Foto: Getty Images/Guliver Image

KAD SU katarski šeici 2011. godine kupili PSG, obećali su uspon na europski vrh i osvajanje Lige prvaka. U sljedećih sedam godina u momčad su uložili 900 milijuna eura, a s obveznim otkupom Mbappea (180 milijuna) ta cifra prijeći će nevjerojatnih milijardu eura.

Što je PSG za taj novac dobio? Četiri francuska prvenstva, četiri francuska kupa, četiri liga kupa, četiri četvrtfinala i dvije osmine finala Lige prvaka. Dovoljno? Možda. Premalo? Sigurno. Stvoriti šampionsku momčad preko noći je jako teško, gotovo nemoguće. Osobito u današnje vrijeme kad cijene igrača skaču u nebo i kad manji klubovi za iole ozbiljnije igrače od bogataša žele iscijediti desetke milijuna.

Problem je što šest i pol godina, koliko su šeici vlasnici PSG-a, nije ''preko noći'' i što su Parižani u Ligi prvaka bolje mogli, a pitate li Nassera Al-Khelaifija i morali. Prve dvije sezone ispadali su u četvrtfinalu na gol u gostima. Jednom od Barcelone, a drugi put od Chelseaja. Onda ih je Barca ponovno u četvrtfinalu izbacila s 3:1 i 2:0, pa City s 2:2 i 1:0 godinu kasnije,a zadnje su dvije sezone ispadali u osmini finala. Prošle godine ih je opet prošla Barca, ovaj put uz veliku sudačku pomoć. Nakon debakla u Parizu 0:4, Barcelona je na Nou Campu slavila 6:1. Ove sezone ih je glave došao Real Madrid.

Ždrijeb ih nije mazio, no u četvrtfinalu Lige prvaka baš i nema laganih protivnika. Za nešto veliko treba skinuti nekog velikana, a ova momčad to nije uspjela. Uvijek su blizu, ali svaki put predaleko. PSG je zadnje dvije sezone u naponu snage, ove je doveo i Neymara i Mbappea, ali oba puta je pao u osmini finala. I dok su prošle mogli i morali proći dalje, Real ih je u ove dvije utakmice prošao - rutinski. Tko zna, da je igrao Neymar možda bi i prošli. No nije ga bilo ni prošle godine pa su 179 minuta Barcelonu držali ''za jaja''. 

Klima li se projekt PSG? Ako pitate Romana Abramoviča - ne. Ruski tajkun je Chelsea kupio 2003. godine, osvojio naslov prvaka nakon 50 godina i u sljedećih pet sezona dogurao do finala Lige prvaka u kojem je John Terry promašio penal za pobjedu u raspucavanju protiv Manchester Uniteda. Do 2012. godine Chelsea je došao do još četiri polufinala i na kraju postao prvak Europe kad se tome najmanje nadao, odnosno kad je praktički bio autsajder. Dakle, može se i kroz deset godina.

Šeik Mansour je od 2008., otkad je preuzeo Manchester City, u momčad ulupao stotine milijuna eura i tek je danas, deset godina kasnije, City u uskom krugu favorita za naslov europskog prvaka. U tom periodu City je osvojio dva naslova prvaka Engleske i jedan FA Cup, no ono što šeika najviše zanima je Liga prvaka. Sve ide u prilog Cityju, trenutačno igraju vjerojatno najbolji nogomet u Europi i bit će veliko razočaranje ne odu li ove godine do kraja.

No Chelsea i City su imali, odnosno imaju, jednu veliku komparativnu prednost. Koliko god Premiership bio naporan zbog suludog ritma utakmica, engleske momčadi iz kola u kolo imaju opaku konkurenciju i htjele - ne htjele moraju se pojačavati i napredovati žele li pravi rezultat. Godinama su ispadali u nokaut fazi Lige prvaka, ali ove sezone engleski klubovi u Europi stoje odlično. S druge strane, PSG u francuskom prvenstvu nema konkurenciju. Tek je Monaco prošle sezone bio iznimka koja potvrđuje pravilo. No Neymar, Mbappe i Cavani iz kola u kolo trpaju Dijonu, Amiensu i Strasbourgu, možda se previše uljuljaju u sigurnost pobjeđivanja i kad u finišu sezone stignu pravi europski ispiti, razočaraju svaki put. Sezona im se svake godine svede na te dvije utakmice, što je očito pritisak s kojim se teško nose, iako trenutačno u momčadi imaju četiri osvajača Lige prvaka. To su Thiago Motta, Dani Alves, Neymar i Angel Di Maria.

Nešto će se tu pitati i Unaija Emeryja. Španjolac je trebao biti čovjek koji će odvesti PSG do europske titule. Odabir trenera koji je tri godine zaredom sa Sevillom osvajao Europa ligu činio se legitimnim, ali možda se moglo pokušati s nekim iskusnijim kad je Liga prvaka u pitanju. No bili su tu i Carlo Ancelotti i Laurent Blanc pa nije išlo. Nema tog trenera koji može jamčiti osvajanje Lige prvaka, ali vjerojatno bi se našao netko s kim bi ovaj PSG s ovakvim financijskim mogućnostima ipak bio konkurentniji. No pitanje je koliko je upravo iz gore navedenih razloga top trenerima zanimljivo raditi u PSG-u.

PSG će ove godine potrošiti preko milijardu eura otkad su se promijenili vlasnici. Ovog ljeta sigurno će pokušati dovesti i još nekoga. Samo pitanje je - koga? Odnosno, trebaju li im uopće pojačanja? City, Real, Barca i Bayern im sigurno neće prepustiti svoje najbolje igrače. Njima novac ionako ne igra prevažnu ulogu. PSG ima odličan spoj mladih, vlastitih talentiranih igrača i iskusnih internacionalaca. Ono što mu nedostaje je pobjednički mentalitet, a to se ne može steći u nekonkurentnoj francuskoj ligi i, najvažnije, ne može se kupiti nikakvim novcem.