HRVATSKA nogometna reprezentacija u nedjelju na Parku prinčeva otvara Euro protiv Turske. 

 

O tome kako vide šanse Hrvatske u Francuskoj i koje su glavne prednosti i mane Čačićeve momčadi, razgovarali smo s novinarima iz regije.

 

Za Index su komentirali Omar Tipura, sportski novinar portala Klix.ba iz BiH, Dejan Stanković sa srpskog Mozzartsporta, Branko Krivokapić iz crnogorskih Vijesti te novinar slovenske Nogomanije Klemen Kos.

 

 

Omar Tipura: Ždrijeb nije bio naklonjen Hrvatskoj. Uz činjenicu da ste u najtežoj grupi, osvajanjem drugog ili trećeg mjesta putujete na prvog iz grupa A, B i E, a to su vjerojatno Francuska, Engleska i Belgija. Dakle, za plasman među osam najboljih - osminu finala ne smatram uspjehom za Hrvatsku - imate zadatak rušiti najteže selekcije Eura. Obzirom na svu atmosferu i kaos koji kod vas vlada, pogotovo tijekom posljednjih godinu dana, mislim da ekipa nije dovoljno spremna da bilo koji meč riješi rutinski. Stoga, trebate spremiti nešto jako za smirenje, jer svaki vaš meč mogao bi biti "luda kuća".

 

 

Dejan Stanković: Hrvatsku vidim u nokaut fazi, iako imate najtežu grupu. Ali imate i sa čim se “pohrvati" s ostalima. Mislim da bi prva utakmica s Turskom mogla biti presudna. Turci igraju veoma dobro i ako od njih izgubite,protiv discipliniranih Čeha mogli bi imati problema jer tada bi morali krenuti na sve ili ništa, a protiv njih to nije lako. Ipak, objektivno, Hrvatska ima momčad za osminu finala.

 

Branko Krivokapić: Na obilježavanju punoljetnosti najvećeg dometa hrvatske nogometne povijesti, trećeg mjesta na Mundijalu 1998. godine, Hrvatska se vraća u Francusku. Ipak, ova generacija, bez obzira na veliki broj klasnih pojedinaca i velikih imena, ne ostavlja dojam da je toliko talentirana, homogena, a ni, nogometnom terminologijom rečeno, napaljena i sportski drska da bi dostigla uspjeh Šukera i društva. Vjerujem da bi i prolazak teške grupe, za što objektivno Čačićev sastav ima dovoljno referenci, bio pun pogodak. Međutim, ne bi me iznenadio i scenarij u kojem, recimo, "Vatreni" završavaju nastup na Euru pobjedom nad Španjolskom, uz prethodne nepovoljne ishode u mečevima sa Turskom i Češkom.

 

Klemen Kos: Rezultat Hrvatske na Europskom prvenstvu, imam dojam, jako je nezahvalno prognozirati. Realno je sigurno dovoljno kvalitetna za četvrtfinale ili više, ali sa obzirom na njezine interne probleme i napetu situaciju oko reprezentacije moglo bih završiti i sa kalvarijom. Imate tešku skupinu, no smatram kako će se plasirati u drugi krug.

 

 

Omar Tipura: Kada bi čovjek s Otoka - odakle dolaze četiri zemlje sudionice Eura - uzeo popis Hrvatske, rasplakao bi se na vaš vezni red i napadačke opcije te bi molio da ne stanete nasuprot njegove reprezentacije. I to je vrlina Hrvatske - fantastičan igrački kadar koji, što želim posebno naglasiti, dugo godina igra skupa. Tu posebno mislim na okosnicu Srna-Ćorluka-Modrić-Rakitić-Mandžukić. 

 

Mane? Bit ću možda grub, ali nekada je to lakši način za objašnjenje, mana je sve ostalo. Od svih trenera u grupi D, vaš ima daleko najkraći staž na klupi, a čak i u usporedbi sa svim ostalim trenerima na Euru, mislim da je prvi u toj nezahvalnoj koloni. Prirodnog lijevog beka ste poveli samo zato što ima lijevu nogu. Još ne izgleda definirano hoćete li igrati s dva napadača ili s dva krila, jer nijedno ni drugo nije zadovoljilo ukus. I ono najvažnije, izgleda da dva velemajstora u veznom redu još uvijek niste pretvorili u vrhunski tandem. Modrić i Rakitić bi mogli biti hrvatska verzija Lamparda i Gerrarda - jedan od najvećih dvojaca bez zajedničkih lovorika.

 

Dejan Stanković: Neću ispasti previše pametan kad kažem da su Luka Modrić i Ivan Rakitić glavni hrvatski aduti. Takav potencijal u vezi rijetki na Euru imaju. Javnost ih u Srbiji posebno cijeni, možda baš zato jer mi godinama nemao takve veličine koje su sposobne kreirati napad ni iz čega. 

 

Mario Mandžukić je također dokazana klasa, mali Pjaca bi po meni mogao biti jedno od otkrića turnira ako dobije pravu šansu. Ne znam baš kakva je situacija sa Mateom Kovačićem, on je ostavio odličan dojam u dva meča sa Srbijom u kvalifikacijama za Mundijal 2014. Što se tiče mana, odsustvo Lovrena ozbiljan je hendikep, taj bi detalj mogao skupo koštati Antu Čačića. Posebno zato što od prijatelja iz Hrvatske čujem da bi to moglo imati veze s Mamićevim uhićenjem? Znam i da vas muči i lijevi bek, a Darijo Srna već je u poznim godinama. Velik je on igrač, ovdje ga baš vole jer je uvijek bio više nego fer i korektan, ali odavno je prošao zenit. Obrana je, dakle, generalno upitna. Ali, svaka čast onome tko uzme loptu Rakitiću i prije svega Modriću. Taj sam igra kad je raspoložen.

 

 

Branko Krivokapić: Prednosti - Modrić i Rakitić. Mane  - Modrić i Rakitić. Nakon dugih, iscrpljujućih sezona u Španjolskoj, u situaciji u kojoj su svaki meč tokom posljednjih mjeseci igrali "na nož", pitanje je u kojoj mjeri će se emotivno i psihološki oporaviti za nastup na Euru. Hrvatska ima desetak nogometnih virtuoza. Je li i skladan orkestar? Uz to, upitno je koliko će izbornik Ante Čačić uspjeti mobilizirati ekipu i iz nje izvući motivacijski maksimum.'

 

Klemen Kos: Prednosti hrvatske reprezentacije su jasne čak i onima koji se ne razumiju osobito u nogomet, izvrstan kadar, po mom mišljenju možda čak i jači od reprezentacije iz 1998. godine. Glavni nedostatka su dva. Sumnjam da je Ante Čačić izbornik koji će se znati snaći u kriznim situacijama, a njih će sigurno biti na Europskom prvenstvu. S drugim nedostatkom možda se mnogi neće složiti, ali smatram kako Hrvatska zapravo nema pravog vođu u reprezentaciji. Ima mnogo odličnih igrača, ali nitko od njih nije nositelj igre svog kluba. Svi igraju u najvećim europskim momčadima i za očekivati je kako će se svojim autoritetom odmah nametnuti u reprezentaciji, koja je kvalitetom ispod Reala ili Barcelone, ali to nije nužno tako. Lider bi mogao biti Ivan Rakitić, ali onaj iz Seville. Hrvatska ima momčad o kojoj ostale reprezentacije u regiji mogu samo sanjati, ali opet ne vidim igrača koji će u prijelomnim trenucima preuzeti odgovornost, a na velikim natjecanjima to je najvažnije.

 

 

Omar Tipura: Znam tko je Ante Čačić, jer sam krajem prošlog mjeseca s njim radio intervju. Istina, putem maila. O Čačiću bih rekao tri stvari.

 

Prva: S takvim referencama i godinama na ramenima, klupu reprezentacije svoje zemlje u kojoj plešu zvijezde, uzeo bi vjerojatno svatko iako malo tko pronalazi logiku u povezivanju takva dva subjekta. Naime, Čačićevi svi angažmani, a bilo ih je mnogo, u povijesti će ostati upamćeni samo po tituli s Dinamom. A titulu s Dinamom u zadnjih 10 godina osvajali su svi. Zato je Hrvatska šansa da Čačić uljepša karijeru, jer teško da je može puno pokvariti.

 

Druga: Konkurencija Ante Čačića su Vicente del Bosque, jedino živo biće u povijesti čovječanstva koje na vitrini ima titule Lige prvaka, Europskog prvenstva i Mundijala, Fatih Terim, čovjek koji je Tursku tri puta odveo na Euro i koji je s Galatom osvojio UEFA kup te Pavel Vrba, čovjek koji je Viktoriju Plzen "ugravirao" u europsku elitu. Da stvar bude gora Del Bosque je Španjolsku vodio u 109 mečeva, Terim Tursku u 31. utakmici samo u ovom mandatu, Vrba Češku u 21., a Čačić u sedam mečeva, od kojih je najteži sudar s Bugarskom u posljednjem kolu kvalifikacija za Euro.

 

Treća: Čačić je, ako ništa, najveći trenerski boem od svih konkurenata u vašoj grupi, a vjerojatno i na prvenstvu. Na jesen 2012. godine vodio je Dinamo u Ligi prvaka protiv PSG-a, a na proljeće 2013. godine gostovao Vinogradaru kao trener Sesveta. U srpnju 2015. godine kao trener Lokomotive izgubio je sa 6:0 od PAOK-a u gostima, a onda je u rujnu preuzeo jednu od najužarenijih izborničkih klupa i jednu od najjačih reprezentacija Europe. Sjetih se jedne od najzanimljivijih izjava koje sam čuo u životu: "Ako me vidiš na Mjesecu, nemoj se iznenaditi."

 

Dejan Stanković: Naravno da znam tko je Ante Čačić, baš kao što znam da njegovo postavljanje na klupu Hrvatske svi koji prate hrvatski nogomet vide kao ruganje Zdravka Mamića svojim kritičarima, ali i narodu općenito. Kao demonstraciju sile. Na stranu što ne znam mnogo o Čačiću kao čovjeku, pa uz sve dužno poštovanje ne bih preoštro o njemu, no činjenica je da njegova biografija baš i ne ulijeva povjerenje i da pod broj jedan ne bi ni trebao voditi reprezentaciju kao što je Hrvatska. Imali smo baš nedavno vrlo sličnu situaciju u Srbiji s Radovanom Ćurčićem. Svi su ga poštovali baš zato jer je dobar čovjek, iako nedokazan trener, ali se na kraju tragično završilo. Dušan Tadić, pa Nemanja Gudelj, javno su ga kritizirali zbog nedostatka autoriteta. Tadić ga je nazvao kukavicom, čovjekom koji se boji vlastite sjenke. Ako vam krene po zlu, ne bih se iznenadio ni da se vama ponovi sličan scenarij.

 

Branko Krivokapić: Prosječni nogometni konzument u Crnoj Gori na spomen Anta Čačića zbunjeno vrti glavom, pitajući se gdje je čuo to ime. No, manjak reputacije, ne znači nužno i manjak nogometnog znanja. Neodoljivo me podsjeća na nekadašnjeg hrvatskog izbornika Mirka Jozića. Nesumnjivo je riječ o znalcu gospodskih manira, ali, s pristojne udaljenosti gledano, djeluje da mu nedostaje karizme i autoriteta. I strasti jednog Ćire Blaževića ili Slavena Bilića.

 

Klemen Kos: Slovenci znaju tko je Ante Čačić, poznajemo ga jer je bio trener Maribora. Mislim, da je obavio dobar posao, ali je bio talac politike Zlatka Zahoviča. Imao je i dobar odnos s navijačima, Maribor je igrao prilično dobar nogomet, ali su se čelni ljudi Maribora preko noći odlučili, da "to nije to", te ga otpustili slično kao nedavno Krunu Jurčića. No treba uzeti u obzir da Maribor tad nije imao ozbiljnog rivala u slovenskom nogometu.

 

 

 

Omar Tipura: 'Apsolutno. I ovo ne govorim zato što dajem izjavu za hrvatski medij. Vidite, Hrvatska ima Modrića i Rakitića koji su na vrhuncu karijera i oznojit ćete se dok pronađete još pet zemalja koje su u istom trenutku imale takva dva majstora. Tko njih ne voli i tko ne bi volio njihov zajednički uspjeh? Dalje, uspjeh Hrvatske, bez obzira na sve tenzije vezane za vašu reprezentaciju i aktualnog prvaka zemlje, motiv je cijeloj regiji da je sve moguće. I naravno imam mnogo prijatelja hrvatske nacionalnosti zbog kojih bi se veselio vašem uspjehu. Mislim da iz godine u godinu raste broj simpatizera Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Jasno, u našoj zemlji sve je više Turaka, pa vas ne treba iznenaditi slavlje u slučaju njihovog uspjeha. Slavili su i pobjedu Erdogana, zašto ne bi i uspjeh Turske u nogometu, koji je njima na prvom, drugom, trećem i desetom mjestu od svih sportova. A to je shvatljivo. 

 

Međutim, slavlje Bosanaca i Hercegovaca zbog eventualnog neuspjeha Hrvatske, posramilo bi me. Kao u svemu, uvijek su najglasniji primitivci koji će navijati za jedan tim zbog mržnje prema drugom, ali takvi ne smiju prevariti većinu koja nema mržnje u sebi. Vrhunac mržnje izaziva plač siročeta. Vrhunac ljubavi izaziva plač novorođenčeta. Dakle, ne navijati za X zbog mržnje prema Y, nego navijati samo zbog ljubavi ili poštovanja prema X. Ili ne navijati.

 

Dejan Stanković: Realno, lagao bih kad bih rekao da će Srbija navijati za Hrvatsku. Jedan mali dio vjerojatno hoće, ali mislim da su promili u pitanju. Iskreno, mislim da će većina navijati protiv, ma što pričala u javnosti. Osobno, neću baš protiv, ali svakako neću ni za. Jednostavno, taj neki regionalni rivalitet postoji, iako ne treba ići u radikalizam, ali svakako postoji. Na kraju krajeva, za Španjolsku će mnogi navijati jer su ipak među tri glavna favorita. Česi ovdje generalno imaju nekakvu tradicionalnu podršku, a Novi Pazar i okolina će svakako biti uz Tursku. Vrlo malo prostora ostaje za Hrvatsku. Tradicionalno, Italija, Engleska, pa i Njemačka će mislim u Srbiji imati najveći broj navijača. Francuska možda ne jer je domaćin - nekako je i meni teško da navijam za domaćina, iako je ovo vrlo simpatična ekipa. Ruse Srbi vole, ali njihov nogomet je baš teško voljeti. Zavisit će dosta od prvih mečeva, kako tko bude igrao. Možda i neki autsajder iskoči u prvi plan. Island recimo. Srbi vole i autsajdere.'

 

Branko Krivokapić: Iskustvo nalaže da će se u Crnoj Gori mečevi Hrvatske na Euru pratiti s tinjajućim emotivnim elektricitetom: mnogi će navijati protiv, ali nemali broj će zdušno podržavati susjede. Ravnodušnih neće biti. 

 

Klemen Kos: Navijat ću za Hrvatsku na Euru. Iako moram priznati, na proteklim velikim natjecanjima imao sam veće simpatije prema Hrvatskoj. Nikako mi se ne sviđa "privatizacija reprezentacije" koja se događa. Imam dojam da bi Mamić i Šuker sebi pripisali mogući uspjeh Hrvatske na Euru, što je potpuno krivo. Što se tiče mojih sunarodnjaka, teško mi je reći hoće li Slovenija biti uz Hrvatsku, ali mislim da ima više simpatizera nego što onih koji će navijati protiv vas. Slovenci manje više podržavaju sve reprezentacije iz bivše države na velikim natjecanjima i Hrvatska neće biti iznimka.

 

 

Omar Tipura: Ne znam nijednu ekstremnu grupu koja je pomogla onome kome pruža podršku. I vjerojatno ću umrijeti, a da takve neću shvatiti. Mislim da oni koji svojim izgredima daju autogolove svom timu ne rade to iz ljubavi i dobre namjere, nego zbog lošeg rukovođenja kompleksima čiji lijek pronalaze i na stadionu.

 

Dejan Stanković: Nažalost, ni mi baš nismo nevini po tom pitanju. Štoviše, onaj prekid utakmice s Albanijom vrlo moguće nas je i koštao plasmana na Euro. Doduše, nismo baš imali izlete u fašizam, ali nemamo pravo ikome da držati prodike kad smo već dvije utakmice od 2010. godine izgubili za zelenim stolom (prva u Genovi protiv Italije). Što se tiče skandala hrvatskih navijača, ne iznenađuju nas posebno. Kao što nas više ne iznenađuju ni krvava lica na našim stadionima. Što sve nije nimalo dobro naravno. Ali je realnost.

 

Branko Krivokapić: Država nije uspjela (nije mogla? nije htjela?) zauzdati ih, Uefa nije uspjela urazumiti ih. Vrijeme je da ih hrvatska navijačka većina nadglasa i utiša.

 

Klemen Kos: Navijački izgredi nigdje nisu dobro prihvaćeni, pa tako ni u Sloveniji. Hrvatski navijači nemaju dobar imidž upravo radi toga. Bilo je i kritika zbog Šimunićevih povika nakon utakmice protiv Islanda jer je to tematika za povijesne udžbenike, a ne za nogometne terene. Mnogo Slovenaca ne razumije relacije između nogometa i fašizma u Hrvatskoj.

 

 

Omar Tipura: Ovo je prva završnica smotre najboljih selekcija Europe na kojoj će sudjelovati 24 zemlje raspoređene u šest grupa odakle dalje prolazi ukupno čak 16 reprezentacija. Mislim da ta činjenica otvara apetite svima, naročito onima iz "nižih" katova. Nekako mi se čini da su veće šanse za otvorenijim gardom, nego ziheraškom pristupu. Ovo je skoro sigurno zadnji Euro za Zlatana Ibrahimovića i Gigija Buffona, a možda i za Petra Čecha, Bastiana Schweinsteigera, Andresa Iniestu, Ikera Casillasa... I to daje dodatnu dimenziju.

 

Favoriti, prvo moram ponoviti kao papagaj da su to Francuska, Španjolska i Njemačka, ali ću obavezno dodati, jer nogomet se igra zbog toga, da se nadam nekom uzletu Belgije, Hrvatske i pomlađene Engleske. Belgiju i Hrvatsku sam naveo jer posjeduju buket zvijezda koje su sposobni napraviti "bum", a Englesku jer ima kvalitetan tim koji, naizgled, ispraćaju sa nezapamćeno malim pritiskom što može pomoći igračima.

 

Ipak, kada bih birao tko će otići najdalje u odnosu na neki realan domet, glava i srce bi izabrali Wales, koji uz Balea ima mnogo igrača iz Premiershipa, a samo srce izabralo bi Zl... pardon, Švedsku. Razlog je jednostavan zašto ove dvije selekcije - obje su podređene Baleu i Ibrahimoviću te vrlo strpljivo čekaju njihove "zečeve iz šešira.''

 

Dejan Stanković: Očekujem ružan nogomet. Jer realno Rumunjska i Albanije protiv Francuske mogu samo igrati bunker, a to je samo primjer iz prve grupe. Veći broj reprezentacija razvodnio je kvalitetu i stvarno ima utakmica koje ću gledati samo zato što po ''funkciji'' moram. Favoriti su Francuska, Njemačka, Španjolska, Belgija, i to baš tim redom. Iznenaditi, pod navodnicima, mogla bi Engleska. Ovo sad mi se skroz sviđa. 

 

Portugal mi je tu odmah uz njih, iako ponekad negledljiv, ali njih je u posljednjem desetljeću na velikim natjecanjima samo Njemačka u Brazilu pregazila. Ne gube lako. 

 

Od uvjetno rečeno manjih selekcija, Poljska, Turska, Švedska, Češka, pa i Hrvatska... Sve su to momčadi koje samo rijetki mogu unaprijed da otpisati. Što se tiče Italije, ako Azzuri u ovakvom sastavu naprave nešto, onda je Antonio Conte bog nogometa. Austrija mi je simpatična, ali je ipak limitirana. 

 

Što se tiče terorizma nisam neki sigurnosni stručnjak. Ne očekujem ništa na stadionima, ali se bojim fan-zona. Ipak, vjerujem kako će sve proći u najboljem redu.

 

Branko Krivokapić: Samo da rata ne bude. S nogometne strane, format s 24 reprezentacije nužno dovodi do razvodnjavanja kvalitete na Euru. Iz kruga favorita, Njemačka je naizgled najvitalnija, Španjolska je možda zasićena i umorna, Francuska će teško nadoknaditi činjenicu da je od srpnja 2012. odigrala samo pet natjecateljskih utakmica, a Engleska, već po tradiciji, ne može izdržati pritisak. Iznenađenja? Pratite Austriju. Mi u Crnoj Gori znamo zašto.

 

Klemen Kos: Priznat ću vam, već dugo nisam bio ovako ravnodušan uoči početka velikog nogometnog turnira. Ne zato jer se Slovenija nije uspjela kvalificirati, ali ne odgovara mi sustav natjecanja s 24 momčadi. Nažalost, uništio je smisao Eura, a to jest, turnir na kojem je krema međunarodnog nogometa u Europi. Grupna faza bi zato mogla biti čak i dosadna, previše je neatraktivnih utakmica.

 

Najveći favoriti po mom mišljenju su Francuzi, potencijalna iznenađenja mogli bi biti Englezi, Poljaci, pa čak i Hrvati. Trenutačna engleska generacija neopterećena je prošlošću i ima mnogo kvalitete. Poljsku nitko ne spominje, ali imaju doista odličnu momčad za svoje standarde. Hrvatska ima sjajne pojedince, vjerojatno bi se isticali u bilo kojoj reprezentaciji na svijetu. Brazilci bi dali ruku i nogu za igrače kao što su Ivan Rakitić i Luka Modrić.

 

Terorizam? Nadam se da će sve proći bez incidenata, teško mi je reći bilo što pametnije od toga.