KAD SE pogledaju nogometaši koji pune naslovnice medija, i ove je sezone riječ o uobičajenim sumnjivcima. Bilo da je riječ o nemilosrdnim golgeterima kakvi su Harry Kane, Robert Lewandowski ili Erling Haaland ili o budućem osvajaču Zlatne lopte Viniciusu, lica su poznata. Ako im se dodaju mladi poletarci koje predvodi Lamine Yamal, a i dalje su tu Bellingham ili Musiala, nogometna je scena manje-više poznata.

Kako to obično biva, nogometna sezona uvijek ponudi i poneko iznenađenje, poneki skriveni dragulj koji nije nužno novo čudo od djeteta, nego igrač koji je procvao puno kasnije od onoga što bi se očekivalo. Ove sezone to je Omar Marmoush. Reprezentativac Egipta te nogometaš Eintrachta iz Frankfurta, koju god metodu upotrijebili - bilo onu kvantitativnu ili kvalitativnu - mora se ove sezone smatrati jednim od najboljih igrača u ligama Petice, barem na samom otvaranju nogometnog cirkusa.

Iako mu je već 25 godina, tek je prošle sezone nagovijestio, a ove u potpunosti potvrdio svoj nevjerojatni nogometni talent. Baš kao i svi prethodno spomenuti igrači, tako je i on ove sezone potpuno nezaustavljiv. Pravo je pitanje: kako je to moguće?

Ima nešto u Eintrachtu

Za početak, treba čestitati njegovom klubu, Eintrachtu iz Frankfurta. Očito u toj sredini postoji nešto što je vrlo teško odrediti ili definirati, zbog čega upravo svi napadači procvjetaju te odigraju svoje najbolje sezone. Iako se treneri mijenjaju, ista stvar je vrijedila kada je uzde vukao bilo Niko Kovač, Oliver Glasner ili sada Dino Toppmoeller. 

U posljednjih je pet sezona klub prodao napadače u vrijednosti od oko 250 milijuna eura, a nitko nije ponovio ni približnu formu kakvu je pokazivao u Eintrachtu. Bilo da se radi o Anti Rebiću, Andreu Silvi, Sebastianu Halleru, Luki Joviću ili Kolu Muaniju, svi su oni redom igrali sjajno u dresu Eintrachta te zabijali. Jednom kada bi otišli - uz iznimku Hallerove sezone u Ajaxu - više se nisu ni približili takvim izdanjima.

Posebno je to impresivno ako se zna da su klub vodili različiti treneri, koji su preferirali sličan stil igre, ali opet različit u nizu detalja, te da su i ti sami napadači potpuno drugačiji tip igrača. 

Jedini zajednički nazivnik cijele priče zapravo je sam klub. Očito je riječ o ozračju koje je posebno stimulativno za razvoj igrača, a pogotovo za napadače, iako nekog pravog objašnjenja zapravo i nema.

Obrnuti Marmoushov put

Svi prethodno spomenuti igrači procvali bi u Eintrachtu tijekom ranih 20-ih, a onda bi kasnije (a primjer Luke Jovića je ekstreman) imali velikih problema prilagodbe te učinka u klubovima koji bi ih kupili. Došli bi kao igrači puni perspektive s ponešto prethodnog uspjeha, otišli kao zvijezde, a u svom sljedećem klubu (PSG, Real Madrid, Milan, Leipzig…) se pokazali kao neuspjeh.

Kod Marmousha situacija je obrnuta. Ovaj Egipćanin, koji je zbog poslovnih prilika svojih roditelja jedan dio svoje mladosti proveo u Kanadi, došao je kao već pomalo odbačeni igrač. Iako ga je Wolfsburg doveo još 2017., kada je bio tek jedva punoljetan, u Eintracht je došao prošloga ljeta kao igrač od kojeg su odustali u Vučjem gradu. Zato je došao u Eintracht bez odštete, a njegova bi današnja cijena bila blizu one Kola Muanija (oko 90 milijuna eura) ako bi netko pokušao sada osigurati njegove usluge.

Kako je do te vrtoglave promjene došlo, u najavi ove sezone je i sam govorio za službenu klupsku stranicu: "Sav moj uspjeh nije došao slučajno i svakako je produkt velikog rada i napretka. Ali ne mogu dovoljno zahvaliti klubu te okruženju koje sam ovdje zatekao i koje je bilo drugačije od nekih situacija u kojima sam prethodno bio. 

Jako se dobro osjećam s ovom momčadi. Dojam je kao da je riječ o obitelji, u kojoj postoji velika količina razumijevanja i podrške te gdje svi rade jedan za drugoga. Tako je i sa mnom: ako vidim da je moj suigrač i u tek malo boljoj poziciji od mene, neću pucati po golu, već ću prije svega pokušati njega proigrati."

Vjerojatno je baš ta stvar, koju je i sam Omar Marmoush toliko naglasio, glavna i presudna. Osjećaj podrške i obitelji, isti onaj zbog kojeg je izabrao igrati za Egipat umjesto Kanade te o kojem govori kada je riječ o odnosima u reprezentacijama, a pogotovo onom s Momom Salahom, s kojim je posebno blizak. Kako je krenuo ove sezone, uskoro bi ih se moglo i početi spominjati u istoj rečenici.

Nevjerojatan uspon

Ono prethodno napisano - kako bi Marmoush mogao u istu rečenicu sa Salahom - na prvu zvuči pretenciozno i prenapuhano. Istina, dosad je u sezoni odigrao tek nešto više od desetak utakmica te je uzorak doista i dalje malen. Međutim, čak i na tako malom uzorku, njegova je razina igre - promatrala se ona kroz brojke ili dojam - doista nevjerojatna.

U svakoj napadačkoj kategoriji spada u samu kremu Europe, a zajedno s Coleom Palmerom prvi je kandidat za dostići dvocifreni iznos golova i asistencija. Prošle je sezone postigao 12 golova u Bundesligi, što je samo po sebi bilo odlično, pogotovo kada se uzme u obzir da je tijekom svojih pet godina u Wolfsburgu, bilo za svoj matični klub ili na posudbi u Stuttgartu, ukupno uspio postići osam golova u prvom razredu njemačkog nogometa te sedam za St. Pauli u drugom razredu.

Ove sezone brojke su baš nevjerojatne. S devet je ligaških pogodaka prvi strijelac Bundeslige, a u ligama Petice više su golova zabili samo Lewandowski i Haaland. No golovi nisu jedino po čemu se ističe. Tom je učinku dodao i četiri asistencije, a posebno je impresivno znati da gol postiže svakih 66 minuta. Osim toga, ne radi se o igraču kojem drugi namještaju situacije, jer je za četiri gola prebacio očekivanu cifru s obzirom na kvalitetu prilika u kojima se našao. 

Već bi to samo po sebi bilo impresivno da nije dodatno i riječ o igraču čiji je učinak daleko veći od onog u samom šesnaestercu. Bilo da se radi o tranzicijskoj igri, u kojoj ima sjajnog suigrača Ekitikea, ili kada mora napadati postavljene obrane, Marmoush djeluje kao igrač koji kontinuirano radi razliku na terenu. Bilo kroz driblinge, prodore ili kombinatoriku, u svakoj od bilo individualnih ili momčadskih kategorija spada među samu kremu Europe. Brojke, pritom, samo pojačavaju ionako izniman dojam.

Ni njegov trener Dino Toppmoeller nije ostao imun na njegovu igru te mu je uputio gotovo pa najveću moguću pohvalu: "Stvarno ga je sjajno vidjeti na terenu, ali posebno je impresivno koliko mu je pritom momčad uvijek na prvom mjestu. Koliko god golova dao, Omar je taj koji uvijek svoju ekipu želi učiniti boljom."

Što dalje?

Iako sam igrač, kao i klub i dalje ne razgovaraju o mogućoj prodaji, ni o onome što bi se moglo i trebalo dogoditi na ljeto, stvari su gotovo jasne. Kao što je bio slučaj sa svim dosadašnjim napadačima koji su zabljesnuli za Eintracht, tako klub neće moći zadržati ni letećeg Egipćanina. 

Ako nastavi s ovakvim igrama do kraja sezone, čeka ga transfer u rangu onoga kakav je ostvario Kolo Muani. 

A to znači odšteta od gotovo 100 milijuna eura te klub iz same europske elite. Ostaje pitanje može li igrač koji je relativno kasno procvjetao zadržati razinu igre za koju nitko nije mislio da je ima ili će biti i sljedeći u nizu napadača Eintrachta koji mogu zabijati samo u Frankfurtu. Taj odgovor može dati samo vrijeme.