NAPULJ ne spava. Pobjedom protiv Rome 2:1 u nedjelju Napoli je ostao na 13 bodova prednosti ispred Intera i čudo bi se moralo dogoditi da klub s juga Italije ne osvoji toliko željeni naslov prvaka, koji čeka od 1990. godine. Napoli igra najbolji nogomet u Italiji i jedan od boljih u Europi, a uz sve to mu se poklopilo i da je konkurencija očajna, da ne upotrijebimo neku težu riječ. Zlobnici bi rekli da ovo ne može ispustiti ni vječni luzer Luciano Spalletti.

Napulj je zadnje dvije godine teško živio. Napolitanci dvije godine dolaze k sebi zbog gubitka Diega Maradone, koji u tom gradu ima status većeg božanstva nego možda čak i u Argentini. Diego je bio bog koji je hodao, čovjek koji je Napoliju donio jedina dva naslova prvaka u povijesti, ikona jednoga grada koju nitko nikad neće moći zamijeniti.

Ostali bez miljenika pa dobili novoga

Iako se nikad s njim nije mogao mjeriti po popularnosti i razini štovanja, Lorenzo Insigne godinama je bio junak juga Italije. Lokalni dečko, kojemu je Napoli bio dio života, proveo je na San Paolu deset godina i bio je miljenik navijača. Napolitanci su ostali i bez njega nakon što je ljetos otišao u MLS, u Toronto, da "još nešto zaradi".

Mnogi navijači doživjeli su to kao izdaju, ali o Insigneu više nitko ne priča. Potpuno neočekivano, Napulj i Napoli dobili su novog heroja u liku čudesnog 21-godišnjeg gruzijskog lijevoga krila Kviče Kvaratškelije. Raščupane kose, bez gela i zalizanih frizura, Kvaratškelia izgleda kao da je zaspao negdje u devedesetim godinama pa se sad probudio i šokira Italiju i Europu svojom igrom.

Prvo ime u Napulju je uz Victora Osimhena upravo Kvaratškelia ili Kvaradona, kako su ga prozvali. A to je već jako, jako velika čast i privilegija za bilo kojeg igrača Napolija - da se njegovo ime spominje u bilo kakvim kombinacijama s velikim Maradonom.

Kao igrač koji je zaspao u devedesetima

U vrijeme "mehaničkog" nogometa, svedenog gotovo isključivo na brojke i statistiku, nogometa u kojemu je klasična "desetka" manje-više izumrla, pojavio se igrač koji se kosi sa svim njegovim pravilima. Kvaratškelia je igrač poteza, nepredvidiv dribler koji će beka u jednoj utakmici izluditi na tri ili više načina i koji će se na kraju u strahu od gruzijskog majstora početi povlačiti. 

"Mogu me proučavati koliko žele, ali neće im to pomoći. Stalno radim na sebi, unosim nešto novo u igru i pokušavam biti maksimalno nepredvidljiv i dalje", rekao je nedavno Kvaratškelia talijanskim novinarima koji su ga pitali boji li se da će postati pročitana knjiga.

Da je knjiga koja je pisana na nekom čudnom jeziku, najbolje se uvjerio Trent Alexander-Arnold, kojega je Kviča na utakmici s Liverpoolom u Ligi prvaka činio smiješnim. Od takvih igrača konvencionalne obrane nema i to su oni igrači za koje se, kako kaže ona stara, izlizana fraza, traži karta više. No u slučaju Kviče Kvaratškelije ona je u njegovoj rodnoj zemlji značila upravo to. 

Kad je debitirao za Dinamo Tbilisi 2017. sa samo 16 godina, za Kvaratškeliju su znali samo zagriženi igrači Football Managera. No već tad je Kviča bio jedan od najperspektivnijih mladih igrača istočne Europe i apsolutna senzacija u Gruziji. Debitirao je za reprezentaciju, otišao u Lokomotiv iz Moskve pa u Rubin iz Kazana, u kojemu je zabio na debiju.

U skoro tri godine u ruskoj ligi Kvaratškelia je bio jedan od najatraktivnijih i najboljih igrača. Ne toliko po statistici koliko po načinu igre, onome što je donosio na teren i onome što se oko njega događalo. Ali onda je Rusija prošle godine brutalno napala Ukrajinu i Kvaratškelia je odlučio raskinuti ugovor.

Nitko ga nije htio

Gruzijski izbornik Willy Sagnol počeo je povlačiti veze kako bi Kvaratškelia otišao u neki dobar klub gdje se može dobro razvijati. U današnjem nogometu nema tajni, pa se o svakom igraču uglavnom sve zna, no za Gruzijca je bilo iznenađujuće malo interesa.

"Zvao sam neke svoje poznanike koji su radili s klubovima i doslovno sam ga nudio jer mi je bilo važno da igra zbog reprezentacije. Rekli su mi: 'Willy, on se umara nakon 70. minute. Osim toga, nije Brazilac, nego Gruzijac. Znaš, nije atraktivan.' Nisam mogao vjerovati", rekao je Sagnol.

"Juventus i Tottenham su ga pratili duže vrijeme, Bayern isto kao i Napoli. Znali su za njega, ali im vjerojatno nije bio dovoljno zanimljiv jer su mislili da slične, ako ne i bolje igrače već imaju. Mi u Rubinu za njega nismo dobili nijednu ponudu, nevjerojatno", rekao je sportski direktor Rubina Oleg Jarovinski.

Nije želio predugo čekati neku bolju ponudu, pa se na oduševljenje svih Gruzijaca vratio kući, ovaj put u Dinamo Batumi. Stadion koji prima 20.000 ljudi, na kojemu je na prvenstvenim utakmicama jedva bilo par tisuća, bio je rasprodan iz utakmice u utakmicu.

Tražila se karta više, za rukav se vuklo svakoga tko je imao ikakve veze s Dinamom kako bi se došlo do ulaznice da se može gledati Kviču. Gruzija je bila zaljubljena u njega, osobito nakon čudesnih nastupa u Ligi nacija u kojima je u šest utakmica upisao pet golova i tri asistencije. 

Punio stadione u Gruziji

Svaki Kvaratškelijin dodir s loptom u Batumiju i u svim drugim gruzijskim gradovima u kojima je Dinamo gostovao bio je popraćen aplauzom, dolazili su ga gledati i turisti i Kvaratškelia je potpuno zapalio svoju zemlju. 

"Atmosfera oko nogometa radikalno se promijenila. Utakmice u našem prvenstvu odjednom su se igrale u duhu Lige prvaka. Puni stadioni, sjajna atmosfera, nešto fenomenalno. Punio je stadione u čitavoj zemlji", rekao je NY Timesu vođa navijača Dinama Tariel Varšanidze, a trener Georgij Gegučadze dodao je:

"Svaki Gruzijac želio ga je vidjeti barem na jednoj utakmici. U malim, ruralnim mjestima, gdje bi nogomet gledalo par stotina ljudi, na tribinama su se tiskale tisuće i nije više bilo ulaznica. Mi Gruzijci smo znali koliko je dobar, ali nismo očekivali da će tako brzo postati zvijezda."

U 11 nastupa za Dinamo Kvaratškelia je upisao osam golova i dvije asistencije. Prvenstvo je završilo, tražio je novi klub i Napoli ovog puta nije čekao. Aurelio De Laurentiis preduhitrio je sve druge klubove i doveo ga za deset milijuna eura. Pokazat će se - za sitniš. 

U debiju je zabio i asistirao, u sljedećem kolu je zabio dva gola i bilo je sasvim jasno da je Aurelio De Laurentiis napravio jedan od najboljih transfera u novijoj povijesti nogometa. Kviča je postao "X faktor", enigma u Spallettijevoj momčadi koja je prevaga u utakmicama i koja Napoli vodi prema naslovu prvaka.

Deset puta veći interes za nogomet

Njegovim odlaskom nestala je magija oko gruzijskog klupskog nogometa. Stadioni su se ispraznili i vratili na uobičajene brojke, ali puno je važnije da su se klinci potpuno zapalili za nogomet. Akademija Dinama iz Batumija je nakon Kvičina odlaska dobila deset puta više klinaca te ih je trenutačno više od 800. Klub je zbog toga morao napraviti nove terene i zaposliti nove trenere.

Slična je situacija i u drugim gradovima u kojima svi klinci žele biti kao Kvaratškelia i upisuju se na nogomet. Fanovi sa stadiona preselili su se pred televizore na kojima se utakmice Napolija jednostavno ne propuštaju. Čitava zemlja navija za Napoli i želi da Kviča uspije.

"Ne pamtim da sam to vidio u Gruziji. Nevjerojatno, svi živi gledaju Napolijeve utakmice i navijaju za njega kao da je reprezentacija. Sve zbog Kviče", rekao je predsjednik gruzijskog nogometnog saveza Levan Kobiašvili i dodao:

"Imate u Europi puno dobrih krilnih napadača koji su tehnički jaki i vrlo brzi. No Kviča nudi nešto sasvim drukčije. On se vodi isključivo instinktom koji je nepogrešiv i zato je tako uzbudljiv igrač. Neviđeno je kojom energijom uporno ide na protivničke obrane i s koliko to vica i brzine radi. Bit će veliki igrač."

Za Napolitance potencijalno jedan od najvećih. Kviča je junak kojeg su čekali, koji ih barem malo podsjeća na Diega i koji će im donijeti ono što čekaju 33 godine. Njima ne smeta što je Gruzijac i što je "neatraktivan". Ne smeta im ni što izgovarajući njegovo ime lome jezik pa ga zovu Kvaradona. Odvede li ih do titule, u životu u Napulju više neće morati platiti račun gdje god se pojavi.