DINAMO i Hajduk remizirali su (0:0) u 19. kolu Supersport HNL-a, posljednjem uoči zimske pauze. Hajduk je tako zadržao sedam bodova prednosti nad najvećim rivalom. Doduše, aktualni prvak Hrvatske ima dvije utakmice manje pa će nakon stanke, kad nadoknadi te susrete, dobiti priliku smanjiti zaostatak.

Hajduk je ovim bodom dobio i premiju. Naime, njime je došao do sedmog boda u međusobnim okršajima ove sezone, a Dinamo je uzeo tek prvi bod. U slučaju da klubovi završe prvenstvo s istim brojem bodova, Bijeli će biti ispred Plavih upravo zbog boljeg rezultata u direktnim okršajima.

Velika većina gledatelja opravdano je razočarana onim što se moglo vidjeti u derbiju. Nula golova, jako malo smislenog stvaranja viška i još manje velikih šansi. Utakmica bi se najkraće mogla opisati parolom da je Dinamo kontrolirao loptu, a Hajduk je kontrolirao Dinamo. To je u ovom trenutku ogromna pobjeda za splitski klub.

Hajduk nije htio, Dinamo nije mogao

Sergej Jakirović i Arijan Ademi nisu krili razočaranje bodom nakon utakmice, posebno s obzirom na to da je pred sam kraj utakmice postigao, mislilo se, pobjednički gol, koji je na kraju opravdano poništen nakon VAR intervencije. Mislav Karoglan s druge strane nije krio da je Hajduk, s obzirom na zbivanja, nastojao maksimalno umrtviti susret.

"Kada se ozlijedio Benrahou, htjeli smo maksimalno usporiti susret, ne dovesti se u situaciju da moramo raditi puno defenzivnih akcija. Imali smo puno izostanaka i to je bila logična odluka s obzirom na to", poručio je trener Hajduka.

Hajduk je i prije ozljede svog ofenzivca jako teško igrao protiv Dinamovog presinga. Plan je bio jasan. Vraćali su lopte Lučiću, koji je prizivao Petkovića da izađe daleko i napadne ga. To je oslobađalo Šarliju i Uremovića da bez pritiska prime loptu od svog golmana, ali dalje od toga Hajduk s loptom nije mogao ništa i Dinamo je odradio defenzivno vrlo dobar posao.

Ono što može brinuti maksimirski tabor je dojam da je Dinamo silno htio više, dok je njegov suparnik igrao točno koliko je htio. Ne treba zaboraviti ni da je Dinamo prije samo tri dana igrao utakmicu za europsko proljeće.

Bila mu je to 31. utakmica od početka sezone u svim natjecanjima. S druge strane, Hajduk ih je odigrao osam manje. S obzirom na već opjevane probleme s dubinom kadra u Maksimiru, sve je jasnije kolika je Hajdukova prednost Dinamovo igranje na europskom frontu. No, bez obzira na olakotne okolnosti, Plavi su pokazali puno premalo.

Kaneko nije imao s kim igrati

Ozljeda Mihaela Žapera značio je da će Karoglan u sredinu terena staviti Niku Sigura, talentiranog igrača kojem je primarna pozicija ipak na desnom boku. Očekivalo se da će Dinamo ciljano opteretiti Hajduk u toj zoni i istom logikom se očekivalo da će Hajduk imati specifične adaptacije da sakrije izostanak igrača koji je ključan za balans ekipe i defenzivnu tranziciju.

Hajduk se u sredini terena postavio vrlo usko. I Krovinović i Pukštas su pomagali Siguru i nisu dozvolili da Dinamo optereti taj prostor viškom igrača, prije svega Martinom Baturinom i Brunom Petkovićem. 

Pomagali su i stoperi koji su agresivno pratili Petkovića kada bi se povlačio u veznu liniju. Hajduk je neutraliziranjem Dinamovog sidruna napravio velik dio posla u obrani. Drugi dio posla bio je zaustaviti Kaneka, ali on je išao puno teže i Japanac je još jednom bio daleko najbolji igrač Dinama.

No, Dinamo mu je kreirao premalo izolacijskih situacija, a čak i kad bi stvorio višak, suigrači su loše reagirali u završnici. Veći dio susreta djelovalo je kao da Kaneko nema s kim igrati, a nijedan od suigrača ne zna kako bi optimizirao najboljeg driblera lige. Taj dio posla je trenerova odgovornost.

Jakirović je tu četiri mjeseca, a Dinamo se nije pomaknuo ni milimetra. Ovakav Dinamo ne može ništa Hajduku

Jakirović je tu četiri mjeseca. U tom periodu je rezultatski napravio solidan posao. Osigurao je europsko proljeće i efektivno smanjio zaostatak u prvenstvu. No, u onom što gledamo na terenu Dinamo se nije pomaknuo ni milimetra pod njegovim vodstvom.

Dinamo je iritantno lagano skautirati. Šansu može stvoriti samo na individualnu kvalitetu Petkovića ili Kaneka već dva mjeseca. Nema nijednog uigranog mehanizma za dolazak u zadnju trećinu terena, nema dovoljno igrača u završnici i ne postoji nikakva geometrija u igri koja bi omogućila brži i produktivniji prijenos lopte.

Ni nakon četiri mjeseca ne postoje natruhe ideje u posjedu niti se po pozicioniranju vidi u kojim zonama Dinamo želi tražiti višak. Kada igra protiv momčadi koja je organizirana kao Hajduk, muči se preko granice negledljivosti.

Dinamo i s trenutnim kadrom i njegovim manama može i mora puno bolje. Pitanje je može li se preko pauze odmoriti i posložiti, ali hrvatskog prvaka bilo je mučno gledati ove sezone. Ako bude ovakav i nakon zime, neće moći ništa Hajduku.