DINAMO je u utorak kasno navečer dogovorio transfer Roberta Ljubičića u AEK. Grci će 24-godišnjeg veznjaka platiti 3.5 milijuna eura godinu i pol dana nakon što ga je Dinamo, sa svim bonusima, od Rapida kupio za pola milijuna eura manje. Ljubičić je već otputovao u Atenu i danas bi trebao odraditi liječnički pregled i potpisati ugovor.

Ljubičićev transfer odrađen je dosta brzo, iako je interes AEK-a postojao još od ljeta i onog susreta u 3. pretkolu Lige prvaka. Nakon što je uprava primila ponudu AEK-a, ekspresno je sazvana telefonska sjednica Izvršnog odbora, koji je Upravi odobrio da realizira transfer. Dva člana IO-a iz redova članova bila su protiv prodaje, ostali za i transfer je odobren.

Naime, prema novom Dinamovom statutu, koji još nije potvrđen od Gradskog ureda za opću upravu, za sve pravne poslove iznad ukupnog iznosa od tri milijuna eura Upravi treba suglasnost Izvršnog odbora.

Za suglasnost potrebno najmanje četvero ljudi

Za suglasnost je potrebna većina glasova nazočnih članova IO-a pod uvjetom da je na sjednici natpolovična većina svih članova, kojih je ukupno 13. U prijevodu, na sjednici mora biti najmanje sedam članova IO-a i najmanje četvorica moraju odobriti posao veći od tri milijuna eura.

Ovakav način odlučivanja postoji u brojnim klubovima, ali u Dinamovu slučaju potencijalno može biti vrlo problematičan. Pretpostavimo, hipotetski, da se danas sat vremena prije kraja prijelaznog roka Dinamu javi, recimo, Arsenal i ponudi 10 milijuna eura za Martina Baturinu. Uprava se složi oko prodaje, ali joj treba odobrenje Izvršnog odbora.

No, spletom nesretnih okolnosti, Uprava ne može doći do barem sedmorice članova IO-a. Neki su zaspali, nekima se ispraznila baterija, nekima je mobitel stišan, a neki su na - nogometu. Arsenal panično čeka odgovor, Uprava ne uspijeva na telefon dobiti članove IO-a, prođe ponoć i Dinamu propadne ogroman transfer.

Što u tom slučaju? Tko odgovara? Tko uopće vodi evidenciju koji član IO-a se javio? Ništa od toga nije jasno definirano niti se zna tko u Dinamu o bilo čemu konkretno odlučuje. Da ne govorimo o tome kako Uprava, teoretski, da bi ubrzala proces, može zakinuti klub.

Konkretno u Ljubičićevom slučaju, Uprava je teoretski s Grcima mogla dogovoriti odštetu od 2.999.999,99 eura, za što ne bi trebala tražiti suglasnost IO-a budući da je transfer manji od tri milijuna. Ostatak se mogao isplatiti kroz eventualne bonuse, koje Ljubičić možda ne bi ispunio i klub bi tako samog sebe potencijalno oštetio za parsto tisuća eura.

Jasno je da klubu to nije u interesu, ali teoretski bi neka buduća uprava mogla i tako funkcionirati, a to ponovo poteže pitanje odgovornosti i otvara prostore za razne malverzacije protiv kojih su se navijači borili godinama. 

Sličan sustav postoji i u Bayernu, ali tamo odlučuju ljudi koji su u klub investirali

Ideja nadzora rada uprave od strane izvršnog odbora je u osnovi dobra, ali se postavlja pitanje koje su reference tih ljudi da o nečemu tako važnom odlučuju. U Bayernu, koji je dioničko društvo u 75-postotnom vlasništvu svojih članova, nadzorni odbor između ostalih čine čelnici Audija, Allianza i Adidasa, koji imaju ravnopravne udjele (8.33%) u preostalih 25 posto vlasništva kluba.

Te tri tvrtke najveći su godišnji sponzori kluba, svoje udjele platili su po 110 milijuna eura, pa je sasvim logično da ih se nešto pita kad se s njihovim novcem raspolaže. Uz njih se drži i do mišljenja legendi poput legendarnog Karl-Heinza Rummeniggea, ali Bayern je priča za sebe jer je, kao što smo rekli, dioničko društvo.

Osim toga, Bayern kao i svaki drugi normalan nogometni klub ima sportskog direktora, koji je upravi i svim klupskim odborima u stanju obrazložiti zašto bi neka prodaja ili kupovina bila dobra za klub. U Dinamu te funkcije i dalje nema niti itko o njoj priča kao o jednom od glavnih klupskih problema. Jasna hijerarhija ne postoji, kao ni osoba zadužena za sportsku politiku.

Hitno dovesti sportskog direktora

U Maksimiru svaka struja vuče na svoju stranu i nema konsenzusa ni oko čega. U rijetkim trenucima kad ima, veći poslovi na kraju ovise o mišljenju još 13-orice ljudi, koji odlučuju svaki po vlastitom nahođenju. To u ideji jest demokracija, koju članovi Dinama s pravom žele, ali klubu hitno treba netko do čijeg će stručnog mišljenja kad su transferi u pitanju držati svi ili barem velika većina.

U tom slučaju bi Izvršni odbor imao puno jasniju sliku o tome koga klub i zašto želi kupiti ili prodati i kvalitetnije bi donosio odluke o tome hoće li nešto odobriti ili neće. Trenutačno stanje nema nikakvog smisla.