Perković: Žao mi je, ali ne sebe. Ja udarce mogu trpjeti
SANDRA PERKOVIĆ završila je na petom mjestu u finalu bacanja diska na Svjetskom atletskom prvenstvu u Budimpešti. Tako je hrvatska predstavnica ostala bez medalje na SP-u prvi put nakon deset godina, odnosno nakon osvojenih medalja na pet uzastopnih prvenstava.
Perković: Žao mi je, ali ne sebe
"Cijela sezona je bila teška, borila sam se, nisam odustajala, vjerovala sam do zadnjeg trenutka da tu mogu napraviti velike stvari. Rekla sam maloprije da mi fali sreće, ali opet, koliko moraš biti bahat i bezobrazan da kažeš da ti fali sreće, a mogao si i ne biti ovdje. Žao mi je, ali ne sebe, jer ja mogu trpjeti udarce i krenuti za tri dana dalje", rekla je Perković za SN nakon nastupa pa nastavila:
"Ali žao mi je mojih trenera Edisa Elkasevića i Saše Miloševića, žao mi je fizioterapeuta Branimira Vajde jer stvarno su me čupali iz podruma. I onda dođem tu i umjesto da bacim prvi i treći hitac u sektor i kažem, evo, dečki, to je to, 70 metara ili 68 metara, ja bacam avione na 66 metara."
"Kad treba 'ugrabiti', ja se prepadnem"
"Žao mi je što mi se to dogodilo u svibnju, noga mi se ovdje jednostavno počela gasiti. Rekla sam Edisu ujutro da sam spremna k‘o metak i da ću baciti 100 metara, ali jednostavno nemam treninga i nemam ove sezone tekme na velikim rezultatima. Kad treba 'ugrabiti', ja se prepadnem i to je ključan razlog zašto nemam medalju. A ove daljine koje su ovdje bile potrebne za postolje me ne plaše", izjavila je pa zaključila:
"Žao mi je zbog petog mjesta, ali sve ima svoje zašto. Najvažnije se sad vratiti psihički i fizički. Možda mi je trebao hladan tuš, ali opet, cijela sezona mi je hladan tuš. No nisam odustala i to je najvažnije."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati