmo li mogli težu skupinu izvući, a Real Sociedad je, ako se ne varam, tad bio prvi na tablici u španjolskoj ligi. U tako jakoj skupini smo osvojili četiri boda i u skoro svakoj utakmici smo bili u egalu.

Puno sam naučio u Rijeci, imao sam odlične trenere i bilo mi je lijepo. Puno sam naučio igrati s nogom, kako sudjelovati u izgradnji igre iz zadnje linije, kako se postavljati i sve to mi je puno pomoglo.

Sličnu sezonu kao i vi proživio je i Maxime Bernauer. Dočekan je kao pojačanje, ispao je razočaranje, a sad je opet jedan od najboljih...

Dajte mi recite u kojeg igrača, koji je došao u Dinamo, se nije sumnjalo? Tako je to kod nas u društvu, a pogotovo oko Dinama. Maxa jako cijenim i kao igrača i kao dečka. Donio nam je jako puno u otvaranju igre, miran je na lopti, a ni ja ne volim nabijati i s njim se jako dobro razumijem.

Jako je lijepo s njim igrati. Sve što mu se događa je apsolutno zaslužio jer i kad nije igrao je trenirao maksimalno i davao sve od sebe. Pomogao mu je i Theophile-Catherine, koji je mašina. Brutalno je kako čovjek igra u tim godinama i koliko sigurnosti daje svima oko sebe. To je neprocjenjivo.

Kevin je defenzivno jedan od najboljih igrača s kojima sam igrao i ta njegova stabilnost svima pomaže, osobito Maxu. Njih dvojica su odlična kombinacija. Pogledajte malo kakve paseve Bernauer daje, kako probija linije. Jako je bitno da Dinamo ima takve stopere, koji ne nabijaju, jer ne gubiš posjed i puno lakše igraš.

SHNL je liga s jako puno dobrih golmana. Kako ocjenjujete svoje kolege?

Ni za jednoga golmana u HNL-u ne možete reći da je loš, svi su dobri. Rudeš je zadnji na tablici, ali i oni imaju sjajnoga golmana koji se ističe na svakoj utakmici. Protiv nas je bio odličan, čovjek svaki vikend puno toga brani. Svaki klub, da sad ne nabrajam imena, ima top golmana, a to je sve rezultat odličnih golmanskih škola u Hrvatskoj.

Siguran sam da nijedan golman iz HNL-a ne bi imao nikakvih problema u inozemnim ligama. Smatram da bi ih se puno više cijenilo da brane vani nego što ih se cijeni kod nas. U Varaždinu sam svaku utakmicu imao četiri, pet obrana, primiš dva gola i ti si kralj, svi pišu bajke o tebi.

Nije isto u Dinamu i Varaždinu. Ti u Dinamu 35 minuta stojiš i onda imaš jednu reakciju. Ako ta reakcija nije dobra, primaš gol i drama. Najteže je golmanima u Dinamu i Hajduku. Meni je u Europi puno lakše braniti nego u SHNL-u.

Ideš u goste Betisu, velikoj momčadi, i ne možeš reći da moraš pobijediti. Stalno imaš posla, stalno si "unutra" i top ti je. Dođe ti Varaždin, stojiš sat vremena ne terenu i onda penal u 86. minuti. Da primiš gol, nitko ne valja, sve je katastrofa.

U zadnje vrijeme vratili su se i navijači, Maksimir je često rasprodan. Koliko vam to znači?

Ja zaista ne znam jesu li navijači svjesni koliko oni nama znače. Ne mogu vam ja reći koliki je gušt igrati u onakvoj atmosferi, pred punim stadionom. Kad izađeš iz tunela na Maksimir i vidiš ono sve... To je ogroman vjetar u leđa, koji svaki igrač na terenu osjeti i to uopće nisu floskule. Puno je lakše igrati, doslovno osjetiš da te netko gura prema naprijed.

Otkud vi u nogometu i kako ste završili na golu?

Brat je isto golman i dok sam bio mlađi, išao sam njegovim stopama. Kao klinac sam igrao špicu, klasika, na ovu visinu moju. Bio sam dobar iako sam uvijek htio braniti. Čak mi treneri nisu dali da branim, tjerali me u napad, ali onda sam ipak počeo braniti sve više. Biti golman je istovremeno jako teško i jako lijepo, ali baš zato to toliko volim.

Puno si izloženiji nego drugi igrači i nema skrivanja, ne možeš se provući. Neki drugi igrač može pogriješiti tu i tamo da to prođe ispod radara, a ja ako krivo dodam i primim gol će me razapeti. Baš zato mi se to sviđa, iako mi je jasno da je to nekome čudno. Moraš svaku utakmicu biti dobar i to mi je gušt. 

Koliko imate vremena gledati i pratiti vrhunske svjetske golmane?

Dok sam bio malo mlađi, nije bilo toga na YouTubeu vezano za vrhunske golmane što ja nisam pogledao. U to vrijeme sam po tri, četiri sata gledao treninge, snimke, neke obrane. I danas kad imam slobodnog vremena gledam neke treninge ili utakmice ovih top golmana.

To mi je pomoglo u karijeri, osobito dok sam bio mlađi jer sam ih kopirao. Najviše Gigija Buffona, Artura Boruca, kojeg ljudi možda ne znaju toliko, i Renea Adlera. Dok si mlađi, to puno bolje upijaš i puno brže učiš. Sad više obraćam pozornost nekim detaljima.

Tko je najbolji golman na svijetu?

Alisson i Ederson. Alisson je najkompletniji golman, ima sve. Brz je, tehničar je, igra nogom... A Edersona kad vidiš koji gard ima, to je strašno. Izgleda kao da ga ništa ne može izbaciti iz takta. Tu snagu koju on ima u nogama ja nisam vidio ni kod jednog veznog igrača. On iz koraka ispuca loptu od svojeg peterca do protivničkog šesnaesterca, ma nevjerojatno.

Kod njega mi se najviše sviđa, a to sad najviše gledam kod golmana, kako reagira kad nešto pogriješi ili skrivi gol. Fascinantno je koliko je hladan i stabilan što god se dogodilo. To jako cijenim kod golmana. Manuel Neuer je isto takav. Mene su pogreške ranije puno više dirale nego danas, sad sam ipak smireniji jer sam dosta toga prošao iako imam ja još prostora za napredak.

Kako se opuštate?

Manje-više kao i svatko. Kave, večere, volim jako čitati i, klasika, gledam serije. Inače me dosta zanimaju psihologija i sociologija pa se i time bavim koliko stignem. Ima tu puno knjiga i stvari koje ti mogu pomoći i kao golmanu.

Razmišljate li i o reprezentaciji?

Stvarno bi bilo neozbiljno da pričam o reprezentaciji nakon što sam dobro branio četiri utakmice. Nisam ja tip koji će se gurati preko medija. Da se ne lažemo, tko god je Hrvat i bavi se nogometom želi igrati za hrvatsku reprezentaciju. Sad o tome nema nikakvog smisla pričati. Koncentriran sam samo na Dinamo, da budemo dobri i da budemo prvaci. Bit ćemo, a za ostalo će doći vrijeme.