Tekst: D.R.
Foto: Index 

VEDRAN ĆORLUKA svestran je tip, barem kada su u pitanju njegove navijačke preference. Sjećamo se kako je dinamov klinac bio vatreni navijač Manchester Uniteda (što je bilo jasno istaknuto u njegovom profilu na službenom klupskom webu), sve dok nije potpisao za Manchester City, u transferu teškom 13 milijuna eura. Tada je United izbrisan iz njegovog srca, ali i iz kolone "najdraži klub", gdje su administratori brzopotezno upisali - Manchester City. Kada danas upitate Čarlija za klub koji je obilježio njegovo djetinjstvo, odgovor je predvidljiv. Zabilježio ga je i novinar britanskog Peoplea u opširnom intervjuu s obrambenom zvijezdom Spursa.

"Za Tottenham se mladi se Ćorluka prvi put zainteresirao kao 13-godišnjak, 1999. godine. Povod tome bio je dolazak Osvalda Ardilesa za kormilo ondašnje Croatije.", uvodi nas autor teksta o početničke nogometne dane današnjeg Bilićevog reprezentativca.

Svakako ne treba zanemariti ni prvu Ćorlukinu ljubav, zagrebački Dinamo, s čijom zastavom su se tata i sin rado fotografirali  na obiteljskim proslavama, prije nego je Čarli uopće maštao da će jednog dana zaigrati na Maksimiru.

Idemo dalje...

"Ossie Ardiles bio je trener u zagrebačkom Dinamu kada je moj tadašnji klub igrao protiv Manchester Uniteda u Ligi prvaka. Bio sam dobacivač lopti na maksimirskoj utakmici. U to sam vrijeme, baš zbog Ardilesa, naučio sve o Tottenhamu", rekao je Čarli koji je te jeseni, 1999. godine, bacao lopte aktualnim europskim prvacima: Beckhamu, Keaneu, Giggsu, Scholesu, Yorkeu, Coleu...

"Znam koliko je dobar igrač Ossie bio u vrijeme dok je igrao za Tottenham. Svi ovdje govore o njemu s velikim poštovanjem. Nažalost, u Hrvatskoj je dobio otkaz", dodao je popularni "Charlie", za čiji su nadimak koji datira iz osnovnoškolskih dana otočki novinari brzo doznali.

Pretresli su u razgovoru i ozbiljnije teme, koje su naborale Ćorlukino lice.

"Sa šest godina morao sam pobjeći iz rodnog mjesta, počeo je rat. Odlazak u Hrvatsku bio je jedini izbor, u Zagrebu smo imali obitelj i otišli smo  k njima. Kod kuće je bilo opasno; palili su sela, gradove, posebice kuće Hrvata. Nismo mogli pronaći siguran zaklon. No, mnogi ljudi prošli su puno gore stvari nego ja. Da je bilo drugačije, danas bi vjerojatno još bio u Bosni. Na kraju, možda dolazak u Hrvatsku nije bio toliko tužan jer ipak sam potpisao za Dinamo.", kaže Ćorluka, otkrivajući još pokoji detalj iz svog djetinjstva:

"Moj otac nije mogao često igrati nogomet, jer mu je njegov otac uzeo kopačke i zapalio ih. Djed bi govorio: "Nema nogometa, vremena su teška. Radije se pobrini za ovce." Moj otac ipak me po dolasku u Zagreb, kada sam imao osam godina, odveo u Dinamo, gdje sam dogurao do prve momčadi."

Ostatak priče dobro je poznat.

"Kada sam tek došao u Manchester City, bilo mi je jako teško jer nisam nikoga poznavao. Petrov i Božinov sa mnom su razgovarali na hrvatskom jeziku i to mi je pomoglo. U Londonu je sve puno lakše. Tu su Luka, Niko i Eduardo. Luku poznajem od 14. godine, kada smo se sreli u Dinamu. I Niko je bio tamo, ali on je malo stariji. Najčešće se družimo uz večeru u restoranu. Šteta što u Londonu ne mogu pronaći hrvatski restoran, pa smo često na talijanskoj kuhinji."