JEDAN od najomiljenijih klubova na svijetu, koji je danas primjer genijalnog rukovođenja talentiranim igračima, prije samo 15 godina bio je na rubu gašenja. Borussia Dortmund ne samo da se spasila od bankrota nego je i osvojila dvije titule njemačkog prvaka, dva njemačka kupa te usput igrala finale Lige prvaka.

Dortmund je već godinama najveći Bayernov konkurent za titule u Njemačkoj, a kada se pogleda potencijal Borussijinih igrača, teško je pronaći klub koji na tržištu može zaraditi veći iznos. Dovoljno je podsjetiti na imena Jadona Sancha i Erlinga Halanda. Njih dvojica smatraju se najjačim tinejdžerskim tandemom svih vremena.

Do financijskog povratka i nevjerojatnog uspjeha Dortmund nije stigao nakon što ga je kupio neki ruski tajkun ili arapski milijarder. Stigao je uz vrhunski plan, ogromnu vjeru u sebe i neizmjerno strpljenje.

Od oporavka je nevjerojatniji samo pad koji mu je prethodio

Prije priče o oporavku treba se prisjetiti kako je "bolest" uopće stigla. Dortmund je 1995., 1996. i 2002. godine bio prvak Njemačke, a 1997. godine osvojio je Ligu prvaka. Koliko god nevjerojatno zvuči priča o njegovom oporavku, još je nevjerojatnije kako je uopće mogao toliko potonuti samo dvije godine nakon osvajanja Bundeslige.

Odgovor je kratak i slična situacija nije viđena jednom - klub je krenuo trošiti puno više vjerujući da rezultati neće izostati. Nedavno smo pisali o tome što se dogodilo slavnom Leeds Unitedu, klubu koji je postao primjer za loše poslovanje. 

Isto kao što su u Leedsu vjerovali da će iz sezone u sezonu igrati Ligu prvaka, tako su u Dortmundu očekivali da će igrati najelitnije klupsko natjecanje na svijetu te se usput boriti za titule u Njemačkoj.

Koliko je Dortmund tada djelovao snažno na tržištu, pokazuje podatak da je 2001. godine za 12,5 milijuna eura doveo legendarnog Čeha Tomaša Rosickog, za kojeg se borio i Bayern. Također, Dortmund je rivalu iz Münchena uspio oteti i Sebastiana Kehla, koji je imao dogovorene uvjete s Bayernom. 

Korak do dna

Međutim, kako Dortmund u sezonama 2003./04. i 2004./05. nije uspio izboriti sudjelovanje u grupnoj fazi Lige prvaka, dugovi su drastično skočili. Klub je navodno dugovao oko 200 milijuna eura i gubio je svoju imovinu. Između ostalog, kultni Westfalenstadion (danas Signal Iduna Park) prepušten je u ruke banke, a korištenje vlasničkih prava nad imenom kluba i klupskim grbom prepušteno je u ruke osiguravajuće tvrtke.

U listopadu 2004. godine na mjesto predsjednika kluba treći put vraća se Reinhard Rauball, a s njim u klub stiže i direktor Hans-Joachim Watzke. Znali su da ih čeka kaos.

"Nikada prije nisam imao takvu odgovornost. Kada sam ranije pomagao u spašavanju kluba, situacija nije bila laka, ali cifre koje su bile uključene značile su da možemo pronaći rješenje. Ovo je bilo potpuno novo iskustvo jer su cifre bile ogromne", prisjećao se Rauball tog perioda.

Presudni dan za Rauballa i Watzkea, samim tim i za budućnost kluba, bio je 14. ožujka 2005. godine. Tada su čelnici kluba morali izaći pred 444 investitora i uvjeriti ih da nastave ulagati u klub. 

Problem je bio u tome što se radilo o investitorima koji klubu posuđuju novac, a ne onima koji samo ulažu u klub. Ključni detalj je da su na tom sastanku investitori trebali saznati može li im klub vratiti određene novčane iznose. Zauzvrat su dobili molbu da se strpe. Nakon šest sati ispunjenih pitanjima i objašnjenima sastanak je završen, a investitori su odlučili stati iza Dortmunda. Da su tada kojim slučajem rekli "ne", Dortmund bi bio u bankrotu. To bi značilo da se seli u niži rang i postaje amaterski klub.

"Da je financijska kriza pogodila Njemačku prije 2008. godine, danas ne bi postojao profesionalni klub Dortmund", opisao je situaciju Watzke.

Bayern im posudio novac kako bi podijelili plaće

Kaos je bio toliko velik da je Dortmund u jednom trenutku posudio od Bayerna dva milijuna eura kako bi pokrio troškove za plaće u jednom mjesecu. Taj novac brzo je vraćen Bayernu, ali to je detalj koji sasvim dovoljno govori da je klub bio nadomak samog dna.

Odluka investitora da ljudima iz kluba pruže šansu bila je samo početak. Tek tada je trebalo djelima pokazati sve ono o čemu se pričalo na sastanku.

Ideja da klub ponovno stane na noge bila je zasnovana na ulaganju u mlade igrače. Vođeni takvom idejom, u klubu su već u kolovozu 2005. godine dali šansu Nuriju Sahinu da kao 16-godišnjak debitira za prvu momčad. Time je oborio rekord Bundeslige kao najmlađi igrač u povijesti natjecanja i nitko ga do danas nije nadmašio. Oslanjanje na mlade igrače bilo je rizičan potez, ali je imao najviše logike.

Od srpnja 2004. do svibnja 2008. godine Dortmund je promijenio tri trenera, a najbolji plasman na tablici u tom razdoblju bilo je sedmo mjesto, što je pokazatelj koliko je bilo teško vratiti se tamo gdje je bio prije krize.

Ipak, budući da se riješio skupih igrača i posvetili korištenju mladih u prvoj momčadi, klub je uspijevao vraćati dugove, a samim tim i ugled. Rauball i Watzke su znali da ih ništa ne smije poremetiti u tome da razumno troše. Bili su svjesni da moraju biti strpljivi i da se tako dugoročno mogu oporaviti.

"Nikada više ne bismo ulazili u dugove kako bismo ostvarili sportski rezultat. Sada trošimo samo ono što zaradimo", kazao je godinama kasnije Watzke.

Dolazak Kloppa kao presudan trenutak

Presudan trenutak u Dortmundovu povratku desio se upravo krajem sezone 2007./08. kada je tadašnjeg trenera Thomasa Dolla zamijenio Jürgen Klopp. Doll je s Dortmundom izborio finale njemačkog kupa, u kojem je izgubio od Bayerna. Tako je klub izborio plasman u Kup Uefe, ali 13. mjesto na tablici bilo je znak da Doll nema budućnost u klubu.

Klopp tada nije bio nepoznat trener. Čak se našao i na Bayernovu radaru, ali klub s Allianz Arene odlučio je dovesti Jürgena Klinsmanna. Svoju reputaciju Klopp je izgradio odličnim poslom u skromnom Mainzu.

Dolaskom na Signal Iduna Park nadao se većem budžetu i većim mogućnostima u dovođenju igrača, no stvari su bile znatno drukčije.

"Kada sam stigao, naivno sam mislio da ću u kupovinu ići s velikim novcem. Onda sam čuo koliki nam je budžet. Bilo je to malo novca, ali velika tradicija i velika očekivanja", kazao je Klopp.

Već u prvoj Kloppovoj sezoni (2008./09.) klub je osvojio šesto mjesto na tablici, što mu je bio najbolji rezultat od 2004. godine. Sezonu kasnije osvojio je peto mjesto i izborio plasman u Europa ligu, a onda 2011. godine osvojio titulu bundesligaškog prvaka. Klub je maksimalno koristio talentirane igrače i fenomenalno poslovao na tržištu. Skoro svi dovedeni igrači pokazali su se kao pojačanja, a kupljeni su za mizerne iznose.

Pečat izvrsnog rada i naplata za strpljenje klupskih čelnika stigli su upravo u toj šampionskoj sezoni, kada je Dortmund u ključnoj utakmici svladao Bayern u gostima 3:1. Pobjeda nije bila velika samo zbog utrke za titulu i činjenice da je bila prva za Dortmund na gostovanju kod Bayerna nakon 20 godina već i zbog podatka da je prosječna dob Dortmundove prve postave u tom susretu bila samo 22,8 godina.

Nagrada za strpljenje

Godinu dana kasnije Dortmund je obranio titulu njemačkog prvaka, dodao joj titulu u kupu, a onda je 2013. izborio finale Lige prvaka, u kojem je tijesno izgubio od Bayerna s 2:1. Uloženi novac za transfere Dortmundovih igrača koji su igrali u prvoj postavi u tom finalu iznosio je tek 40,6 milijuna eura. Za usporedbu, Bayern je na svoju postavu iz finala potrošio 156,2 milijuna eura.

Te dvije sezone bile su kruna ideje koju su čelnici kluba tog 14. ožujka 2005. iznijeli pred investitore koji su se smilovali i kazali "da" umjesto "ne". Samo šest, odnosno sedam godina kasnije svi su shvatili da greška nije napravljena.

Dortmund je u međuvremenu konstantno dovodio neke od najvećih svjetskih talenata koji će sigurno obarati rekorde prilikom budućih transfera.

Posljednji Dortmundov veliki transfer je odlazak Christiana Pulisica u Chelsea za 64 milijuna eura. Dortmund ga je u veljači 2015. doveo dok je imao samo 16 godina. Vrijedi se prisjetiti i transfera Ousmanea Dembelea u Barcelonu za 115 milijuna eura i Pierre-Emericka Aubameyanga u Arsenal za 63,75 milijuna. Od ljeta 2017. do danas Dortmund je na transferima zaradio oko 150 milijuna više nego što je potrošio.

U ovom trenutku u klubu je također pregršt nevjerojatnih talenata, a na vrhu liste su igrači koje smo već spomenuli - Sancho i Haland. Borussia je druga na tablici Bundeslige sa samo četiri boda manje od Bayerna, dok je iz Lige prvaka nakon ravnopravne borbe s ukupnih 3:2 ispala u osmini finala od PSG-a koji ulaže neusporedivo više od momčadi sa Signal Iduna Parka.