Rađa je 1990. obećao Splitu da će se vratiti. "Idealan kraj jedne je*ene karijere"
NA DANAŠNJI dan u Splitu je rođen Dino Rađa, velikan hrvatske košarke i član Kuće slavnih. Tijekom karijere osvojio je dvije olimpijske medalje, bio je prvak svijeta, višestruki klupski prvak Europe sa splitskom Jugoplastikom i član Boston Celticsa. Još 1990. godine je pokojnom Miloradu Bibiću Mosoru, svom velikom prijatelju, tijekom intervjua obećao da će posljednju utakmicu u karijeri sigurno odigrati u žutom dresu, za klub s Gripa u kojem je započeo svoj košarkaški put. Obećanje je ispunio 2003. godine, kada je s KK Splitom osvojio naslov prvaka Hrvatske. "Zapalio sam cigaru na parketu dvorane koja nosi Draženovo ime i to je bio idealan kraj jedne jebene karijere", objasnio je Rađa 13 godina poslije razgovora s Mosorom, koji povodom njegovog rođendana prenosimo u suradnji s Yugopapirom.
Dino Rađa igra odlično. Iz utakmice u utakmicu potvrđuje da su u pravu oni košarkaški znalci koji tvrde da u ovom trenutku u Europi nema boljeg centra od Rađe. Njegov doprinos uspjesima Jugoplastike je velik, bez njega splitski Žuti ne bi bili toliko moćan sastav.
Brojke, one košarkaške, nikad ne lažu kad je u pitanju učinak igrača na utakmicama. One ove sezone pokazuju da je Dino zaista u top-formi. Eto, u utakmici 11. kola Kupa europskih prvaka Jugoplastika - Commodore, u kojoj su prošlog četvrtka Splićani deklasirali momčad nizozemskog prvaka, Rađa je bio izvanredan. Za manje od 30 minuta igra zabio je 28 koševa, od 14 šuteva samo jednom je promašio, slobodna bacanja je šutirao 2:2, zabilježio je 12 skokova i šest banana. Učinak je to za ocjenu 5+.
"Dobro je, zadovoljan sam formom, osjećam da me ide, nema razloga da tako ne bude i u ovim najvažnijim utakmicama koje slijede", kaže Rađa.
I nastavlja:
"Čini mi se da Jugoplastika igra sve bolje. Nismo baš briljirali na nekim susretima, pogotovo protiv Barcelone i Limogesa u gostima, iako smo i te utakmice mogli dobiti. A kad smo ta dva izuzetno kvalitetna protivnika u Kupu europskih prvaka mogli dobiti s ne baš sjajnom igrom, onda bismo ih trebali pobijediti kad budemo - u punoj formi. Samo, treba biti u punoj formi onda kad je to najvažnije, zar ne?"
Rađa ne krije da u ovom trenutku najviše razmišlja o Kupu europskih prvaka:
"Gotovo je sigurno da će u Zaragozu Jugoplastika, Barcelona, Limoges i Aris. Postoje još nekakve kombinacije prema kojima bi umjesto Arisa mogao uskočiti milanski Philips, ali teško mi je povjerovati da će Gallis & comp. propustiti realnu šansu da se u Final Fouru bore za titulu europskog prvaka. E sad, mnogi kalkuliraju, misle kako bi Jugoplastika najlakše do finala tako da u polufinalu izbjegne Barcelonu... Ja tako ne mislim. A zar taj Limoges nije ove sezone izvanredan, možda su baš Francuzi u dosadašnjem toku Kupa europskih prvaka pružili najviše... Zar nas Aris nije posve zasluženo pobijedio u Splitu? Kad je tako, a tako zaista jest, onda mi se čini da je svejedno koga ćemo dobiti u polufinalu, važno je da mi budemo pravi, a onda vjerujem da će naša kvaliteta doći do izražaja."
Ipak, Rađa smatra da šanse Jugoplastike nisu ništa veće od izgleda ostale europske trojke:
"Nema tu favorita ni autsajdera, to smo upravo mi prošle godine pokazali. Svi će doći u Zaragozu s velikim ambicijama da se uspnu na košarkaški vrh Europe, a tamo ima mjesta samo za jednu momčad. Hoće li to biti Jugoplastika? Hoće, ali pod uvjetom da u Zaragozi svi zaigramo u top-formi. Ako tako bude, boljih od nas u Europi nema. Bez obzira što se igra u Španjolskoj i što je Barcelona kao domaća momčad nekakav tihi favorit."
Rađa se okreće domaćim košarkaškim natjecanjima:
"Ne krijem, pribojavao sam se završnice Kupa Jugoslavije u Dubrovniku. Znam da smo zaista najbolji u Jugoslaviji, ali u Dubrovniku nismo imali pravo na kiks. Protiv Olimpije nismo bili uvjerljivi, dobili smo taj susret, rekao bih, na rutinu. U finalu protiv Crvene zvezde bili smo na rubu poraza. Valja biti korektan i objektivan i priznati da bi i trijumf Zvezde na toj utakmici bio posve zaslužan. Moka Slavnić ih je napalio kako samo on zna, svi zvezdaši odigrali su taj susret izvanredno, mi smo dobar dio utakmice razmišljali o tome da taj susret možemo i izgubiti, srećom, u finišu susreta, kad se odlučivalo o pobjedniku, zaigrali smo najkvalitetnije, tad nam se osmjehnula i sportska sreća i dobili smo taj važan finale, osvojili smo Kup Jugoslavije, jedini trofej koji je nedostajao ovoj generaciji. Nakon toga finala bilo nam je svima lakše, nestalo je one napetosti koja nas je držala zbog činjenice da moramo osvojiti taj Kup..."
Tjedan dana nakon minimalne pobjede u finalu Kupa, Jugoplastika je isprašila u prvenstvenoj utakmici Zvezdu s čak 48 koševa razlike. Rađa veli:
"Mi smo zaista bolja momčad od Crvene zvezde, ali niti je realnost da smo bolji od njih za samo dva koša kao što je bilo u Dubrovniku, niti je realnost da smo toliko kvalitetniji kao što pokazuje rezultat splitske utakmice. Baš je dubrovački finale razlog što smo u splitsku utakmicu ušli motivirani, željeli smo odmah osigurati startni broj jedan, a htjeli smo i pokazati da su one naše muke u Dubrovniku bile plod našeg slabog dana, a ne mjerilo kvalitete. Zaista smo ih razbili, jasno, to ne znači da ne smijemo biti izuzetno oprezni pred play-off."
Po Dinovom mišljenju, znaju se sudionici play-offa u prvenstvu Jugoslavije:
"Sad, nakon 20. prvenstvenog kola, Jugoplastika i Crvena zvezda su sigurno unutra, Zadar i Bosna imaju puno više izgleda od Cibone. Mislim da ćemo u finalu igrati s Crvenom zvezdom, te dvije momčadi pružili su najviše u ovom prvenstvu, taj finale bio bi najpošteniji s obzirom na dosad pokazano. Ali...
Uvijek nam pred očima mora biti ona strašna Cibona koja je usred Zagreba poklekla jednu sezonu pred Zadrom, drugu pred Zvezdom, treću pred Partizanom. Ne bježimo od uloge najvećeg, bolje kazano jedinog favorita, ali nitko neće skinuti gaće pred Jugoplastikom i kazati: Evo vam pobjeda, izvol'te, vi ste najbolji. Bez obzira s kim budemo igrali u polufinalu i finalu, svatko će htjeti naš skalp, svatko će tražiti svoju šansu. To je sportski i razumljivo, na nama je da potvrdimo svoju ovosezonsku superiornost. Vjerujem da hoćemo, svi u klubu želimo po treći put zaredom osvojiti prvenstvo Jugoslavije, nema većeg zadovoljstva nego biti državni prvak".
Od 1. lipnja 1990. godine, dakle za samo dva i pol mjeseca, Dino odlazi u NBA ligu, u momčad Boston Celtics, tu najtrofejniju momčad najkvalitetnije košarkaške lige svijeta:
"Vjerojatno mi mnogi neće povjerovati kad kažem da mi taj odlazak u Boston Celtics ne tuče po glavi. Znam, od 1. lipnja sam njihov član i - gotovo! Nisam od onih koji broje dane do odlaska, ne znam ni kalkulirati, u svaku utakmicu ulazim maksimalno motiviran, željan da pokažem kako nije slučajnost da je Boston Celtics izabrao baš mene. Ne štedim se, želim svojim igrama pridonijeti uspjesima Jugoplastike, želim da odem uzdignute glave, da ova sezona bude još jedna trofejna sezona moje Jugoplastike."
Dino razmišlja i o navijačima Žutih:
"Sjećam se, kad sam se vratio iz Bostona, nakon odluke Federalnog suda prema kojoj nisam mogao igrati za Boston Celtics, bilo je onih koji su govorili kako se naši navijači ljute na mene, ali kad sam se pojavio u momčadi na utakmici protiv Novog Zagreba u Splitu, kad je službeni spiker izgovorio moje ime, dvoranom se prolomio pljesak kojeg dosad nikad nisam doživio. Ne, taj trenutak ne mogu zaboraviti, želim tim našim navijačima i u ovoj natjecateljskoj sezoni priuštiti još veselja."
Dino je u non-stop kontaktima sa svojim budućim klubom, Boston Celticsima:
"Da, redovito se čujemo, znam sve što se događa u klubu, ove sezone ne ide sve kako je planirano, ali Boston Celtics uvijek je bio i ostao veliki klub, velika momčad. Razloge nešto slabijih rezultata nego se očekivalo mnogi pronalaze u činjenici da je Boston Celtics jedna od najstarijih momčadi NBA lige. Bit će bolje dogodine, hahaha..."
Još nije prošao ni jedan tjedan da Dino nije čuo svoje velike prijatelje Vladu Divca, Dražena Petrovića i Žarka Paspalja koji mu iz prve ruke prenose NBA novosti:
"Kad sjednem za telefon, opalim s njima razgovor od barem sat vremena. Znam sve što se događa u NBA ligi, znam što misle, kako se osjećaju. Neću kazati ništa novog kad kažem da je Vlado Divac pokazao najviše. Zaista je u pravom trenutku došao u pravi klub. Njegova velika kvaliteta nikad nije bila sporna. Divac je centar izvanserijskih kvaliteta, te njegove odlike vrhunskog igrača najbolje su došle na vidjelo u sastavu Los Angeles Lakers. Odlično poznam Vladu, odlični smo prijatelji, da je netko crtao klub po njegovim željama i košarkaškim razmišljanjima, to bi bio ovaj Los Angeles Lakers na čelu sa strašnim Magic Johnsonom.
Dražen Petrović posljednjih mjesec dana igra izvanredno. Već je na dvije utakmice bio tvorac pobjeda Portland Trail Blazersa, Dražen ulazi u odličnu formu baš sad, kad je to njegovoj momčadi najpotrebnije. Mnogi su se čudili kako je to Dražen počeo u NBA ligi ispod svog renomea. Tu nema velike mudrosti, tu je sve jasno: Dražen je mjesec dana, neposredno prije početka NBA sezone, bio u krevetu, oporavljao se od operacije, propustio je taj važniji period priprema. I morao je u hodu ulaziti u svoju formu, a to s obzirom na zaista ubojit non-stop u NBA ligi nije nimalo lako. Dražen se vratio, sad svi u Portlandu znaju što on može i zna, njegova minutaža iz utakmice u utakmicu bit će sve veća, ne bih se iznenadio da on uskoro postane i jedan od stožera Portland Trail Blazersa.
Žarko Paspalj nije imao pravu priliku da se iskaže, da je imao, sigurno bi je iskoristio. U njegovoj momčadi, na njegovom mjestu igraju dva igrača, Elliott i Cummings, koje je San Antonio debelo platio, zato ne treba čuditi da oni trenutno imaju prednost pred Paspaljom. Ali, uvjeren sam da San Antonio računa na Paspalja, uostalom, da nije tako, vjerojatno bi ga željeli mijenjati, a to nisu učinili. Žarko je veliki igrač, a to će i pokazati."
Rađa ne krije da razmišlja i o - povratku na Gripe:
"Sasvim je sigurno da ću igračku karijeru završiti tamo gdje sam počeo: u dresu Jugoplastike. Siguran sam i to da to neće biti samo jedna, oproštajna sezona. Vratit ću se na Gripe, vratit ću se Jugoplastici. Budite uvjereni u to."
I na kraju, Dino i reprezentacija:
"Tu nema nikakvih teškoća. Selektor Duda Ivković može računati na mene. U jednom razgovoru s Draženom Petrovićem prije više od mjesec dana saznao sam da je gotovo sigurno da će on, Divac i Paspalj moći u Argentinu, sad je to potvrdio i generalni sekretar FIBA-e Bora Stanković. Znači, u Argentini na svjetskom prvenstvu bit ćemo kompletni. A to znači da nam medalja neće pobjeći. Koja? Pa, recimo, neka to bude - zlatna!"
Razgovarao: Milorad Bibić (Sprint, 1990.)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati