DRAGO MI JE ZBOG MOG STAROG. Pjesma je koju posebno vole štovatelji Đorđa Balaševića koji su usput i fanovi nogometa. Veliki i od prije tri dana pokojni kantautor također je jednako obožavao nogometnu loptu i gitaru. Uostalom pjesmu kao što je ova mogao je napisati samo onaj koji dijeli obje strasti.

Svi su mislili da je neostvareni nogometaš i veliki nogometni fan Balašević ovu pjesmu posvetio samom sebi

Balašević je bio perspektivni, talentirani nogometaš, ali se između tog i poziva glazbenika odlučio za ovaj drugi. Mnogi su njegovi obožavatelji zato mislili da je "Drago mi je zbog mog starog", pjesmu o nogometašu iz provincije koji se probije na velikoj sceni te tako ponosnim učini svog oca, napisao kao gorko-slatku posvetu samom sebi, odnosno svojim neispunjenim snovima. 

Međutim, njegova smrt donijela je otkriće da je inspirirana njegovim suigračem iz Vojvodine, kolegom iz benda Rani mraz te velikim prijateljem Slobodanom Bobeom Pavkovićem. Za razliku od Balaševića, ovaj podjednako vrhunski virtuoz s gitarom i loptom odabrao je potonju i napustio Rani mraz kako bi igrao za slavni novosadski klub.

Ostavio je Balaševićev bend bez vrhunskog gitarista, ali Đole mu to nije zamjerio. Napisao je pjesmu o njemu

Balašević mu međutim nije zamjerio što mu je tako bend ostavio bez sjajnog gitarista. Upravo suprotno, bilo mu je drago što je njegov prijatelj ostvario svoje nogometne snove te kasnije postao igrač velikog Partizana i prvak Europe s mladom reprezentacijom Jugoslavije. Uostalom, kako bi Balašević išta mogao zamjeriti tipu koji je od sedme godine svirao harmoniku, a od 13. gitaru i koji je od prve plaće u Vojvodini kupio taj instrument? Umjesto toga mu je posvetio besmrtne stihove, koji su aktualni i danas, 42 godine nakon što su nastali. 

Bio je jedina rock i nogometna zvijezda Jugoslavije

Bobe Pavković u mladosti je doista zaslužio da ga opjeva velemajstor Balaševićevog kalibra. Zbog izgleda i karakteristika rock zvijezde bio je jedan od prvih nogometaša na ovim prostorima za kojim su ludjele djevojke. Često na naslovnicama tinejdžerskih magazina, vrhunski gitarist i nogometaš bio je zvijezda Vojvodine, koja je, kao i Pavković obećavala puno, ali i ostajala za korak kratka.

Bobe i Vojvodina nisu postali prvaci zbog zavjere Zvezde i Hajduka

Tako je 1975. s Pavkovićem kao jednim od glavnih igrača do samog kraja bila u trci s najjačim Hajdukom u povijesti. Međutim, ni pobjeda na Starom placu nije bila dovoljna junaku Balaševićeve pjesme i njegovom klubu da postanu prvaci Jugoslavije. Igrači i navijači Vojvodine do danas govore da su Bili postali prvaci zahvaljujući paktu Hajduka i Zvezde, koja je Splićanima pustila naslov samo da to ne budu Novosađani. 

Kao zvijezda prijelaznog roka otišao je u Partizan i potonuo

Logično je bilo stoga da tri godine kasnije Pavković, kao zvijezda prijelaznog roka koju su željela oba beogradska rivala, odbije Zvezdu i ode u Partizan. Godinu dana kasnije, na vrhuncu Pavkovićeve slave, Balašević mu je posvetio pjesmu. Međutim, ozljede butnog mišića i nemogućnost snalaženja u jednom od najvećih klubova u državi, u idućih pet godina su od superzvijezde tinejdžerskih i sportskih naslovnica napravile anonimusa.

Umjesto da postane jugoslavenski Cruyff potucao se od Zemuna do Omana

Do kraja karijere je Bobe Pavković igrao daleko od visina koje su mu bile predviđane; u Zemunu i švedskom Degerforsu. Kao trener je otišao u tešku egzotiku: Egipat, Kuvajt, Oman i Singapur. 

Je li propao tip koji živi kao lik iz Balaševićevih pjesama? Prije i poslije nego što ga je ovaj opjevao

Mnogi će reći da je Bobe Pavković, intelektualac i gitarist u kopačkama, protratio talent i da nije uspio. Međutim, to je nemoguće kazati za onoga čiji život i karijera i nakon što je napisana pjesma o njemu dokazuju da je on lik koji kao da je ispao iz Balaševićeve pjesme. 

Uostalom, to i doista je tako: 

Drago mi je zbog mog starog,

što sam bez škole,

krenuo od dole i post'o car.

Dobro se sećam,

posle zvuka poslednjeg zvona,

trk od škole do stadiona.

Bio sam sretan.

Tačno pamtim dan, trening prvi,

i: 'Mali ima fudbal u krvi.'

I onda: 'Trči', i onda: 'Lezi',

nekad po kiši, nekad po žezi.

To su bili teški dani, al' sve je prošlo,

vreme je došlo da vladam ja!

Moj stari veruje, možda preteruje,

kad kaže da sam bolji od svih.

Drago mi je zbog mog starog,

što sam od trnja stig'o do zvezda za tili čas.

Kad pružim dobar meč, on vodi glavnu reč

i pita: 'Dal' je selektor slep?'

Drago mi je zbog mog starog,

on sada ima moć da pred svima podigne glas.

U ime sporta

ja sam glavi rekao zbogom,

pa sam slavu stekao nogom.

Takva smo sorta,

brdo love kvari nas lako

i onda đonom startuje svako.

I nema: 'Driblaj',

i nema: 'Dodaj!'

već samo ima:

'Dobro se prodaj.'

Zbogom davni ideali. Manje mi smeta

prvenstvo sveta neg' prazan džep.

Moj stari veruje, možda preteruje,

kad kaže da sam bolji od svih.

Drago mi je zbog mog starog,

što sam od trnja stigo do zvezda za tili čas.

Kad slabo zaigram, on pije sasvim sam

i kaže: 'Trener kriv je za sve.'

Drago mi je zbog mog starog,

on sada ima moć da pred svima podigne glas.