Juventus - Bayern: Nivo nogometa koji ne oprašta
rubrike
Foto: Guliver Images/Getty Images, Hina
PRVI susret osmine finala Lige prvaka donio je remi u Torinu. Nakon sjajnog prvog poluvremena Bayerna, Bavarci su si maksimalno zakomplicirali život primivši dva gola koji su dvomeč opet vratili pod okrilje neizvjesnosti. Utakmica je pokazala jedno klasično Bayernovo lice, i jedno Pepovo – ono pomalo atipično, na pola puta između igre i zatvaranja utakmice, koje ga je već koštalo golova i pobjeda.
Desetkovani Bayern dominira
Ozljede Martineza, Badstubera, Boatenga i nedovoljna oporavljenost Benatije značile su da na stoperu za goste opet starta Kimmich, dok mu je društvo radio Alaba. Od ostatka sastava tek uvrštenje Vidala na pivota umjesto Alonsa može proći kao nešto neočekivano, dok je Allegri jedinu dvojbu, onu u vrhu napada, razriješio davanjem prednosti Mandžukiću nad Moratom.
Bayern je krenuo u skladu sa afinitetima svojeg trenera i ofenzivnim kadrom na travnjaku – prvo poluvrijeme obilježeno je apsolutnom dominacijom gostiju. Mirni protok lopte u zadnjoj liniji otupio je Juventusov presing i Bayern je vrlo lako iznosio loptu. U sredini terena vidjeli smo već standardnu postavku, nešto što je nalikovalo 2-3-5 rasporedu, u kojem bi stoperi ostali natrag, a dva bočna ušla u sredinu kao dodatni vezni (čuvajući leđa Thiagu i Mulleru) i ventili koji provode loptu do dva najpotentnija igrača, ona na krilu, Robbena i Costu.
Stabilnost koju je Bayern uživao u posjedu imala je višestruke posljedice – zbog blisko postavljenih igrača, čak su i u slučaju gubitka lopte bili dovoljno blizu da naprave pritisak i brzo vrate loptu u svoj posjed. Premda je u teoriji Mandžukić trebao biti korišten za duge lopte kako bi se taj pritisak izbjegao, Juventus nije mogao doći do daha. Sve akcije imale su sličnu šprancu – konstantne rotacije i otkrivanja u sredini terena tjerali su Juventusovu zonu koja se sa svih deset igrača morala spuštati sve dublje i dublje. Kada bi lopta stigla na krilo, što je bio cilj Bayernovog napada, postavili bi domaći dupli blok što je Robbenu i Costi uvijek otvaralo povratnu loptu prema svojim nečuvanim veznjacima i tu bi se Bayern utaborio u zadnjoj trećini suparnika, jedan pas udaljen od prave šanse. Kada u napadu imate Mullera koji konstantno razvlači obranu i Lewandowskog koji savršeno shvaća igru na sitnom prostoru i sjajna je mantinela, najčešće vam ne treba puno više od toga.
Bayern nije razbio Juventus šansama, ali svaku fazu utakmice imali su pod maksimalnom kontrolom, što je rezultiralo dvama golovima do 55. minute. Posebno valja spomenuti drugi – i dok će mnogi s pravom istaknuti Robbenovu fintu i majstoriju, krucijalnu ulogu odigrao je Muller koji je dvaput u tom istom kontranapadu odvukao igrača bez lopte, savršeno svjestan da će time svojim partnerima otvoriti prostor. Ne mora sve lijepo u nogometu biti izvedeno s loptom u nogama, a teorem da se u igri bez lopte razlikuju odlični igrači od svjetskih klasa baš je u tom primjeru našao svoju direktnu primjenu.
Juventus i Allegri odlučili su se za 4-4-2 formaciju, a primarni razlog za to je vjerojatno geometrija koja dozvoljava brže duplanje bokova gdje je Bayern najopasniji, jer na širem prostoru Evra i Lichtsteiner kao bekovi mogu imati znatnih problema s opasnim i brzim driblerima kakve Bavarci imaju u tom dijelu terena. Prema naprijed su odigrali sve do drugog gola vrlo malo – pasivna zona, klasična „italiana“ opet je podsjetila na utakmice otprije tri, četiri godine kada su talijanski klubovi u Europi uvijek iznova doživljavali kulturološki šok s obzirom na puno viši ritam i intenzitet nogometa koji se igra u Europi u odnosu na Serie A. Međutim, vrlo brzo stvari su se okrenule.
Juventus iskoristio Bayernove greške
Bayern je nakon toga propustio utakmicu uvesti u mirnije luke. Tradicionalna varijanta zatvaranja utakmice bilo bi uvođenje dodatnog veznog igrača koji bi pomogao stabilizirati posjed i igru u trenutku u kojem je postalo vidljivo da Juventus okreće momentum utakmice. Izuzmemo li veliku tehničku grešku mladog Kimmicha kod prvog gola, Bayern nije radio drastične greške. Radio je sitne, dovoljno dugo da to vrhunska ekipa na vrhunskom nivou iskoristi. U čak tri situacije (uključujući i drugi gol Juventusa) prednji red Bayerna jako malo radi bez lopte i ne nudi se, stoji daleko od lopte koja je u posjedu braniča. U trenutku gubitka lopte, otvaraju se krateri prostora za Juventus. Dvaput dovoljno za dvije kirurški precizne lopte i izjednačenje. Zamjena Bernata Benatiom čime se Kimmich preselio u sredinu terena došla je puno prekasno. Za Bayern loše , za neutralce dobro, pred nama je neizvjesna utakmica u Munchenu.
Intenzitet kojim je Juventus pritiskao u drugom dijelu i kompaktnost koju su pokazali u trenutku kada je Sturaro zamijenio malo sporijeg Marchisia (od kojeg Allegri već neko vrijeme pokušava stvoriti demo Pirla) puno je bolje od onoga što smo od njih mogli vidjeti u prvom dijelu, kao i u nedavnom derbiju protiv Napolija. U napadu na postavljenu obranu opet se mogla primijetiti velika orijentacija na Cuardada i njegovu 1 na 1 igru – i dok u polukontri, kada ima prostora, to može biti sasvim solidno, u pozicijskom napadu to je premalo. Zbog toga Juve i dalje u ovakvim utakmicama malo previše ovisi o tome što će i koliko protivnik otvoriti, a ne oni sami stvoriti.
Guardiolin skor nije slučajnost
Ovo je Pepu Guardioli bila 19. gostujuća utakmica u knockout fazi Lige prvaka. S obzirom kako se po bodovnom saldu radi o njezinom najuspješnijem treneru, koji baš nikada u karijeri nije ispao prije polufinala, ima poprilično slabu bilancu u gostujućim utakmicama – tek 4 pobjede, 9 remija i 6 poraza. Situacije u kojima prerano zatvara utakmicu, ne zatvara ih uopće ili ih zatvara u krivo vrijeme već su vidljiv uzorak. Ovo neodoljivo podsjeća na utakmicu između Barcelone i Arsenala u Londonu kada je dva Ibrahimovićeva zgoditka Arsenal nadoknadio ni kriv ni dužan i odnio remi u London. Činjenica je da njegove ekipe igraju nogomet bez skrivanja – u kojem se traži stalna, maksimalna kontrola lopte, prostora i vremena. U trenutku kada se njegovom odlukom, ili igrači sami svojim pristupom, povuče ručna, stabilnost i kontrola opada u loptu. Posebno u današnjem dvoboju u kojem igra obrambeni red koji je tu sklepan na brzaka, a mora braniti 35 ili 40 metara brisanog prostora ispred Neuera. Jednostavno, njegov nogomet ne trpi kompromise. I po tko zna koji put, to je njegova ekipa saznala na bolan način, bez obzira na sasvim dobar rezultat kojeg nose na Allianz Arenu.
S druge strane, Allegri je upisao još jednu bitnu stranicu u knjige novog, renoviranog Juventusa. Jednom kada pomiri Marchisiove afinitete s fiksacijom na Pirlovu ostavštinu, te uz protek vremena neophodnog da ovaj set igrača skupa izgura puno velikih europskih utakmica skupa, Juventus će biti faktor na kojeg će se morati još i više računati u najelitnijem klupskom natjecanju.
