PROŠLOGA tjedna dogodio se povijesni trenutak za mali klub s juga Engleske - Bournemouth je pomeo nagrade koje na mjesečnoj bazi dijeli Premier liga. U siječnju je osvojio deset od mogućih dvanaest bodova, zabio dvanaest pogodaka te produžio niz bez poraza na klupski rekord od jedanaest utakmica.

Zbog toga je Andoni Iraola dobio nagradu za trenera mjeseca, Justin Kluivert za igrača mjeseca, a veselju se pridružio i David Brooks, koji je dobio nagradu za pogodak mjeseca. Iako je i prije siječnja Bournemouth igrao sjajnu sezonu, ovo je bila potvrda njegova napretka. 

Za rast je zaslužan jedan čovjek

Konačno, Bournemouth ove sezone nije jedan od onih klubova koji se s limitiranim budžetima u žestokoj konkurenciji Premier lige isključivo bore za opstanak i samo su jedan krivi korak udaljeni od povratka u niže rangove. Trenutno se nalaze na sedmoj poziciji i bore za mjesta koja sljedeće sezone vode u europska natjecanja.

Uspon Bournemoutha nije prva takva priča u nedavnoj povijesti Premier lige. Brighton i Brentford već se godinama s malim budžetima, ali pametnim skautingom ozbiljno tuku s nekoliko razina bogatijom konkurencijom, a nešto veće financijske injekcije potpuno su oživile pale velikane poput Newcastlea i Nottingham Foresta. 

No, Bournemouth se ne uklapa ni u jedan od ta dva slučaja - nema impresivnu povijest preprodaje igrača, a s druge strane, iako je već nekoliko puta značajno uložio u odštete igrača, ni od jednog nije dobio utjecaj instantnog pojačanja. Odgovornost za njegov rast zasluženo se pripisuje jednoj osobi - treneru Iraoli i njegovoj taktici.

Utjecaj Marcela Bielse

Iraolin taktički profil može se ukratko opisati kao organizirani kaos, a neodoljivo podsjeća na Leeds Marcela Bielse. Cilj mu nije implementirati pozicijski sustav s preciznim obrascima igre, već prisiliti protivnika na nepoznate, nekontrolirane faze igre. Posebno važan koncept unutar toga je intenzivan presing, koji tjera protivnika na brzo izgubljene lopte, a time i na direktnu igru.

"Istina je da bolje igramo u utakmicama visokog tempa. Moramo puno trčati. Ne trebamo kontrolu, ne u svakoj akciji. Imamo igrače, snagu i volju za tranzicijsku igru", izjavio je Iraola na jednoj press-konferenciji nakon utakmice i time podsjetio na vlastiti uzor kojega se često dotiče u intervjuima.

Nekoliko godina prije toga, dok je čuda kakva radi s Bournemouthom radio u Rayo Vallecanu, govorio je o ekscentričnom Argentincu: "Imao sam puno sreće da sam dvije sezone (u Athletic Bilbau, op.a.) igrao pod Bielsom. On ima drugačiji pogled na nogomet i prihvaća kaos koji se događa tijekom utakmica. Taj period mi je pružio znanja koja danas koristim kao trener." 

"Kreni naprijed i stvori nešto"

Osim intenzivnog presinga čije varijante koriste sve ozbiljne ekipe na svijetu, napadački principi koje je Iraola usadio u svoje igrače stvaraju kaos na terenu na još zanimljiviji i nepredvidljiviji način. Jedan od tih principa je fokus na okomitost, odnosno interno nepisano pravilo da svaka akcija nakon osvojene lopte, ako nije zaista riskantna, mora biti progresivna.

Bilo da je riječ o okomitom proigravanju kroz linije, dugoj lopti na centralnog napadača ili driblingu, bitno je da se lopta odmah po osvajanju kreće prema protivničkom golu kako bi se isprovocirala tranzicija i time stvorile situacije jedan na jedan, u kojima se napadači Bournemoutha odlično snalaze.

Od navedenih opcija dribling je najčešći alat kojim Bournemouth stvara tranzicije. Pritom jasno dominiraju krilni i ofenzivni vezni igrači, ali Iraola isto traži i od svih ostalih pozicija na terenu:

"Kad se igra pozicijski, ponekad je potrebno previše vremena i dodira da bi se pronašao slobodan igrač i to uspori napadačku inicijativu. Više cijenim igrača koji nosi loptu i prisilno stvara događaje. Ako ne vidiš slobodnog igrača ispred sebe, zaboravi na poziciju i obrazac. Kreni naprijed i stvori nešto. Želim od svojih igrača da napadaju direktno."

Na fotografiji ispod jasan je primjer činjenice da su igrači potpuno prihvatili ove principe. U 5:0 pobijedi protiv Nottingham Foresta 19-godišnji stoper Dean Huijsen imao je nekolicinu izleta kada je s vlastite polovice donio loptu na rub protivničkog šesnaesterca i stvorio željeni kaos.

A kada je blizu šesnaesterca, Bournemouth ga puni velikim brojem igrača, s jedne strane povećavajući rizik jer ostavlja više prostora za protivnički kontranapad, ali istovremeno stvara prednost jer ima više igrača u dobroj poziciji koji mogu završiti napadačku akciju. 

Ozljede ih nisu usporile

Bez pomoći individualnog napretka nekih igrača od kojih se to nije očekivalo, implementacija tako zahtjevnog sustava ne bi bila moguća. Srećom, neka od prijašnjih ulaganja napokon se počinju isplaćivati. 

Milos Kerkez kao ofenzivni bek i Antoine Semenyo kao najbolji dribler ekipe okosnica su ranije objašnjene taktike, a Justin Kluivert konačno izlazi iz očeve sjene i postaje igrač na kojega se Bournemouth može osloniti kad su mu potrebni golovi. Također, za stopere Huijsena i Iliju Zabarnija vjerojatno će se uskoro raspitivati najjači klubovi na svijetu.

Da bi stvari bile impresivnije, uzlet Bournemoutha i uspješan period rezultata dogodili su se kad je ekipa imala i do 10 aktivno ozlijeđenih igrača, a neke od njih je klub upravo ovog ljeta platio i do 40 milijuna eura. Teško je sjetiti se kada je neki trener imao ovoliki peh s ozljedama a da je istovremeno nadmašivao očekivanja za nekoliko razina.

Moderni nogomet

Samim spominjanjem Bournemoutha vjerojatno najbolji kompliment Iraoli dao je Pep Guardiola, najutjecajniji trener u posljednjih 30 godina, kada su ga novinari TNT Sportsa upitali što je danas moderni nogomet: "To je nogomet kakav igraju Bournemouth, Newcastle, Brighton i Liverpool."

Sve ove ekipe napadaju protivnika i prostor iza njegovih leđa brzo i često, što utakmice čini izuzetno dinamičnima i fizički intenzivnima. To prisiljava protivnike da brže donose odluke, a glavna razlika između dobrih i vrhunskih igrača je upravo brzina kojom donose ispravne odluke. 

Iraola se sam dotaknuo toga: "Današnji igrači su mnogo bolji nego kad sam ja igrao (2000. - 2015.). Da, oni moraju raditi slične stvari kao što smo i mi morali, ali značajno brže. Njihov ritam je sulud. Sumnjam da bih ga kao igrač mogao izdržati."

Činjenica da je Iraola, uz hrpu ozljeda i u konkurenciji najzahtjevnije i najbogatije lige na svijetu, baš u Bournemouthu uspio razviti moderan i atraktivan sustav te nakon 24 kola biti na sedmoj poziciji nevjerojatan je uspjeh o kojemu se ne može napisati dovoljno hvalospjeva i dokaz da su izlike kojima treneri opravdavaju lošu igru vlastite ekipe često samo floskule.