Foto: Instagram

"NI Beckham, ni Ronaldo, ni Reyes, ni Robinho... Golito de Nolito", vrištalo je s naslovnice Marce dan nakon što je Španjolska upoznala Manuela Aguda Durana, poznatijeg kao Nolito.

Prije deset godina je s amaterskim niželigašem Ecijom zaustavio moćni Real u Kupu kralja zabivši gol za 1:1, a jučer je s Manchester Cityjem zaigrao na Camp Nou protiv svog bivšeg kluba Barcelone.

I dok danas najveći talenti za prve momčadi debitiraju i maloljetni, Nolito je na svoj debi u Primeri, Barceloni i Camp Nou čekao do 24. godine. Njegova priča nije samo nevjerojatna po tome što je amaterski klub zamijenio jednim od najvećih na svijetu, već je nestvarno i kako je uopće postao profesionalni nogometaš.

Majka mu je bila u zatvoru, otac "u nekoj drugoj priči" koju ne želi ispričati javnosti, pa je odrastao s djedom i bakom, koji su i sami imali jedanaestero djece. Teško su živjeli, gotovo svi su bili u jednom stanu i često su imali samo humanitarnu pomoć pa je Nolito morao početi raditi već s 13 godina. Dobio je posao u mesnici gdje je čistio i zarađivao 30 eura tjedno. Nakon desetak sati na poslu, navečer je odlazio na trening.

"Sine, nikad nemoj odustati od svog sna", govorio mu je djed Manuel, inače ribar, ali je Nolito često bio blizu odustajanja. Posebno nakon što ga je Valencia dovela sa 16 godina, a on se tri godine kasnije, nespreman za profesionalni nogomet, vratio u isti onaj stan.

Ponovno je morao ispočetka - četvrta liga, pa gol Realu, pa poziv Barcelone u kojoj su ga željeli vidjeti Pep Guardiola, trener prve momčadi, i Luis Enrique koji je vodio B momčad.

"Enrique me je naučio što znači profesionalizam. Natjerao me da izgubim desetak kilograma, mučio me, svaki dan mi prigovarao, ali je uspio."

Za prvu momčad Barcelone je u zastrašujućoj konkurenciji odigrao samo 14 minuta, shvatio je da za njega tamo nema budućnosti i odlučio je otići. Prvo u Benficu, pa Granadu i onda u Celtu gdje je zablistao i na čije su utakmice skauti dolazili samo zbog njega.

Ali bila je samo jedna dvojba - Enrique ili Guardiola, Barcelona ili City. Dvojica omiljenih trenera, Barcelona koja mu je najdraži klub, ali i klub u kojem su ga čekali Suarez, Messi i Neymar. Umjesto klupe na Camp Nou, izabrao je pomoći Guardioli u stvaranju novog diva iz Manchestera.

"Englesku sam izabrao i zbog svoje djece. Prekrasno je gledati ih kako uče engleski jezik, jezik s kojim mogu otići svugdje."

Svaki gol posvećuje djedu, koji je preminuo nedugo nakon što je Nolito ispunio san i potpisao za Barcelonu.

"Ljudi pričaju svašta o meni, mom djetinjstvu i svemu. Međutim, ja znam tko sam i presretan sam. Odrastao sam uz djeda i baku, koji su mi poput roditelja i s njima mi je bilo prekrasno."

Ovu godinu, osim po transferu u Premierligu, pamtit će i po prvim golovima za reprezentaciju Španjolske i debiju na Europskom prvenstvu. 

"Kada razmislim o svemu, najbitnije mi je što znam da bi djed bio ponosan na mene. Bez njega, njegovog truda i motiviranja, uloženog novca u kopačke i opremu, tko zna gdje bih bio. Ovdje? Teško..."