OSIJEK je jučer doživio debakl izgubivši 5:1 na gostovanju u Turskoj kod Adana Demirspora u prvoj utakmici trećeg kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu. Nakon preranih ispadanja od CSKA Sofije i kazahstanskog Kyzylzhara ovo je samo još jedna u nizu Osijekovih loših predstava u europskim natjecanjima.

Iako je sezonu i novu Opus Arenu otvorio na pozitivan način velikom pobjedom protiv Slaven Belupa, a zatim i prošao u 3. pretkolo Konferencijske lige pobjedom protiv mađarskog ZTE-a, vrlo brzo uslijedila su dva šamara realnosti. Minus od tri gola protiv slabašnog Rudeša Osijek je uspio okrenuti, ali ogroman zaostatak protiv Adane, po svemu sudeći, neće.

Što je pošlo po zlu u Turskoj?

Nije sramota izgubiti u Europi od višestruko bogatijeg i individualnom kvalitetom krcatog kluba poput Adane, ali dojam koji je Osijek ostavljao od prve do zadnje minute bio je nedopustiv. Adana je stvarala prilike na vrlo jednostavne načine gotovo svakih par minuta, dok Osijek sve do sredine drugog poluvremena nije konkretno zaprijetio protivničkom golu.

Na kraju je mogao biti zadovoljan što je primio samo pet komada. Vidjelo se da će utakmica tako izgledati od prve minute, a Adana je u prednost došla već u trećoj. Za takvo otvaranje zaslužan je bio i trener Osijeka Stjepan Tomas svojom taktičkom postavkom. Umjesto karakteristične 4-2-3-1 formacije, Tomas se odlučio za vrlo uskih 4-3-3 bez klasičnih krilnih igrača.

S dva veznjaka Mijom Caktašem i Petrom Pušićem na tim pozicijama, Tomas je htio dobiti više igrača u sredini terena i tako zatvoriti Adanin glavni koridor izgradnje napada koji obično ide preko Benjamina Stamboulija, no stvorio je kontraefekt. Kada bi Osijek osvojio loptu na svojoj polovici, bez krilnih igrača koji bi dali okomitost i prodornost, nije mogao uspijevao prebaciti težište igre na Adaninu polovicu terena.

Duge lopte na Ramona Miereza jednostavno su završavale u Adaninom posjedu jer u prilazu nakon Mierezovog duela nije bilo baš nikoga tko bi mu pomogao napadanjem dubine ili nekakvim driblingom. Time je Osijek gotovo svaku sekundu prvih 30-ak minuta utakmice proveo u dubokom bloku u krilu vlastitog vratara.

Znakovi su bili vidljivi ranije

A u tim situacijama Osijek izgleda posebno loše. Nekad najčvršća obrana HNL-a mnogobrojnim kadrovskim promjenama izgubila je sve što je imala. Ovoj količini primljenih golova pridonose razne stvari poput (ne)uigranosti posljednje linije i trenerovih taktičkih modela, no teško se oteti dojmu da je za to prvenstveno zaslužna niska individualna kvaliteta trenutne Osijekove posljednje linije.

Usporedimo li je s obranom predvođenom Ivicom Ivušićem, Miletom Škorićem i Danijelom Lončarom, stvari su potpuno jasne. Osijek je na tom dijelu terena nekoliko razina lošiji, a koliko god su "pojačanja" iz Shakhtara ili Sheriffa na prvi pogleda izgledala obećavajuće, realnost je potpuno drugačija.

S obzirom na to da je vratar Marko Malenica u dvomeču protiv ZTE-a nekoliko puta spašavao Osijek da ne uđe u rezultatsku neizvjesnost, takvi problemi dali su se nagovijestiti. Rudeš i Adana samo su ih potvrdili.

Napad funkcionira protiv slabijih - zasad

Jedina pozitivna stvar na otvaranju sezone je to što je Osijek u svakoj utakmici uspio postići pogodak i stvoriti nekoliko prilika. Mierez i Caktaš su efikasnošću podsjetili na najbolje trenutke vlastitih karijera, a zabijali su i svi ostali napadači u kadru. No Osijek je do Adane igrao s nekoliko razina slabijim ekipama pa tek treba vidjeti kako će se snaći u nastavku sezone.

Problem koji se već sada javio unatoč dobrim partijama vidljiv je i bez dubinske analize. Osim Domagoja Bukvića, koji još uvijek nije zacementiran u prvoj jedanaestorici, Osijek nema igrača koji će pokušati više od jednog ili dva driblinga po utakmici. Nedostatak kreacije s loptom u nogama oduvijek je bio Osijekov problem, a odlaskom Laszla Kleinheislera posebno je postao vidljiv krajem prošle sezone.

Osijek tako redovito upada u kolotečinu ovisnosti o Ramonu Mierezu. Ove sezone Argentinac se čini kao onaj stari pa donekle ima smisla kladiti se na njegove kvalitete, no kada se Osijek nalazi u podređenom položaju, cijeli napadački sustav ovisi mu o tome hoće li Mierez osvojiti zračni duel protiv dvojice ili trojice protivničkih igrača, a takav sustav je neodrživ bio Mierez u formi ili ne.

Osijeku su šanse za prolazak u play-off Konferencijske lige i prije jučerašnjeg poraza u Turskoj bile vrlo male pa od toga ne treba praviti dramu, već sve treba iskoristiti za rasvjetljavanje problema i izvlačenje pouka. Jedna od njih definitivno mora biti da se bez obzira na to je li obrana loša Osijek ne može oslanjati na jedan jedini napadački mehanizam - dugu loptu na Miereza.