OSTALO je još točno 19 dana do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom.

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Bez obzira na činjenicu da su pregazili Englesku (3:1, uz hat-trick čudesnog Marca van Bastena) te unatoč tome da su imali zaista respektabilnu momčad, predvođenu najboljim nogometašem Europe Ruudom Gullitom, krajnji domet Nizozemske na Euru u Njemačkoj 1988. malo je tko mogao predvidjeti. Nizozemci su bili enigma, a argumenata za sumnju u njihove domete bilo je napretek.

 

Najprije, Nizozemska i kad je bila najjača, nikad nije mogla do trona. Cruyffova generacija sredinom sedamdesetih revolucionirala je nogometnu igru i postavila je temelje za nogomet kakvog danas poznajemo, međutim, nikad nisu uspijevali doći do kraja. 

 

Na Svjetskim prvenstvima 1974. u Njemačkoj i 1978. u Argentini igrali su najljepši i najatraktivniji nogomet, no oba puta u finalu domaćin je bio uspješniji. Posebno se to odnosi na Mundijal u Njemačkoj kad je Oranje sve do finala izgledalo kao nepobjediv stroj, koji uz to što melje sve od reda igra nekakav nogomet protkan glamurom, spektaklom i nevjerojatnom dozom samodopadnosti. Dok su se Nijemci ozbiljno pripremali za to finale, Cruyff i društvo živjeli su kao rock zvijezde.

 

Tako su izgledali, tako su igrali, a tako su se i ponašali. Na kraju, pretjerana samouvjerenost i arogancija koštala ih je naslova svjetskog prvaka, a Cruyff ni nakon utakmice nije želio priznati Nijemcima da su bili bolji već je izjavio kako ga nije briga za jednu utakmicu, kad se ionako debelo upisao u povijest nogometa zbog stila igre kojom je promijenio budućnost ove prekrasne igre.

 

Dakle, Nizozemska i kad je bila najbolja nije znala kako doći do naslova, a u Njemačkoj 1988., barem u grupnoj fazi, nije sve izgledalo najbolje. Istina, Englesku su s lakoćom dobili, no izgubili su od SSSR-a, a samo sreća i nevjerojatan gol Wima Kiefta u završnici utakmice s Republikom Irskom odvela ih je u polufinale.

 

Tamo ih je čekala moćna, snažna i naizgled nepobjediva Njemačka. Domaćini su, barem prema onome što su prikazali u skupini bili favoriti, no Nizozemci su imali veliki motiv.

 

Naime, cijela je Nizozemska tražila osvetu za to, sad već mitsko finale Svjetskog prvenstva 1974., a na klupi Oranja sjedio je legendarni Rinus Michels, tvorac Totalnog nogometa i čovjek koji je izgubio tu utakmicu prije 14 godina.

 

Nizozemska javnost tražila je od igrača da te večeri u Hamburgu isprave nepravdu svih nepravdi i da pokažu arhetipskom rivalu da je onaj poraz, ma koliko bolan bio, ipak samo slučajnost.

 

''Imao sam ogroman motiv pobijediti Njemačku, jer bi me dotuklo da smo opet izgubili od njih. Mislim da je tako rezonirao svaki igrač u našoj reprezentaciji'', rekao je vratar Nizozemske Hans van Breukelen, koji je kao 17-godišnjak u narančastom dresu gledao tu utakmicu koja je u očaj bacila cijelu zemlju.

 

 

Taktika Njemačke bazirala se na gušenju kreacije Ruuda Gullita i Franz Beckenbauer, na najboljeg igrača Europe 1987. stavio je pit bulla Urlicha Borowku, no Kaiser nije računao na dvije stvari. Veličina legendarnog Ruuda bila je u tome što se znao potpuno podrediti interesu momčadi, ''zaboravivši'' da je prva violina momčadi. Također, trener Njemačke nije mogao predpostaviti da će Marco van Basten odigrati jednu od svojih najboljih utakmica u dresu reprezentacije.

U prvih 45 minuta nije bilo golova, a pravi spektakl počeo se događati u nastavku. Lothar Matthäus je u 55. minuti iz kaznenog udarca doveo domaćine u vodstvo i 62 tisuće gledatelja na Volksparkstadionu u Hamburgu očekivalo je rutinsko odrađivanje posla do kraja utakmice. Ipak, igrači u narančastim dresovima nisu tako mislili. U 74. minuti Jürgen Kohler u svom kaznenom prostoru ruši Marca van Bastena i Ronald Koeman je neumoljiv. Ostalo je 15 minuta do kraja, a Nizozemska je sve više navaljivala tražeći pogodak i finale. Dvije minute prije kraja Jan Wouters na impresivan način izbacuje u matnu situaciju Marca van Bastena, a ovaj s Kohlerom na leđima uspijeva u padu pogoditi suprotni kut vratara Eike Immela. 

 

Nizozemska je na kraja pobijedila Njemačku nakon pune 32 godine, Franz Beckenbauer morao je objašnjavati njemačkoj javnosti što se dovraga dogodilo, a Marco van Basten samo se smijao. Smješkao se jer je znao da njegovoj čaroliji na ovom turniru ni izbliza nije kraj te da za finale u šeširu ima spremnu čistu i nepatvorenu nogometnu čaroliju.