O LEBRONU JAMESU nema malih razgovora. Ono što započne kao iskrena procjena o tome kako je 38-godišnji LeBron igrao određene večeri može se brzo pretvoriti u diskusiju o njegovoj mističnosti kao žive legende koja se natječe s igračima koji su ga u djetinjstvu idolizirali te razbuktati u suđenje o njegovoj ostavštini, piše The Ringer.

Svakom drugom igraču u NBA ligi sudi se prema tome kako igra, ali LeBronov je slučaj uvijek proširen, u dobru i u zlu, na njegov učinak kao vođe, glasnogovornika ili de facto generalnog menadžera. I, iskreno? To ima smisla. Svaka zvijezda donekle je svjesna planova svoje momčadi, ali James ih zapravo gura.

Lobira za određene poteze na načine na koje druge zvijezde neće. Opcije koje u većini organizacija ne bi radile pravi mogućima. Cavsi, Heat, a sada i Lakersi, redom su dovodili igrače izričito na temelju pretpostavke da će LeBron redefinirati njihovu igru. Pomislite samo: na svakog Dwyanea Wadea ide nekoliko J.R.-a Smithova i Lancea Stephensona. Na svakog Anthonyja Davisa cijeli je roster pun Chrisa Andersena, Larryja Sandersa i Eddyja Curryja.

Wood je novi LeBronov projekt

Sad je tu Christian Wood - očito talentiran i produktivan visoki igrač koji se nije uspio naći ni u jednoj od sedam momčadi u kojima je dosad igrao. Veliki igrači uvijek su imali odgovornost da pronađu način kako suigrače učiniti boljima. Od Jamesa se, konkretno, često očekuje da im spašava karijeru.

To je LeBronov efekt. Ponekad upali, a ponekad potpuno propadne, ali James je uvijek bio toliko moćna i svestrana sila da se njegova momčad mogla nagovoriti na zanemarivanje svih crvenih zastava, na tip igrača kojima su druge momčadi željele vjerovati, ali nisu mogle.

Ipak, Lakersi imaju pravo pokušati u ovom slučaju. Ne zato što je Wood sigurna oklada u Los Angelesu, nego zato što bi, kao u toliko dosadašnjih projekata koje je LeBron pokušao iskupiti, u najboljem slučaju mogao imati utjecaj na osvajanje naslova prvaka.

Ključ je razumijevanje koji su projekti vrijedni uzimanja u ovom stupnju LeBronove karijere. Nekoć je James, anomalija koja radi sve, mogao iznimno limitirane specijaliste podignuti na razinu najbolje košarke u njihovim karijerama, pa čak im i uopće omogućiti karijeru. 

Ali to je teška zadaća za LeBrona u 21. sezoni. Zato su se Lakersi prošle sezone uistinu skupili kad su se riješili nekih jednodimenzionalnih igrača u rotaciji da naprave mjesta za improvizatore poput Austina Reavesa. 

LeBron, kao i obično, treba playmakera, ne samo zato što se može očekivati da će propustiti nekih 25 utakmica, tijekom kojih su čisti specijalisti neiskoristivi. To neće biti problem s Woodom. Poput D'Angela Russella, daleko je od savršenog pod svjetlima play-off utakmica s visokim ulogom, ali na obojicu će se računati da pomognu Lakersima izgurati sezonu i uopće omoguće te utakmice visokih uloga.

LeBron više ne može vući četvoricu

Ostarjele zvijezde kakve su nekoć često stremile LeBronovim momčadima više nisu opcija jer LeBron više nije tako nestvaran sportaš kakav je nekad bio. Svojedobno je bilo sasvim razumno LeBronu dovesti 37-godišnjeg Shaqa, 34-godišnjeg Dwighta Howarda ili čak 32-godišnjeg Derona Williamsa kad bi se ukazala prilika, očekivati da će iz njih iscijediti sve što je u njima ostalo od kvalitetne košarke, pa čak i prebroditi sve moguće probleme s uklapanjem.

Ti su dani neslavno završili s Carmelom Anthonyjem i gubitničkom sezonom 2021./22. LeBron je i dalje jedan od najboljih igrača na svijetu, ali domet njegovog utjecaja se smanjuje. Ne može više preporoditi bivše zvijezde i teško mu je krpati svaku rupu u rosteru, što se od njega često tražilo.

Prvi pravi test LeBronovog efekta bilo je spašavanje franšize Cavsa koja je bila toliko grozna da je dobila pravo da ga uopće drafta. I uspio je. Naposljetku je napravio igrače od Saše Pavlovića, Daniela Gibsona, Damona Jonesa i Andersona Varejaa. Bio je blizu sa Shaqom, Benom Wallaceom i Antawnom Jamisonom, koji su odavno za sobom bili ostavili najbolje dane. 

Ta je verzija LeBrona mogla vući četiri igrača i popeti se na vrh lige. Današnji LeBron je mudriji, vještiji, suptilniji i svestraniji - ali nije TO. Lakersi čine što mogu kako bi se tome prilagodili, okružujući Jamesa i Davisa igračima uloga koji mogu profitirati od njihove prisutnosti a da se na njega potpuno ne oslanjaju. Čak je i trejd Russella Westbrooka bio korak u tom smjeru. 

Ali LeBronu za pomoć nije trebao bivši MVP dominantan na lopti. Dovoljno je uključiti Gabea Vincenta, očekivati uobičajeni porast u brojkama koji dolazi s igranjem uz Jamesa i ići dalje. Možeš dodati i krilo poput Taureana Princea i vjerovati da se napad neće samouništiti kad krene u prodor s loptom.

Tu je ravnotežu puno lakše pronaći kad je James još toliko dobar da pomaže prosječnim igračima da skrenu na pravi put. LeBron je igrao s podosta svojeglavih tipova i kiksera, a ponekad je i osobno jamčio za njihov talent. Imao je posla s J.R.-om Smithom, Michaelom Beasleyjem i Dionom Waitersom. Pokušavao je ohladiti vruće glave i napaliti nemotivirane bivše visoke pickove koji, unatoč velikom talentu, ne uspijevaju u ligi. Pomogao im je da pronađu fokus i svrhu.

Lakersi dovode igrače s idejom da se ostvare uz LeBrona

To je u ovom trenutku važan dio strategije izgradnje momčadi Lakersa. Ruija Hachimuru nisu doveli da bude jednako skroman kao do sada, nego da pronađe svjetlo igrajući uz jednog od najvećih svih vremena. Uspjelo je do te mjere da su s Hachimurom produljili i dali mu bogati trogodišnji ugovor.

Sve to govori da su Lakersi mogli i gore proći u smislu spiritualnog vođe za svoju posljednju prinovu, koju su neshvaćanje taktike i slab fokus na detalje koštali pravih uloga u pobjedničkim momčadima i milijuna dolara. Cilj je dovesti talente poput Hachimure i Wooda (pa i Jaxsona Hayesa, ako hoćete) u vrstu profesionalnog okruženja u kojoj se mogu pretvoriti u nešto više, da James s više od 20 godina u ligi ne mora dominirati na način da rješava svaku slabost svojih suigrača.

Wood je samo savršen test da se vidi što je još ostalo u LeBronu. Znamo za što je James sposoban na parketu, vidjeli smo 40 poena uz umalo triple-double dok je igrao svih 48 minuta u eliminacijskoj utakmici protiv Nuggetsa u finalu Zapada prošle sezone.

Njegov utjecaj još je evidentan u načinu na koji još diktira match-upe i manipulira zbivanjima na parketu. Vidjeli smo da i dalje može zadržati potpunu pozornost košarkaškog svijeta kad je isprazna prijetnja umirovljenjem sve oči okrenula prema njemu.

Ovo je, međutim, i test LeBrona kao pokretačke sile, glasa koji je u toliko svlačionica raščistio prioritete i stvorio u njima funkcionalno, kompetitivno i motivirano okružje. Christian Wood treba takvog LeBrona, a u ovoj se fazi Jamesove karijere nema smisla pretvarati da on također ne treba Wooda.