index.hr index.hr

Od Hajduga do Hajduka još je dug put

Lovro Štrbinić
19:35, 24. prosinca 2015.
Sponzor
rubrike
Od Hajduga do Hajduka još je dug put

Foto: Hina

HAJDUK je pobjedom zaključio 2015. godinu, baš kao što je pobjedom i započeo. Simboličan je to pokazatelj da je godina za Bijelima bila uspješna, ne senzacionalna, ali uspješna, baš u onom rangu u koji se može svrstati slavlje nad Istrom 1961.
 
Trenersko pitanje: Turbulentno proljeće i jesen kao primjer
 
Godina je krenula šokom. Velikim. Odlazak Tudora nagovijestio je da na Poljudu ne funkcioniraju ni neke druge stvari osim onih za koje se zna da su problematične. Uslijedilo je loše proljeće, sa šest poraza u prvih deset prvenstvenih susreta i brojnim lutanjima na klupi (Vukas, Poklepović, Vučević, Vukas), da bi na kraju bivši Tudorov pomoćnik s četiri pobjede u zadnjih sedam kola odveo Bijele do Europe.
 
U tom trenutku to je bilo jedino bitno nakon ispadanja od Splita u polufinalu Kupa i iščekivanja ljeta koje je jamčilo remont. Ponajviše onaj stručnog stožera, a s njim i dijela rostera. I taj lipanj bio je pozitivna prekretnica za Bijele, kad je nakon trakavice Damir Burić Šolta, anonimus domaćoj javnosti, imenovan za prvog trenera. Dotadašnje bogato bundesligaško iskustvo dočekano je s dozom skepse jer mu je ovo bio prvi dolazak na čelnu funkciju trenerskog stožera, ali šest mjeseci nakon ustoličenja malotko Buriću ne bi dao prolaznu ocjenu.
 

 
Plan, korektnost i dosljednost, to je nešto što je Burić odmah donio na Poljud. Bez puno okolišanja jasno je dao do znanja igračima na koje ne računa da pronađu drugi angažman, što je očistilo Hajdukov roster i platnu listu bez suvišnih repova, a potom je uz jedan od uspješnijih Vučevićevih prijelaznih rokova krenuo graditi momčad.
 
Danas se s ovim višemjesečnim odmakom može reći da je dosta stvari imalo smisla. I testiranje Milevskog do odustajanja od njega, i držanje Sušića na ledu dok nije ušao u formu, i strpljenje s Bencunom i još niz poteza koji su jasno definirali udarni kostur od 15-ak igrača koji iznosi većinu posla. Također, jesen je već profilirala i nekoliko igrača koji će napustiti klub možda već na zimu, prije svega pomalo otpisani Maglica.
 
U momčad je sjajno uklopljen Jefferson kao najveći dobitak prijelaznog roka, bio bi to možda sjajni Ohandza da je zdrav, a Hrvoje Milić i Velazquez također su se pokazali pojačanjima. Poneki bljesak ne može zasad Roguljića dovesti u kontekst Vučevićevog pogotka, ali gledajući širu sliku, pred ovaj zimski prijelazni rok Bijeli imaju što za ponuditi na tržištu. Kad su već u situaciji da im je to nužnost.
 
Nogomet: Rezultat je - uspjeh
 
Idemo se sad osvrnuti na rezultat. Ma što netko govorio, ovaj Hajduk je uspješan, u onoj mjeri u kojoj se to u ovom trenutku može od njega očekivati. Svi oni koji odmah krenu s paralelama o nekadašnjem pariranju velikanima, nastupima u Kupu i Ligi prvaka, potpuno promašuju bit. Treće mjesto Prve HNL za Hajduk je realnost. Ružno po njih izgleda što je zaostatak za Dinamom lani bio 33, a za Rijekom 25 bodova, ali to se ne može promijeniti preko noći. 
 
Već ova polusezona, međutim, nudi nadu Torcidi i ostalima da će Bijeli u dogledno vrijeme na duge staze moći parirati Rijeci i Dinamu, unatoč aktualnoj financijskoj inferiornosti.
 
Hajduk ima igru, mada je uvijek ne provodi, ali jasna je težnja ove momčadi da igra napadački nogomet s dosta posjeda, unatoč realnim limitima na nekim pozicijama. Stoga su i bila brojna lutanja, odnosno isprobavanja Burića s nekim igračima, ali je na koncu, primjerice, Tudoru i Juranoviću pronašao prave pozicije, iako su za staža u Hajduku prošli i brojne druge.
 
Što je još bitnije, prisutan je kontinuitet igre, vide se jasne konture tijekom gotovo cijele polusezone, a neke izvedbe bi bile vjerojatno nagrađene i boljim rezultatom da je Hajduk imao pravog golgetera. Ili da je Ohandza bio zdrav nešto više od onog što mu je dopustilo da igra "na kapaljku". Doduše, on je uz sav dobar dojam zaslužan za neke promašaje koji će gledajući 2015. godinu posebno boljeti hajdukovce.
 
Financije: Od Hajduga do Hajduka još je dug put
 
Financije su iduća tema, koja je nekako u slučaju Hajduka posebno delikatna. Već godinama zlobnici pričaju o Hajdugu, ali po najavama s Poljuda, uskoro bi mogli stići opipljivi argumenti da takvo "tepanje" ne drži vodu.
 
Naime, procjena je da će Hajduk 2015. godinu završiti s operativnom dobiti od 11 milijuna kuna, što zasad treba uzeti sa zadrškom, ali na temelju toga može se projicirati vizija o znatno stabilnijoj situaciji u Splitu kroz koju godinu.
 
U Hajduku, dosta optimistično doduše, najavljuju da će za dvije godine biti neovisni o transferima i da će prodaja biti samo opcija, a ne nužnost. Slijedom toga očekuju i čitav niz nastupa u skupini Europa lige u idućim godinama, počevši već od iduće jeseni. 
 
Ipak, od najava su bitnija djela, pa tek treba vidjeti ima li ova projekcija ima uporište na realnim osnovama, no svakako je pred Bijelima i dalje teško razdoblje. Štednja je i dalje moto, a ovisnost o prodaji i funkcija "izloga" sadašnjost. O svemu ostalom možemo tek kad se zareda nekoliko godina poput ove, ako je sve zaista istina, Bijelima treba još niz pozitivnih anualnih izvještaja kako bi došli na nulu. A tko teži nuli, jasno je da je u - minusu, posljedično i u grču.
 
Navijači: Konstantni izvor energije

 
I u godini na izmaku Torcida je plijenila pohvale, ponekad i divljenja za svoje audio i vizualne nastupe, ali ono što je najbitnije u toj priči, navijači su konstanta koja neće dopustiti da ovaj Hajduk skrene s puta. Koji je definitivno ispravan, kritici mogu biti izloženi tek ljudi koji taj put provode, ali model funkcioniranja jedini je zapravo moguć u aktualnom trenutku i u tom okruženju.
 
Također, statistika posljednje polusezone ići će u prilog tezi da je Hajdukova publika suha oaza HNL močvare, odnosno učmalosti na tribinama. Prosjek gledanosti lige je 2665 gledatelja, dok je prosjek domaće gledanosti Hajduka 10384 navijača na tribinama. Ukupno, također, prosjek na svim utakmicama Hajduka je 7798 gledatelja, dok je prosjek u međusobnim utakmicama ostalih klubova 1382. Pametnom dosta. No, vrijedi nadodati i da je Hajduka u 21 utakmici ove polusezone gledalo puno više gledatelja no što ih se okupilo na preostale 84 utakmice, ukupno. 
 
I tu negdje iz ove priče da se iščitati što ljude zanima u domaćem nogometu, i zašto je ovaj model ispravan. Titule i rezultat su, dakako, sportski cilj svakog kluba, ali poistovjećivanje navijača s klubom, u ovom obliku, daje svakom sportskom kolektivu malo više smisla.
 
Propuštena prilika
 
Na koncu, nakon svega nabrojanog, možemo reći da 2015. godinu zapravo u kontekstu Hajduka možemo nazvati "propuštenom prilikom". Za hvatanjem prečaca kojim bi malo brže pobjegli od problema.
 
Prije svega tu se misli na europski iskorak, kad je već ždrijeb pomilovao Bijele u svim pretkolima, a pogotovo u zadnjem. Ostat će žal jer je eliminiranje Slovana moglo znatno ubrzati ovaj proces katarze, pogotovo ostaje žal za prvim susretom i onim prilikama i okvirom gola. No, možda Burićeva momčad jednostavno nije bila spremna za to.
 
Kao što u domaćem prvenstvu ove jeseni nije bila spremna na konačni iskorak i jasnu kandidaturu za naslov. Kad god su bili korak do toga, mada su bili i na vrhu, propustili su svladati Dinamo na Poljudu, pa se pokleknuli protiv Rijeke, da bi zatim u utakmici koju su morali završiti barem remijem na Maksimiru pali na način koji će ih još dugo boljeti.
 
"Sjebemo svaku veliku feštu u gradu", rekao je kapetan Milović nakon poraza od Rijeke, i na neki način dobro opisao godinu. 
 
Ipak, Bijeli su sad korak bliže tome da je ne "sjebu". Korak bliže onom svjetlu, o kojem smo pisali prošle godine, no ipak su još u tunelu. Iz kojeg će definitivno izaći, za godinu, dvije, tri, pet ili deset. 
 
Rekao je netko pametan jednom: Ne može, eto, prije nego što može.
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara