U NAJVEĆOJ od svih utakmica sezone koje je Dinamo igrao od kolovoza naovamo, onoj jučerašnjoj na Rujevici, sve je izgledalo kao da će se Sopićevo proročanstvo i obećanje o Zmajevom gnijezdu obistiniti. Aktualni prvak nije postojao na terenu, a u prvih 59 minuta nije imao nijedan udarac - ne u okvir, nego uopće prema golu suparnika.

U 59. minuti Josip Mišić pucao je glavom visoko iznad gola nakon jednog kornera, a Dinamo ni u idućih 15 minuta nije uspio zaprijetiti Nediljku Labroviću. Do kraja utakmice u kojoj je gubio 1:0 imao je samo još dva udarca prema golu. Oba su ušla i aktualni prvak došao je na korak do još jedne titule.

Ono što se događalo na terenu prije ta dva gola sada više nije bitno. Bilo je važno samo uzeti bodove. Rijeka je u igri napravila puno više da preuzme čelnu ulogu na ljestvici, a Dinamo je još jednom pokazao nepodnošljivu lakoću pobjeđivanja i preokreta kada se čini da nade više nema. 

Kada napraviš skoro sve krivo, a suparnik to ne kazni

Dinamov trener odlučio je ponovno igrati s dva napadača pa je Sandro Kulenović našao svoje mjesto uz Brunu Petkovića. No imao je hibridnu ulogu i veći dio susreta proveo je na desnom krilu pa je sada već tradicionalnih 3-5-2 Dinama prelazilo u igru s četiri u zadnjoj liniji, a činilo se da se to ne događa po zamišljenom obrascu, već kao slučajna nuspojava onoga što se dogodi u igri.

Nedorečenost je bila glavni problem Dinama u cijeloj utakmici. Dinamo je znao koliko je opasna Rijeka kada joj se dozvoli da preuzme ritam utakmice pa su poduzete sve mjere da se izbjegne ikakav rizik u izgradnji napada i onemogući suparniku da osvaja lopte na Dinamovoj polovici. Kako to često biva, opreznost je prešla u kroničnu nemoć u napadu.

Petar Sučić igrao je puno bliže Josipu Mišiću nego inače, a u identičnu zonu spuštao se i Petković. Plavi su sami sebe zagušili i maksimalno olakšali posao domaćinu s obzirom na to da su se tri igrača ključna za progresiju napada kroz sredinu terena mogla vrlo često uhvatiti za ruke koliko su bili blizu.

Problemi u tom dijelu terena natjerali su Dinamo da napada preko bokova, ali nije smislio ništa bolje od dugih lopti na Kulenovića. Bilo je neobično vidjeti da je SHNL došao u fazu u kojoj su Dinamu u derbiju duge lopte iza visoko postavljene suparničke obrane glavna metoda napada.

Rijeka je to s lakoćom kontrolirala i svojim klasičnim brzim napadima, u kojima otvara sredinu terena da bi lopta stigla na suprotni bok, relativno jednostavno ulazila u zadnju trećinu terena i tjerala suparnika da se povlači.

Treba napomenuti i kako bolju i smisleniju igru u prvom poluvremenu nije uspjela okruniti većim brojem dobrih šansi, nego je uglavnom prijetila izdaleka. No jasno je da je u takvom omjeru snaga ekipa koja se brani u stalnoj opasnosti da joj jedan odbijanac, krivo prosuđen skok ili greška u postavljanju presude.

Rijeka je zasluženo povela, ali onda je i ona imala sreće

Uskoro je momčad s Kvarnera povela preko Marka Pjace, koji je fantastično izveo penal, ali je onda fortuna i nju pogledala. Mađarski sudac Tamas Bognar već je u prvom poluvremenu pustio oštriju igru, ali je čak i u tako labavom kriteriju propustio opaliti nekoliko čistih žutih kartona s obje strane.

Start Lindona Selahija iz prvog dijela, u kojem je albanski veznjak zaradio žuti karton, komotno je mogao završiti isključenjem. Ako se to i može svesti pod sudački kriterij, činjenica da u drugom dijelu nije dobio drugi žuti karton zbog starta nad Baturinom bila je čisti poljubac sreće.

Gotovo svi derbiji odrađeni pod stranim sucima dosad su zaslužili vrlo visoku ocjenu u tom segmentu. Mađar se nije dobro snašao, ali nitko nije ni špekulirao o nekoj namjeri, što pokazuje da je HNS pogodio ovom odlukom barem kratkoročno.

Rijeka nije ništa krivo napravila ni u ovoj utakmici ni u ovoj sezoni, ali Dinamo je Real Madrid

Utrka za prvaka još nije službeno gotova, ali dojam je da Dinamo ne može i neće prosuti ovakvu prednost. Četiri boda prednosti tri kola prije kraja uz bolji raspored i međusobni omjer od glavnog konkurenta po svim zamislivim scenarijima morali bi biti dovoljan kapital za obraniti naslov.

Rijeka može biti ponosna na ovu sezonu i ne može se reći da je igdje kiksala, od selekcije kadra i taktičkih rješenja do povijesno dobre serije pobjeda u drugom dijelu prvenstva. Ništa krivo nisu napravili ni u ovoj utakmici, ali to nekad nije dovoljno.

Bruno Petković još je jednom pokazao da je čovjek za najveće stvari, a činjenica da je jedan od najosporavanijih Dinamovih igrača sjajnim potezom prelomio utakmicu i okrenuo rezultat pokazuje koliko je priča o kadru preslabom i za ligu bila šuplja.

Isto onako kako Plavi prosipaju bodove u prvom dijelu sezone jer su za razliku od konkurencije izranjavani europskim obvezama, tako im to neprocjenjivo iskustvo igranja velikih utakmica koje njegove najveće njuške imaju donosi prednost u ovakvim derbijima. 

Čak i kad Dinamovi protivnici skoro sve naprave dobro, protiv sebe imaju momčad koja ne paničari, koja zna čitati tijek utakmice i da će njezina šansa kad-tad doći. Čak i kad ne odigra ništa, zna da to nije razlog da potone i ne ukrade bodove. Derbi na Rujevici još je jednom potvrdio da je Dinamo u SHNL-u ono što je Real Madrid u Ligi prvaka.